
Komentar
Igra blokadera i policije
Ako se akcije brzopoteznog postavljanja barikada i blokada istovremeno na mnogo lokacija i povlačenja kada dođe policija nastave, režim je nagrabusio
Nikolas Negroponte, legendarni direktor Medija laboratorije Masačusetskog instituta za tehnologiju i vizionar digitalnog sveta (vidi knjigu Biti digitalan, objavljenu i u Srbiji), upustio se verovatno u najveću avanturu svog života. Nakon posete jednom selu u Kambodži, zaključio je da će tamošnjoj deci najbolje moći da pomogne ako im omogući da dobiju jeftine prenosne računare, laptopove. Potom je svoju ideju proširio na svu decu u nerazvijenom svetu.
Reč je o velikom izazovu, a Negroponte je definisao sledeće uslove. Najpre, računar mora biti jeftin, manje od sto dolara po komadu, kako bi se pronašli sponzori koji bi finansirali 15 miliona komada samo u prvoj godini proizvodnje. Godišnje bi se proizvodilo 100 do 150 miliona komada, i to od 2007. Drugi uslov je da ekran računara lako prelazi sa kolornog na crno-beli režim, kako bi se mogao gledati i na jakoj sunčevoj svetlosti (u Africi, na primer). Dalje, mora biti robustan, odnosno obložen gumom zbog mogućih udaraca u sredini koja nije baš uobičajeno okruženje za kompjutere. Iz istog razloga, ali i zbog cene, računar neće imati hard disk (preosetljiv), nego će se za čuvanje podataka koristiti jeftinija i izdržljivija fleš memorija. Niska cena zahteva i besplatan softver (Linuks), mada nije nemoguće da se u projekat u nekom trenutku uključi i neki veliki proizvođač (Majkrosoft npr.) nudeći besplatno svoju ogoljenu verziju operativnog sistema i najvažnijih programa. Konačno, računar mora imati i nezavisno napajanje, budući da u mnogim predelima gde bi se ovaj računar koristio nema uopšte ili nema uvek električne struje. Zbog toga će pored adaptera i baterija računar imati i generator na ručni pogon, to jest na navijanje. Jedan minut navijanja proizveo bi energije za deset minuta korišćenja.
Niska cena znači i relativno loše karakteristike, u ovom slučaju predviđa se procesor od tek 500 megaherca, dok je povezivanje na internet predviđeno bežičnim putem, ili preko USB portova kojih će biti u izobilju (četiri). Naravno, u godinama koje slede to se može promeniti ako cena procesora padne, ali profesor Negroponte smatra da premošćavanje digitalnog jaza između razvijenog i nerazvijenog sveta može da se obavi i sa sporijim računarima. Inače, prototip ovog uređaja trebalo bi da se pojavi u novembru na Svetskom informacionom samitu u Tunisu.
Ovakav računar, uz razvoj globalnog bežičnog interneta velike brzine, omogućio bi da ceo svet uskoro bude povezan i na izvestan način digitalizovan. Teoretski, takvoj internet mreži moglo bi se pristupiti sa bilo koje tačke na svetu, ali ostaje da se vidi kako će to funkcionisati u praksi, budući da se slični sistemi (Iridium za mobilne telefone, na primer) nisu baš pokazali kao uspešni.
Informatičko znanje prenosiće se potom s kolena na koleno (ili s krila na krilo zbog laptopova), ali u obrnutom smeru od tradicionalnog, to jest sa unuka na dede i babe. Čak i u razvijenom svetu očekuje se da se u informatičko opismenjavanje najstarijih uključe najmlađi (čak i petogodišnjaci!) jer se taj princip pokazao kao veoma uspešan i podsticajan. Znači, ništa više od onoga „šta zna dete šta je dvesta megabajta…“
Ako se akcije brzopoteznog postavljanja barikada i blokada istovremeno na mnogo lokacija i povlačenja kada dođe policija nastave, režim je nagrabusio
Nikad se još nije desila istovremena blokada svih većih gradova u zemlji za puka dva sata. Sada jeste. Studenti i građani tu neće stati, jer osim otpora nemaju drugog izbora. Kako će teći narodno blokiranje Srbije i što se dalje može očekivati
Pobunjeni studenti i narod mogu da bace pokoju kamenicu, ali ne mogu biti zbilja „nasilni“. Jer, Srbija je odavno u modusu samoodbrane od režimskog nasilja, onog koje uništava i briše živote
Kome smeta generalni ton u kom se odvijao jučerašnji protest “Vidimo se na Vidovdan”, nek se seti: 28. juna 2025. godine pod pendrecima su krvarile glave jer je Aleksandar Vučić “branio” zapišani, smrdljivi vašar u koji je pretvorio Pionirski park. Nemamo druge studente koji će vam se više svideti. Ovo je jedina prilika da se oslobodimo represivnog režima, druge biti neće
Ekspo je za naprednjačku elitu razlog da dobro potegne. Pogotovo što sluti da će im to čerupanje narode i države biti poslednji valcer. Posle kud koji mili moji
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve