Najčešće pitanje koje su mi postavljali gosti iz Ljubljane u obilasku Beograda koga vole i tvrde da ima ono što niko nema, bilo je – zašto ste to dozvolili
U sredu kasno uveče doputovali su mi Ljubljančani, moji dragi i bliski rođaci, da zajedno provedemo Prvomajski praznik. U ovom veku uživo smo se videli tek nekoliko puta, i svakog puta sam imala utisak da dolaze zbog Beograda a ne zbog mene. To je grad koga vole, o kome i dalje misle da je centar svega kakav je bio u vreme Jugoslavije, i u koji ima što niko nema.
Evo sad na primer, ima studente.
Sve znaju o njima, trknuli su do Beča da dočekaju bicikliste i do Maribora zbog štafetnih maratonaca, odlično izgovaraju reč „ćaci“ iako im ta kombinacija glasova nije najbliskija, i zbog studenata mi zavide što živim u Beogradu.
„Niko, ali baš niko, ne samo u Evropi, nego na svetu, ih nema! Samo Beograd i Srbija! Studenti i Đoković!“, komentarisali su.
„Ne, nikako. Ada je samo provod, a protest je budućnost. A ako vama u Srbiji bude dobro, biće i nama u Sloveniji“, objašnjavali su mi mada me nisu ubedili.
A na protestu – oduševljenje!
„Prihvatili su nas kao da se znamo ceo život! Beograd razume slovenački! Ovo je fenomenalno, ovo je snaga“, govorili su, i nisu hteli kući.
„Ispred Narodne Skupštine su vam klozeti, vi vređate i sami sebe i svoju državu! Vučić vam je oduzeo deo grada! Zašto ste to dozvolili? Nigde, nigde niko u savremenom svetu ne može deo grada da pretvori u privatni posed! Taj ko je ovo smislio i naredio, taj ne voli Beograd, ni svoj narod! Zašto ste to dozvolili?“
Ovo poslednje pitanje, često su ponavljali.
Predveče su obišli kraj u kom živim. Brzo su se vratili.
„Nema ni bašti ni svih onih lepih kuća. Sad izgleda kao i svaki drugi kraj svakog drugog običnog grada“, rekli su.
Petak
U petak pre podne otišli su u Tržni centar „Ušće“ i nisu ništa kupili. Bili su veoma razočarani.
„Ovde je nekad bila evropska moda, sad je sve nešto ružno i loše. I espreso je kiseo“.
Radovali su se odlasku u Knez Mihailovu posle podne. Rekli su da je to ulica „kao da je u Parizu i Londonu zajedno“, mada sam ih upozorila šta ih čeka.
Celu pešačku zonu centra prošli su žurnim korakom, nisu nigde zastali.
„Zašto ima više praznih nego punih izloga, zašto je mračno, zašto su fasade propale i išarane, zašto je prljavo, zašto nema ljudi.“
Opet su pitali zašto smo dozvoli, ovog puta da lepa ulica evropskog duha postane vašar i to provincijalni.
Spomenik knezu Mihailu
Na Trgu Republike nisu hteli da se slikaju ispred spomenika Knezu Mihailu, mada im je to tradicionalni običaj.
„Mihailo je kao na Mesecu, sve je pusto oko njega“, rekli su.
Subota i nedelja
U subotu su na Adi Ciganliji umesto dva sata, ostali do uveče.
„Šumu i jezero u sred grada nema niko na svetu, nemojte da vam i to prodaju nekom Trampovom zetu.“
Obećala sam da neće.
U nedelju pre podne, na Kalenićevoj pijaci, raspametili su se od boja, mirisa, zdravlja. Opet su rekli da „ovako nešto nema niko na svetu“. Nisam htela da im kažem da ga uskoro neće imati ni Beograd.
Pred rastanak, dok smo pili kafu, nastala je neka usiljena atmosfera. A onda je puklo: ja sam im se izvinjavala što je Beograd takav kakav je, pravdala njega, pravdala sve nas, a oni su me tešili.
„Biće dobro, videćeš. Dolaze neki novi ljudi koji ga vole, eno ih tamo, na protestima. Sad prvi put ima nade za Beograd!“
Na kraju smo svi i plakali, i smejali se, i plakali i smejali se, i bilo nam je dobro.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
U intervjuu iz Varšave, Adam Mihnjik, jedan od najvažnijih evropskih intelektualaca govori o otporu, komunizmu, novinarstvu, zatvoru i zašto veruje da Srbija ima šansu za bolji put
Tri nastavnice iz Gimnazije „Svetozar Miletić“ u Srbobranu dobile su otkaz jer su u znak podrške studentskim protestima obustavile nastavu. One su poslednje žrtve neobuzdanog režima koji se mesecima obračunava sa pobunjenim prosvetnim radnicima
Pod pritiskom vlasti, univerziteti u Srbiji prelaze na onlajn nastavu, blokade traju, a Nacionalno telo za akreditaciju ostaje bez članova. To je ono telo koje je fakultetima u blokadi pretilo oduzimanjem akreditacije. Da li se ostavke zaista podnose iz „ličnih razloga“
Tužbe koje imaju za cilj da ućutkaju kritiku, zakopaju istinu i kazne one koji imaju hrabrosti da govore jesu SLAPP tužbe, a Srbija je među pet država Evrope koje su najviše pogođene ovim tužbama
Posle dugogodišnjeg problema s bubrezima, legendarni košarkaški trener Duško Vujošević, otputovao je u Minsk, glavni grad Belorusije, gde će dobiti novi bubreg
Kao paradržavni organ specijalne namene koji metalnim štanglama zavodi „red i mir“, Vučić upravo legalizuje kapuljaše. U pitanju je – otprilike – nešto nalik na Musolinijeve „borbene saveze“ iz 1919-1922.
Sreća da Srbija ima „istraživački tim Informera“! Dragan J. Vučićević je u poslednji čas otkrio pakleni plan „zločinaca“ i „blokadera“ i tako opet spasao državu. To što laže manje je bitno
Držati profesorku sociologije Mariju Vasić u zatvoru pod optužbom za terorizam je anticvilizajski zločin. Ili groteska, kako god hoćete. Zašto se protiv toga ne pobune sudije, tužioci, policajci, bezbednjaci
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!