
Komentar
Performans i prenemaganje
Performansi ministra kulture Nikole Selakovića u vezi sa Tužilaštvom za organizovani kriminal ne odišu, doduše, naročitim glumačkim talentom, ali zato verno dočaravaju prirodu naprednjkačke vlasti
Ako se ostvare prognoze bazirane na čvrstim trendovima, Estonija bi na izborima za EU parlament krajem maja ove godine mogla da napravi istorijski iskorak, da postane prva zemlja u kojoj je većina birača glasala elektronski, bez fizičkog odlaska na biračko mesto. Optimizam zaljubljenika u elektronsko glasanje bazira se na upravo održanim parlamentarnim izborima u toj zemlji, 3. marta, na kojima je elektronski glasalo oko 43,75 odsto onih koji su uopšte glasali.
U brojkama to izgleda ovako: Estonija ima oko 880.000 upisanih u birački spisak, glasalo je 565.000 od toga elektronski 247.000, birao se 101 poslanik, a na listiću je bilo 10 lista i 15 nezavisnih kandidata, ukupno 1099 imena i 451 biračko mesto. Ko je hteo elektronski da glasa, morao je to da učini između 20. i 27. februara, posle toga se glasalo samo na fizičkim biračkim mestima.
Jedini uslov je da birač ima elektronsku ličnu kartu, koju tamo imaju praktično svi. Sledeći korak je skidanje aplikacije za glasanje na kompjuter ili telefon, koja proverava da li je osoba birač i za šta, odnosno za koje kandidate može da glasa. Glasanje se obavlja sistemom takozvane „dve koverte“ gde spoljna koverta nosi podatke o biraču koji potvrđuju autentičnost glasanja, dok unutrašnja nosi sam glas.
U procesu otpakivanja softver je podešen tako da nije moguće povezati spoljnu kovertu sa glasom, kompjuter koji vrši to odvajanje nije povezan na internet i briše podatke iz spoljnih koverti odmah posle razdvajanja.
Dok je otvoren sedmodnevni prozor za elektronsko glasanje, možete se predomišljati i glasati koliko god hoćete puta, brojaće se samo poslednji glas. Takođe, ako promenite mišljenje na dan izbora, možete otići na biračko mesto gde donosite konačnu odluku, to jest fizičko glasanje ukida vaš prethodni elektronski glas.
Ovo su deseti izbori na kojima Estonci mogu da glasaju elektronski na svim nivoima. Prvi put je to bilo 2005. i elektronski je glasalo manje od jedan odsto birača. Od tada broj stalno raste, otud i očekivanje da više od polovine birača ovako glasa na sledećim izborima.
Očigledno je da su sistem dobro razvili budući da nema značajnih primedbi na proces, dijaspora glasa bez problema, kao i svi oni koji ne mogu do biračkog mesta iz bilo kog razloga. Nema nevažećih listića, ali postoji mogućnost validacije sopstvenog glasa što je iskoristilo 5,8 odsto onih koji su glasali elektronski.
Nesumnjivo je da će mnogi vispreni čitalac ovog teksta smesta krenuti da zamišlja načine da se ovaj sistem prevari ili da se birač natera da glasa kako mu neko naređuje ili plaća. Nema takvih primedbi u Estoniji ili ih makar nema za ovih 14 godina, što može svakojako da se tumači, ali je prilično realno da bi sistem dobro funkcionisao i u Srbiji. Estonci su za posmatrače i sve zainteresovane tokom izbora održali seminar na ovu temu i bilo bi dobro ako je tamo bio neko iz Srbije.
Inače, na izborima su pobedili reformisti koji su osvojili većinu i među digitalnim biračima. Bez elektronskih glasova pobedili bi konzervativci.

Performansi ministra kulture Nikole Selakovića u vezi sa Tužilaštvom za organizovani kriminal ne odišu, doduše, naročitim glumačkim talentom, ali zato verno dočaravaju prirodu naprednjkačke vlasti

Izjavivši da je Vučić pravi cilj Tužilaštva za organizovani kriminal, Selaković je kanda aludirao na američki antimafijaški zakon RICO – ne goni se samo ko je direktno učestvovao u krivičnim delima, nego i onaj ko je bio na čelu organizacije koja ih je počinila. A poznato je ko vodi naprednjačku vlast

Naprednjačke Pirove pobede u Mionici, Negotinu i Sečnju pretvaraju u zgarište ustavno-pravni poredak Republike Srbije. Time je Vučić postao elementarna katastrofa koja pogađa sve građane. Jednostavno – zemlja je izručena bandama

Prethodni dani su bili mučni za navijače Partizana, naredni će isto biti. Oduzet im je san, još jednom sa velikim Željkom Obradovićem na krovu Evrope. Sada je jasno samo jedno – Ostoja Mijailović mora da ode i tako spreči još veću štetu

Vučić se upravo dohvatio marksističke teze o odumiranju države. U njegovoj verziji Republika Srbije neće odapeti prirodnom smrću. Naprotiv – on će je lično zatući zarđalom lopatom
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve