img
Loader
Beograd, 20°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Komentar

Borba za slobodu uvek je i borba za pamćenje slobode

10. mart 2024, 09:26 Ivan Milenković
Foto: Draško Gagović
Peti oktobar 2000: Događaj koji režim sistematski potiskuje iz kolektivnog sećanja
Copied

Deveti mart 1991. godine i 5. oktobar 2000. godine nisu zaživeli u kolektivnom pamćenju Srbije. Režimi vladavine jednog čoveka, po prirodi svog ustrojstva, potiskuju sećanje na činove koji su nastojali da ustanove slobodu za sve

Prošao je još jedan 9. mart, datum kada je nacionalistički režim budućeg masovnog ubice i diktatora Slobodana Miloševića odneo prevagu nad građanima koji su, posle komunističke diktature, pokušavali da ustanove republiku. Tu i tamo se, kao i obično, moglo čuti lamentiranje poraženih republikanaca nad propuštenom šansom, dok je, s druge strane, logično, odjekivalo ledeno ćutanje režima. Iz perspektive režima tog se dana 1991. godine nije dogodilo ništa vredno pamćenja, te se nema ni šta obeležavati.

Veliki datumi prošlosti – oni datumi koji se pamte, koji se slave, koji ritualno ponavljaju ono što se ne može ponoviti – veliki su zbog toga što iza njih stoji organizovana sila koja, iz sopstvenih razloga, neguje sećanje na događaj. Ta sila je, u velikom broju slučajeva, država. Ili crkva. Ili država spregnuta s crkvom: dan Hristovog rođenja, recimo, udruženim snagama slave silne sekularne države i crkve.

Ima i onih datuma koji se ugnezde u kolektivno pamćenje – poput, recimo, zemljotresa koji je razorio Skoplje (kolektivna trauma avnojevske Jugoslavije, ali i dan kada je čitava Jugoslavija, bez oklevanja, krenula u pomoć porušenom glavnom gradu Makedonije) – a da iza te vrste sećanja ne stoji nijedna organizacija.

Simbolička nosivost događaja

Nije, čak, bitno da li se nešto zaista dogodilo, ili je reč o mitu. Uvek se slavi sadašnji trenutak, a povod može biti bilo šta: svoju snagu praznik ne crpe iz samog događaja (potpuno je nevažno da li je Isus zaista postojao), već iz svoje simboličke nosivosti. Praznik nije stvar pukog pamćenja, već čin kojim se utvrđuje ideja nosilja. Praznik je performativni čin, delotvorni čin, dakle, kojim se utvrđuju vrednosti na kojima počivaju zajednica, društvo, ili država.

Pad Bastije 14. juna 1789. godine, recimo, datum je koji francuska Republika slavi jer taj događaj stoji u temelju ideje kolektivne slobode (narod je postao subjekt). Drugim rečima, u žestokoj bici između monarhije i republike – a ta ja borba trajala stotinak godina – republika je odnela pobedu, te je pamćenje na dinastije postalo stvar istorije i istoričara, ne više i države s republikanskim uređenjem.

Borba za republiku

Postoje, međutim, i oni datumi koji se bore za svoj status. U Srbiji to su pre svega 9. mart 1991. godine i 5. oktobar 2000. godine. Naizgled nije teško odgovoriti zbog čega ta dva datuma nisu zaživela u kolektivnom pamćenju Srbije. Monarhistički režimi (vladavina jednog čoveka, dakle) po prirodi svog ustrojstva potiskuju sećanje na činove koji su nastojali da ustanove slobodu za sve (a ne za jednoga).

U republici slobodni su svi građani. U monarhiji slobodan je samo jedan, a svi ostali su podanici. Iz perspektive republikanca 9. mart je važan jer je to prvi pokušaj izlaska Srbije iz monarhističkog uređenja: najpre kneževina, potom kraljevina na čijem su se čelu smenjivale dve dinastije, zatim komunistička, potom nacionalistička diktatura, nikada Srbija nije bila slobodna zemlja do drugog važnog datuma (za republikance), 5. oktobra 2000. godine kada je ustanovljena Prva srpska republika koja je trajala 12 godina.

Mitski obrasci

Lament nad propuštenim prilikama 9. marta, a potom i 5. oktobra, međutim, ume biti iritantan jer izostaje politička artikulacija tih događaja. Dušan će Kovačević, recimo, govoreći o 9. martu, reći kako „oseća da i dan-danas vladaju sile iz senke i da povlače neke konce naših života, a da mi toga nismo svesni“ (Danas, 9. mart, str. 1). U redu, nije D. Kovačević čuven po prodornim teorijskim analizama (čovek, eto, „oseća“), ali proizvoljnim svojim smatranjima po javnom prostoru on često artikuliše mitske obrasce koji gode ušima gomile („a jes dobro reko…“).

Neće se proslaviti ni oni čiji analitički domet seže do uvida o tome da je voda mokra, pa utvrđuju da je na delu kontinuitet režima iz devedesetih godina (ko bi rekao…).

Borba za pamćenje

Nema tu nikakve zlehude sudbe, niti skrivenih namera istorije. U osnovi oba ova datuma, ako ih hoćemo tumačiti u političkim, a ne metafizičkim (ili magijskim) veličinama, stoji borba za republiku kao režim slobode svih. A borba za uspostavljanje republike verovatno je najteža zamisliva politička borba, jer republika, kao ideja i režim slobode, nasuprot sebi ima režime neslobode: autokratije, diktature, ili tiranije. Čak i ako retorika ili praksa u toku ustanovljenja republike odstupe od republikanske retorike i prakse – još je Makijaveli, republikanac, ustanovio da je zarad ustanovljenja republike dopušteno mnogo toga, te da jedino uspostavljanje republike može da opravda nerepublikanski čin – upravo će ustanovljena republika pacifikovati takvu retoriku i takvu praksu.

Borba za slobodu je, utoliko, i borba za bolje pamćenje, za režim u kojem će vrednosti da se nadmeću i stvaraju u slobodnom javnom prostoru (umesto da ih, u svome sveznanju, oktroiše vladar). Borba za slobodu uvek je i borba za pamćenje slobode (a ne besmislenenih vladara).

Tagovi:

državni praznici Deveti mart Istorijski datumi kolektivno pamćenje Peti oktobar
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Komentar
Viktor Rajić, dečak koji hekla, internet zvezda, daje intervju televiziji Nova
27.april 2026. Nemanja Rujević

Heklaj, Viktore, nek’ crknu dušmani!

Frustrirane budale na internetu nisu mogle da zaobiđu ni Viktora Mitića, dečaka od jedanaest godina koji hekla. To je vrli novi svet

Zajednička konferencija za novinare opozicionih poslanika

Pregled nedelje

24.april 2026. Filip Švarm

Šta će biti sa opozicijom – možda se ujedini

Pred opozicijom je teška odluka. Izići na izbore i rizikovati  još jedan poraz ili podržati studente u stvaranju referendumske atmosfere. Šta nam govore rezultati nedavnog glasanja u Mađarskoj

Nikola Selaković

Komentar

21.april 2026. Sonja Ćirić

Ko to može Selakovića da „povuče za Generalštab“

Ministar kulture Nikola Selaković nasred Skupštine poručuje opoziciji da može da ga “povuče za Generalštab”. To je ispod zdravog razuma, pristojnosti, a pre svega časti

Pregled nedelje

17.april 2026. Filip Švarm

Šta je osvetlio plamen Jaćimovićevog autobusa

Kako se na vatri podmetnute paljevine ocrtala mafijaška priroda vlasti? I zbog čega ne prestaje režimska odmazda nad Milomirom Jaćimovićem

Peter Mađar, lider opozicione Tise, obraća se svojim glasačima u tamnom manitilu sa tamnom kravatom i belom košuljom

Komentar

13.april 2026. Andrej Ivanji

Kako je Peter Mađar pobedio Viktora Orbana

Pobeda Tise Petera Mađara prevazilazi granice malene Mađarske. Ona se preliva i na susednu Srbiju kao noćna mora za Aleksandra Vučića i motivacija za sve one koji žele da mu vide leđa

Komentar
Viktor Rajić, dečak koji hekla, internet zvezda, daje intervju televiziji Nova
Heklaj, Viktore, nek’ crknu dušmani!

Frustrirane budale na internetu nisu mogle da zaobiđu ni Viktora Mitića, dečaka od jedanaest godina koji hekla. To je vrli novi svet

Nemanja Rujević
Zajednička konferencija za novinare opozicionih poslanika

Pregled nedelje

Šta će biti sa opozicijom – možda se ujedini

Pred opozicijom je teška odluka. Izići na izbore i rizikovati  još jedan poraz ili podržati studente u stvaranju referendumske atmosfere. Šta nam govore rezultati nedavnog glasanja u Mađarskoj

Filip Švarm
Nikola Selaković

Komentar

Ko to može Selakovića da „povuče za Generalštab“

Ministar kulture Nikola Selaković nasred Skupštine poručuje opoziciji da može da ga “povuče za Generalštab”. To je ispod zdravog razuma, pristojnosti, a pre svega časti

Sonja Ćirić
Vidi sve
Vreme 1842
Poslednje izdanje

Represija i dirigovana anarhija u Vučićevoj Srbiji

Koliko živ čovek može da podnese Pretplati se
Represija i dirigovana anarhija (III): Informerov rijaliti sa “dekom”, pozornikom i Vučićem

Združeni napad na zdrav razum

Paralele: Srbija i Mađarska

Borba za duše nagnute nadesno

Intervju: Srđan Dragojević, režiser i pisac

Pokažite kičmu, pokažite obraz

Roman

Poigravanje pravilima igre

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1842 22.04 2026.
Vreme 1840-1841 08.04 2026.
Vreme 1839 02.04 2026.
Vreme 1838 25.03 2026.
Vreme 1837 18.03 2026.
Vreme 1836 11.03 2026.
Vreme 1835 05.03 2026.
Vreme 1834 26.02 2026.
Vreme 1833 18.02 2026.
Vreme 1832 11.02 2026.
Vreme 1831 05.02 2026.
Vreme broj 1830 28.01 2026.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure