

Pregled nedelje
Portparoli razočaranih birača
Zašto su pojedinci Vučiću u brk skresali svoje ogorčenje zbog izneverenih obećanja, laži i obmana njegovog režima? I to još u unutrašnjosti gde vlada gola represija


Ovo je ono doba godine kada se obično svode računi. Ali ovoga puta račune svodimo i celoj jednoj deceniji. Uz pitanje da li je ona bila najznačajnija kada je razvoj informacionih tehnologija u pitanju.
Tačan odgovor bio bi da nije. Internet je, kao koncept, nastao krajem šezdesetih. Protokol za korišćenje i i-mejl nastali su sedamdesetih. Osamdesete su nam donele personalne računare. Devedesete veb i internacionalizaciju mreže. I internet kompanije na berzi.
Nulta decenija nije nam donela nijedan revolucionaran pronalazak. Ali je značajno unapredila one već postojeće. I dobili smo neke nove servise bez kojih nam je danas život nezamisliv.


Počelo je strahom od milenijumskog baga koji se ispostavio kao krajnje neosnovan. Ništa značajno nije se dogodilo ni tada, na prelazu u 2000, ni kasnije. Cela te fertutma bila je, zapravo, pokazatelj koliko čovek ne veruje samom sebi i sopstvenim izumima. Već tada su računari bili sasvim osposobljeni da sa ovim problemom izađu na kraj i bez prevelike inženjerske intervencije.
Ali, ono na šta nismo bili spremni bio je krah internet kompanija na berzi koji je usledio već u februaru iste godine. Iako je bio sasvim predvidiv, sve je iznenadio (sajt koji se bavio trgovinom čelikom vredeo je u jednom trenutku na berzi više nego kompletna američka industrija čelika i to nikome nije bilo neobično). Internet se od toga nikada nije oporavio, što je dobro, jer smo se okrenuli stvaranju održivih poslovnih modela, umesto onih čiji je cilj bio samo berzanska spekulacija.
To nije išlo bez neke cene. Nulte godine donele su propast nosačima zvuka, zamalo da kažem muzičkoj industriji. Dobili smo Napster, odmah potom i torente, u prevodu – sajtove za razmenu fajlova. Kada to pomešate sa flešom dobijete Jutjub, još jedan od fantastičnih servisa nastalih u deceniji koja se završava.
Dvehiljadite smo još koristili ICQ ili razne mesindžere za komunikaciju. Nisu postojali blogeri, niti sajtovi za socijalizaciju, ako izuzmemo forume. Nije bilo Vikipedije, a Gugl je bio tek jedan od brojnih internet pretraživača.
Ako su nulte godine po nečemu odskočile, to je podizanje infrastrukture na viši nivo razvojem kablovskog interneta i ADSL-a.
Pitanje od najmanje milijardu dolara je šta nas čeka u narednih deset godina? Za početak, većina sada popularnih sajtova će nestati. Ne bih se kladio ni na Fejsbuk, ni na Vikipediju. Oba sajta su u ozbiljnim finansijskim poteškoćama uprkos fantastičnoj posećenosti. Vrlo verovatno će Jutjub zameniti neki novi tehnički bolje rešen sajt. Ali će zato preživeti i Majkrosoft i Gugl, rvući se kroz narednu deceniju.
Internet će se dodatno ubrzati, ali će se glavne stvari događati u bežičnom prenosu, pre svega kod mobilne telefonije. Ako se to i dalje bude tako zvalo. Sav telekomunikacioni saobraćaj preći će na internet, što će dovesti do novog paradoksa. Usluge će biti jeftinije, ali će ih biti toliko i biće nam tako suštinski važne da ćemo na njih trošiti više novca.
Decenija pred nama doneće potpunu transformaciju interneta. Ovaj koji imamo neće moći da izdrži zahteve koji dolaze. Koji su nepredvidivi.
Ipak, nemojte se sekirati, sledi nam vrlo zabavna decenija.


Zašto su pojedinci Vučiću u brk skresali svoje ogorčenje zbog izneverenih obećanja, laži i obmana njegovog režima? I to još u unutrašnjosti gde vlada gola represija


Vučićev Igrokaz na Grzi, kada je zloupotrebio nesreću jedne građanke i njene porodice, bio je, naravno, jeftin medijski trik, ali to ne umenjuje njegovu skandaloznost. Naprotiv. Bila je to demonstracija moći čoveka lišenog emocija i civilizacijskih ograda koji pred kamerama gazi zakon


Ako se studentski pokret bude više bavio „bezbednosnim procenama“ nego pravom predizbornom kampanjom, izgubiće ono što ga je krasilo na početku i što je uzdrmalo naprednjačku Srbiju – osećanje nade koja postoji i koja je stvarna


Naš veliki glumac Svetozar Cvetković je u intervjuu za „Vreme“ rekao ono što se u našoj čaršiji ne kaže – da je bolje da ima Bitefa, Festa i drugih festivala nego da ih nema. To se mnogima neće svideti jer se vode logikom „što gore to bolje“


Desničarske partije nikako da podrže studentski pokret, uprkos kosovskom zavetu studenata i svoj onoj ikonografiji po principu „Kosovo je srce Srbije“. Jer desničarsko poimanje sveta je partikularno, a studenti čvrsto stoje na univerzalnosti republikanskog tla
Evropa i Srbija: Slučaj “Crvene zvezde”
Kako je fudbalski klub postao poslovno-politički projekt Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve