
Priča iz života
Slovenci u Beogradu: Zašto ste to dozvolili
Najčešće pitanje koje su mi postavljali gosti iz Ljubljane u obilasku Beograda koga vole i tvrde da ima ono što niko nema, bilo je – zašto ste to dozvolili
Žene u Srbiji su već 50 godina žrtve akušerskog nasilja u porodilištima. Do danas se nije mnogo toga menjalo, osim tržišta, pa u privatnoj bolnici porodilja plaća nekoliko hiljada evra da niko ne viče na nju. A ni to nije garancija
Organizacija „Centar za mame“ podnela je Ministarstvu zdravlja 15 preporuka za poboljšanje stanja u porodilištima.
Jovana Ružić iz te organizacije rekla je za RTS da je začuđujuće da se i dalje priča o problemu akušerskog nasilja, a da žene već 50 godina svedoče o lošim iskustvima i da moramo da razumemo kako lekari dođu od „želim da pomognem“ do „kravo jedna, odalamiću te“.
Preporuke za poboljšanje stanja u porodilištima, koje je „Centar za mame“ predao Ministarstvu zdravlja, odnose se i na psihičko i na fizičko stanje trudnica i porodilja, kao i na stanje u porodilištima i bolnicama.
Milena Kostić na internetu poznatija kao Mama iz magareće klupe, dula i porođajna edukatorka kaže za “Vreme” da se buduće mame opredeljuju za porođaje u privatnim bolnicama, u potrazi za ljubaznošću.
“U radu sa trudnicama i porodiljama, zaključila sam da su one koje se opredeljuju za porođaje u privatnim ustanovama pretežno žene koje ili same imaju loša iskustva iz državnih porodilišta ili su čule previše takvih iskustava i žele da ih izbegnu. Motiv im je da imaju uz sebe osobu od poverenja tokom porođaja, da li partnera ili dulu. A tek negde na trećem mestu je želja da tokom porođaja imaju iskustvo po svojim željama”, kaže Kostić.
Ona objašnjava da u Srbiji većinom ova treća stavka nije dovoljno osvešćena, jer trudnice nisu informisane kako izgleda porođaj, šta sve utiče na njega i šta nam tokom njega pomaže ili odmaže.
Edukacija trudnica
“U inostranstvu se više radi na toj edukaciji i pomaže trudnici da definiše kakav uopšte želi porođaj. Tako se i ocena iskustva samog porođaja ne razlikuje mnogo da li se odigrao u državnoj ili privatnoj ustanovi. Ali kad uporedimo ukupnu ocenu iskustva u Srbiji, porodilje u privatnim ustanovama cene ljubaznost, pristupačnost osoblja, higijenu, udobnost i pratnju na porođaju”, kaže naša sagovornica.
Kada biraju da se porode u privatnoj bolnici, trudnice su uglavnom spremne da plate da se poštuju njihove porođajne želje. Nekada ih, međim, ni lekari u privatnim ustanovama ne uvaže.
“Žene iznenadi da se sami protokoli od prijema u ustanovu do otpusta malo razlikuju od državnih, kao i da je mali broj zdravstvenih radnika spreman da sasluša i poštuje ženine želje za porođaj. To ne iznenađuje ako uvidimo da i u privatnoj bolnici rade isti ljudi koji su do skoro radili u državnim ustanovama i verovatno ne umeju ili ne žele da menjaju pristup i koncept rada”, kaže Kostić.
Industrija ljudskog dostojanstva
Često žene pričaju da će svakako proći loše, ali da bar ne žele da neko viče na njih i da zato idu kod privatnika.
“Zašto je teško pokazati malo ljudskosti i ljubaznosti i u državnoj praksi, ne znam. Mislim da opravdavanje u manjku broja osoblja, prevelikom obimu posla, birokatskom delu posla koji je prebačen na lekare, ne bi smelo da postoji. Jer ljubaznost ne košta ništa, a nije teško naučiti i malo strpljenja”, pita se Kostić.
Nedostatak dobre volje
Ono što je potrebno da se preduzme kako bi se unapredile prakse u Srbiji i olakšalo ženama da prođu kroz trudnoću i porođaj, samo se čini kao jednostavno rešenje.
“Samo bi trebalo spoznati da je trudnica režiser svega i pružiti joj podršku, ali to zahteva i dobru volju, a nisam sigurna da ima dovoljno ljudi koji bi to sproveli. Kao prvo, neophodno je revidirati prakse koje se koriste u protokolima u ustanovama. Mnoge od njih se nigde ne koriste ili se ne preporučuju jer je još pre 50-60 godina utvrđeno da ne doprinose boljitku ishoda porođaja ili da su čak štetne. Ipak, u našim porodilištima se sprovode”, kaže Kostić.
Dodaje da je potrebna dodatna edukacija zdravstvenih radnika, u skladu sa tim da je porođaj fiziološki čin koji ponekad zahteva medicinsku intervenciju, a ne visoko rizičan medicinski čin koji može da se završi smrtnim ishodom.
“Pratnja na porođaju se u mnogim studijama i istraživanjima ističe kao jedan od odlučujućih faktora za lep utisak sa porođaja, smanjene šanse da će se završiti carskim rezom i da će trajati kraće. Pratnja bi trebalo da bude podrške za trudnicu i porodilju, da je na bodri na svaki način, da bude posvećena njoj, a ne da bude neki vid stražara. Ovde se često argumentuje kako nam porodilišta nisu tako projektovana, ali obični paravani su više nego dovoljni da se ovo reši”, zaključuje Kostić.
U porodilištima u Srbiji još uvek nije svuda rešeno pitanje pratnje na porođaju. U privatnim bolnicama je to moguće – uz doplatu.
Najčešće pitanje koje su mi postavljali gosti iz Ljubljane u obilasku Beograda koga vole i tvrde da ima ono što niko nema, bilo je – zašto ste to dozvolili
Posle postavljanja zahteva početkom februara, zaposleni u pravosuđu, pre svega članovi Sindikata sudske vlasti, od ponedeljka 5. maja stupili su u štrajk - do ispunjenja zahteva
Blokada Radio-televizije Srbije je završena, ali deo zaposlenih otvorenim pismom od rukovodstva traži odgovore na niz pitanja o neobjektivnom izveštavanju
„Program druge komemoracije 3. maja osmišljen je kroz dve celine – jednu posvećenu sećanju, drugu društvenoj odgovornosti“
Deo građana Srbije okupio se ispred Skupštine gde se već danima nalaze postavljeni šatori. Na pitanje reporterke „Vremena“ zašto su se danas okupili, nisu želeli da odgovore
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve