
Komentar
Simptomi propadanja režima
Četiri simptoma ukazuju na propadanje režima Aleksandra Vučića. Da se još jednom poslužimo rečima mudrog Etjena de la Bosija: ljudi više ne žele tiranina.
Foto: Gerd Altmann/Pixabay
Verovatno je najprijemčivija stvar koju nam nove tehnologije donose demokratizacija skupih navika. Mobilni telefoni su sedamdesetih i osamdesetih imali samo najveći svetski bogataši. Klima uređaji bili su u firmama i hotelima ili u kućama baš bogatih ljudi. Na kompjuterima se pre pedesetak godina radilo samo u naučnim laboratorijama i mega kompanijama. Sve što je danas uobičajeno, donedavno je bilo dostižno samo malom, elitnom krugu ljudi.
Ali, postoji granica do koje je analogna tehnologija mogla da stigne u socijalizovanju luksuza. Sve što je zahtevalo čoveka ostalo je skupo, možda je i poskupelo jer je trebalo angažovati nekoga ko ima mobilni telefon, laptop i klimu u stanu, dakle, visok standard i očekivanja. Veštačka inteligencija sada ulazi baš na taj teren.
Recimo, zna se ko u firmi može da ima sekretaricu (ili sekretara) naročito u vreme kada se na svakom radnom mestu štedi. A nije da svakome od nas ne bi značilo da neko vodi računa o našim obavezama, ugovara sastanke, šalje rođendanske čestitke i brine se da imamo vremena za prioritetne zadatke umesto da se bavimo “trivijalnostima”. Koje nam odnose vreme, skupoceno.
U poslednjih godinu dana pojavila se čitava serija ličnih asistenata baziranih na veštačkoj inteligenciji koji rade upravo to. Ako im date uvid u svoje obaveze i potrebe, poslovne i privatne, oni krenu da vam balansiraju vreme tako da sve možete da postignete. Ugovaraju sastanke, prave vam prostor za rad i relaksaciju, neke verzije vam planiraju i kad, šta i gde ćete da jedete ili vam nalaze termin za neophodnu fizičku aktivnost. Tamo gde postoji takva mogućnost, mogu da vam rezervišu sto u restoranu ili naruče hranu, bukiraju ličnog trenera ili časove stranog jezika. Vi treba samo da se prepustite.
Ima asistenata koji su multi-tasking, dakle, mogu donekle da objedine sve ove zadatke, ali mnogo je češći slučaj da su usredsređeni na jednu oblast, recimo na poslovne obaveze, dok vam druga “sekretarica” brine o ishrani i vežbanju. Naravno, usklađuju se, sve u vašu korist.
Posebna grupa su virtuelni asistenti koji vode računa o tome kako trošite pare i opominju vas ako negde preterujete, a trebalo bi da uštedite. Ili vam daju nemilosrdan bilans vaše potrošnje uz predlog kako da je optimizujete.
Naravno, sve ovo ne pada s neba već se mora nešto platiti, ali je dobra okolnost što mesečna (pret)plata za sekretara kreće od nekoliko desetina dolara pa do nekoliko stotina. Ali to je već stvar nečijih potreba, a svakako je jeftinije od čoveka, uz ogradu da čet botovi nemaju empatiju kakvu ima prava sekretarica. Što nema cenu, odnosno i dalje će biti na raspolaganju bogatima i srećnicima.
Neki od dobrih primera virtuelnih organizatora su monday.com, reclaim.ai, usemotion.com, ima ih već na desetine, ali je naročito simpatična Klara (claralabs.com) s kojom komunicirate imejlovima tako što je stavljate u CC svakog mejla koji šaljete. Ili joj se obraćate direktno, mejlom, sa nekom naredbom na koju ona odmah odgovara. Klara nije jeftina, cena je od 99 dolara mesečno pa naviše, ali za te pare dobijete i mogućnost da se u vašu komunikaciju povremeno, po potrebi, uključi i živ čovek iz ClaraLabsa, ako čet bot oceni da se pojavio problem koji ne može sam da reši.
Još jedan alat na koji je zgodno skrenuti pažnju, a možda zaslužuje i zasebnu priču, jeste Wordtune to jest “prepričavač”. Ovaj sekretar je u stanju da sažme velike količine teksta u kratke formate i praktično vam izvuče suštinu iz nekog dokumenta. Takođe vam može pomoći u poslovnoj komunikaciji ako ste vi taj koji nešto treba da napiše.
Da sumiramo (bez Wordtuna za sada): nismo daleko od vremena kada ćemo svoje radne i sve druge aktivnosti usklađivati pomoću čet botova u mobilnim telefonima sposobnih da nam maksimalno optimizuju vreme. Ukoliko se razvija verzija koja bi umesto vas obavljala neprijatne razgovore, ne očekujte da isprva bude tako povoljna, ali mnogi ne bismo žalili da platimo, šta košta da košta.

Četiri simptoma ukazuju na propadanje režima Aleksandra Vučića. Da se još jednom poslužimo rečima mudrog Etjena de la Bosija: ljudi više ne žele tiranina.

Proglašavajući najveće ruglo svoje vladavine za najveću tekovinu slobodarske Srbije, Aleksandar Vučić je svirao kraj Ćacilendu

Ništa se ne dešava od onog što Vučić najavljuje, uključujući i obećanje da će dohakati N1 i Novoj S. Zato nemoć i frustraciju krije tvrdnjom da te dve televizije nije zabranio jer mu koristi njihov rad. Jadno, jeftino i prozirno

Poraz ćaci-tužioca Nenada Stefanovića na izborima za članove Visokog saveta tužilaštva ima i veliko simbolično značenje: jedna institucija se odbranila i pokazala da je moć vučićevska tanja nego što se mislilo, da je njena najveća snaga – kao što to biva i sa tajnim službama – u fami o velikoj snazi

Lako je zamisliti kako vilom Bokeljkom u gluvo doba noći odjekuje Vučićev glas: „O Trampe, zašto me ne podnosiš?“ Odgovor na Truth Social najverojatnije bi glasio – „Zato što si šibicar“
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve