

Pregled nedelje
Oproštajni valcer u falš duru
Šta se može očekivati od Vučićevog podnošenja ostavke? Zbog čega će je građani usvojiti 25. oktobra i omogućiti mu da do mile volje pere škodu, peca i peva uz Radio Lolu
Jeste li ikada čuli za BYOD? Bring your own device ili srpski rečeno „donesi svoju spravu“ je novi poslovni koncept u Americi. Ideja je da zaposleni donose svoje laptope ili tablete na posao i koriste ih kao da su službeni računari. To znači da im kompanija ugrađuje softver koji omogućuje pristup poslovnom serveru. Prednosti ovakvog rada su u tome što zaposleni uglavnom koristi spravu koja mu odgovara, ne mora da se ubeđuje sa IT sektorom šta treba da mu kupe i zašto, a zahvaljujući ovom pristupu može da radi i od kuće. Ako ima dovoljno brz internet, što danas nije problem.
BYOD ili po našem DSS stidljivo se pojavio početkom prošle decenije i to preko mobilnih telefona. Tada su aparati postali dovoljno pristupačni da je svako mogao da ih kupi bez a da se ne baca u prevelik trošak. Istog trenutka službeni aparat, a takav je obično najprostiji i najjeftiniji, prevaziđen je. Svako je hteo nešto bolje, ali to bolje morao je sam da finansira. Onda su se pojavili ajfoni i androidi, preskupi za firme, ali neizbežni za zaposlene.
Logično, sledeći korak bili su tableti. Opet su ih firme nerado kupovale, ali nisu imale ništa protiv da zaposleni koriste svoje, pod određenim uslovima. Mnogi su našli da im je rad sa tabletom komforniji i bili su spremni da ulože nešto novca u taj komfor. Uostalom, malo koja kompanija vam obezbeđuje garderobu za rad, pa ako vam nije teško da na odeću potrošite silne pare verujući da vas bolje prikazuje na poslu, zašto nešto od toga ne biste uložili u sopstveni alat?
Pokret ili princip, zovite ga kako hoćete, sada već uzima maha otvarajući nekoliko pitanja.
Najpre, kompanije moraju da se opredele da li će biti orijentisane u tom pravcu. To podrazumeva nabavku odgovarajućeg softvera koji obavezno podržava sve popularne platforme, kao i unapređenje sistema za zaštitu i kontrolu onoga što zaposleni rade na svojim spravama.
Drugo, a za zaposlene veoma bitno, jeste da li kompanija podržava BYOD ili ga nameće, to jest da li je to pitanje vašeg izbora ili se očekuje da kupite sopstveni računar, baš kao što vam umesto službenog mobilnog telefona neki daju samo karticu sa brojem, a za aparat se izvolite snaći.
Treće, mnogima najvažnije, je da li se time definitivno briše razlika između vašeg radnog i slobodnog vremena, ako ovo drugo uopšte postoji. Recimo, moj radni dan počinje onoga trenutka kada uključim računar, a uključujem ga čim se probudim. Ako vam to zvuči nenormalno, šta da kažem za mobilni telefon koji ne isključujem nikada, a pravi mi više problema u slobodno vreme od računara? Dakle, sa BYOD principom vi svoju „kancelariju“ nosite svuda sa sobom, pa i na odmor. Teza koju sam pronašao u komentarima na ovu gnusnu pojavu bila je da ako vaša firma može sedam dana bez vas, onda joj možda niste ni potrebni. U vreme kada je teško naći i zadržati posao, ovo zvuči zastrašujuće za one koji ne umeju da balansiraju između posla i privatnog života.
Kako bilo, BYOD je još jedna skraćenica koju morate znati kada tražite posao. I dobro je dok možete da birate.


Šta se može očekivati od Vučićevog podnošenja ostavke? Zbog čega će je građani usvojiti 25. oktobra i omogućiti mu da do mile volje pere škodu, peca i peva uz Radio Lolu


Pokušaj debate Ane Brnabić i prof. Mirjane Nikolić na TV N1 pokazao je još jednom ono, što se slutilo: funkcioneri SNS-a ne žele, ili nisu sposobni da vode civilizovan dijalog


Kako su studenti od „izdajnika“ i „terorista“ već na početku zvanične naprednjačke predizborne kampanje postali „silovatelji“? Hoće li do 25. oktobra biti preimenovani u pedofile i ubice, recimo?


Zbog čega bi za Milenka Jovanova ispalo bolje da je u Kragujevcu klečao i tihovao kao onomad direktor Jovine gimnazije u Novom Sadu nego što je govorio o dijalogu i programima? I zašto mu ne veruje ni poslednji crnokapuljaš


Hašim Tači je bio zločinac i kad je kao predsednik sedeo sa Vučićem i baronesom Ešton. Sada je samo osuđen. O licemerju u „regiji“ i plemenskom moralu koji prevazilazi krvna zrnca
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve