
Komentar
Nasilje je počelo u 21:42 – pre trinaest godina
Pobunjeni studenti i narod mogu da bace pokoju kamenicu, ali ne mogu biti zbilja „nasilni“. Jer, Srbija je odavno u modusu samoodbrane od režimskog nasilja, onog koje uništava i briše živote
Prvi put od kada je Vučić došao na vlast 2012. godine može se govoriti o političkoj krizi. Opozicija mora da pronađe način da je rasplamsa jer će Srbija inače iz faze autokratije utonuti u jedan vid diktature
Besmislene su priče Aleksandra Vučića i Aleksandra Šapića da imaju „legalnu“ većinu u Beogradu, ali da neće da formiraju vlast jer iz moralnih razloga žele da većina bude „još legitimnija“.
Ili uopšte ne mogu da obezbede dva neophodna preletača iz opozicionih redova, ili im opipavanje beogradskog pulsa govori da bi formiranje gradske vlasti pod ovakvim uslovima moglo da kod Beograđana izazove erupciju besa koji bi se prelio na ulice.
Ili su im izaslanici iz Brisela, a moguće i iz Vašingtona, toliko zavrnuli ruku da izlaz traže u ponavljanju beogradskih izbora bez priznanja izborne krađe.
I to sa verom da će zadržati prednost manipulisanih biračkih spiskova i kontrolisanih medija pa da nekako, ako mogu, opoziciju nateraju u bojkot ili neku drugu grešku u koracima.
Vučić je maestralno savladao igru iznurivanja protivnika i besomučne kupovine vremena tokom kojeg zbija sopstvene redove i gađa slabe tačke protivnika.
Odlaganje konstitutivne sednice Skupštine Beograda za 1. mart je nesumnjivo pobeda „Srbije protiv nasilja“ i koalicije NADA. Značajno je i što nastupaju zajednički, ma koliko ih čerečili u režimskim medijima da ih, toliko ideološki različite, spaja samo „mržnja prema Vučiću“ i „želja za pljačkom“
Ali na tome ne smeju da stanu.
Politička kriza
Prvo je za 37 minuta Skupština Srbije doduše konstituisana, ali je zatim zbog bučnog protesta opozicionih poslanika brže-bolje odložena do daljnjeg bez izbora predsednika parlamenta. Sada je iz nemoći odložena konstitutivna sednice Skupštine Beograda.
Zato se, prvi put od kada je Vučić došao na vlast 2012, može zaista govoriti o političkoj krizi.
Ne prolaze za sada – ni u zemlji, ni van nje – pokušaji vlasti da nametne sliku kako je na izborima sve bilo u najboljem redu, da je to završena priča i da se pošlo dalje.
I tu će se voditi odlučujuća bitka: opozicija mora da pronađe način da postojeću mini-krizu rasplamsa i ne dozvoli da se zemlja vrati u „normalu“, da prevarne izborne radnje prođu tek tako, a njihovi počinioci nekažnjeno, jer će izborni proces inače na duže staze biti potpuno obesmišljen. Iz faze autokratije ušlo bi se u vid diktature.
„Srbija protiv nasilja“ i koalicija NADA morale bi sada da odigraju na sve ili ništa i potraže još saveznika na političkoj sceni i u društvu.
Za Srbiju je ovo prelomni trenutak: pitanje je ko će koga u ovom obaranju ruku da slomi, a posledice će biti trajne.
Pobunjeni studenti i narod mogu da bace pokoju kamenicu, ali ne mogu biti zbilja „nasilni“. Jer, Srbija je odavno u modusu samoodbrane od režimskog nasilja, onog koje uništava i briše živote
Kome smeta generalni ton u kom se odvijao jučerašnji protest “Vidimo se na Vidovdan”, nek se seti: 28. juna 2025. godine pod pendrecima su krvarile glave jer je Aleksandar Vučić “branio” zapišani, smrdljivi vašar u koji je pretvorio Pionirski park. Nemamo druge studente koji će vam se više svideti. Ovo je jedina prilika da se oslobodimo represivnog režima, druge biti neće
Ekspo je za naprednjačku elitu razlog da dobro potegne. Pogotovo što sluti da će im to čerupanje narode i države biti poslednji valcer. Posle kud koji mili moji
Lazar Hrebeljanović nije samo vojnik i vladar, već svetitelj koji svedoči da Carstvo Božije nije u suprotnosti sa borbom za pravdu
U svojim obmanama po pitanju Vojske Srbije, u koje se upliće kao pile u kučine, Aleksandar Vučić je otišao korak dalje ne bi li ispeglao one prethodne
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve