Junaci naših medija: Pravac na čamac za Australiju

U postnovogodišnjoj nedjelji udarna mjesta u medijima zauzimaju dva događaja – nestanak Mateja Periša u Beogradu i zabrana ulaska u Australiju Novaku Đokoviću. Oba slučaja nemaju epilog: za mladim Splićaninom i dalje se traga, a da li će najbolji teniser na svijetu igrati na turniru u Melburnu, zavisi od odluke australijskog suda. Međutim, ovdje nije riječ o Perišu i Đokoviću, nego o bezočnoj samopromociji dvojice ljudi.

Krenimo kronološki.

Ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin slikao se u policijskom čamcu na Savi tokom potrage za nestalim momkom iz Splita. Šta li je time želio poručiti prvi paravojnik Srbije? Da je policija nesposobna, pa lično mora preuzeti komandu na terenu? Kako je on tri u jednom – ministar, spasilac i specijalac? Možda da pokaže izgaranje na poslu makar to bilo nešto o čemu nema pojma, niti mu je tu mjesto?

Foto: Sava Radovanović/Tanjug

Odgovor je krajnje prozaičan: kada je Vulin vidio koliku pažnju mediji poklanjuju potrazi za Perišom – pravac na čamac. Nalik na kakvu opskurnu starletu iz rijalitija, sve će uraditi za kamere bez obzira koliko je degutantno, bezobzirno i bezosjećajno. Tako je i krsterenjem Savom svoju infantilnu militarističku opsesiju pretpostavio neizrecivoj strepnji i brizi jedne porodice . Postoji li išta pod kapom nebeskom što bi taj čovjek mogao uraditi a da građani Srbije ne pocrvene od stida?

Aleksandru Vučiću za razliku od njegovog imenjaka i ortaka ne treba nikakav povod za slikanje i obraćanje narodu. Ipak – kao ovo sada sa Đokovićem – ponekad se desi da nije u centru pažnje. On to jednostavno ne može izdržati, ni po koju cijenu.

Tako je za tabloide i ružičaste televizije glavna vijest bila da je Vučić telefonski razgovarao sa najboljim teniserom svijeta. Može li mu predsjednik Srbije ikako pomoći? Ne može, baš nikako. Na globalnom nivou, njegovo ime u odnosu na Novaka Đokovića ne znači ama baš ništa. Isti takav mu je i uticaj.

Zašto onda Vučić radi ono zbog čega – doduše, iza leđa – ispada smiješan čak i svom poltronskom okruženju? Razlog je dijelom u biračkom tijelu kojeg godinama uvjerava da na ravnoj nozi razogovara sa Sijem ili Putinom, a dijelom i zato što je očito podlegao vlastitom samoreklamerstvu. Pomoći tu nema.

Ovakvi Vulinovi i Vučićevi istupi više nikog ne čude. Oni su sama srž njihove normalne, pristojne Srbije.

Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com