Premijerka Srbije na društvenim mrežama lebdi kao perce i udara poput granate iz samohodne haubice. Oboje, uglavnom, završava samopovredama. Ali, što ako je Ana Brnabić izuzetno lukava političarka, nalik na nedokučivog senseija Splintera iz Nindža Kornjača? Točnije – da li je ona saveznica ProGlasa u dubokoj ilegali odakle protura suptilne i subverzivene poruke?
Evo primjera. U odgovoru na ProGlasovu listu načelnih i konkretnih minimalnih uvjeta za nove izbore, Brnabić naziva Vučića „tiraninom, psihopatom, šefom mafije, lopovom“ i sličnim imenima. Dalje priznaje da su ona i njeni stranački ortaci, najblaže rečeno, grupa političkih maloljetnika koje predsjednik Srbije držeći za ručice dovodi na državne funkcije. Zato, kada se ispod svega podvuče crta, ispada da je za prekrajanje narodne volje isključivo odgovoran Vučić. Brnabić, naravno, navedeno plasira u obranu svog šefa, ali obrni-okreni, sažima u najkraćim crtama stavove svih njegovih oponenata. U tome ide i dalje od ProGlasa kada ga „čašćava“ epitetima koje, koliko je poznato, članovi ove grupe ne koriste.
Toliko od Ane Brnabić. Na redu je ProGlas. Načelno, niko nema ništa protiv njegove načelne Liste zahtjeva. Problemi nastaju na praktičnom nivou.
Pod jedan, ProGlas ništa ne kaže kako se i kakvim sredstvima može ostvariti Lista uvjeta. Oni nisu ništa novo i već postoje u javnom životu. Ali kao i do sada, izostaje jasan plan realizacije.
Dva – postavlja se i pitanje predstojećih lokalnih i, eventualno, beogradskih izbora. Što ako režim potpuno odbije ili samo djelomično ispuni Listu uvjeta? Hoće li se ProGlas koji je pozivao građane da iziđu na izbore 17. decembra na proljeće zalagati za bojkot? Podrazumijeva li on ostavke već izabranih opozicionih poslanika i odbornika te, uopće, kako bi izgledao?
Konačno – ako je demokratska opozicija ostvarila za naprednjačkog vakta istorijski rezultat na parlamentarnim i, uvjetno, beogradskim izborima, može li se od nje tražiti da odustane od borbe za vlast u Novom Sadu, Nišu i drugim sredinama? Pogotovo nakon Rezolucije Evropskog parlamenta i internacionalizacije postizborne krize u Srbiji? Ukoliko može, hoće li to dovesti do cijepanja opozicionog bloka i kako će građani sve skupa shvatili?
Dakle, pitanja je mnogo, odgovora malo. Ali da ne bude nesporazuma – od borbe za fer i poštene izborne uvjete ne smije se odustati. Listu uvjeta ProGlasa zato valja shvatiti kao prijedlog početne platforme za konkretizaciju i optimalizaciju u dijalogu sa opozicijom i civilnim društvom. Sve ostalo je neozbiljno i direktno vodi u konfuziju.
