„Ako hoćeš u Novi Pazar, dnevnica je 100 evra, klopa, piće i blejica“, glasi poruka koja se uoči protesta u Novom Pazaru pojavila na društvenim mrežama. Već danima je dele nalozi bliski režimu, a prepiska je osvanula i na zvaničnom nalogu „studenata koji žele da uče“.
„Cool, koliko može da nas ide?“, odgovara anonimni student, naizgled prihvatajući ponudu da mu dolazak na protest bude plaćen.
„Može koliko hoćeš. Samo javi zbog spiska, kintu daje Deki pre polaska“, piše u nastavku prepiske. Nakon još nekoliko razmenjenih poruka, razgovor se zaključuje sa: „Proveri ako još ko hoće i javi. Klovnovi nek se zezaju po Begišu“. Sve to uz barem jedan emotikon u svakoj poruci.
Dakle, eto neoborivog dokaza, crno na belo – studenti su plaćeni! Ako ste redovan čitalac tabloida, u proteklih nekoliko meseci sigurno ste viđali ovakve i slične poruke, koje se pojavljuju na naslovnim stranama portala barem jednom nedeljno.
Međutim, u eri društvenih mreža, vrlo je lako lažirati prepiske. Može li se dokazati da su navodne studentske poruke koje vlasti mesecima neumorno objavljuju autentične?
„‘Begiš’ sam čuo samo od penzionera“
Kada se dele ovakve poruke, one uglavnom bivaju anonimne. Ako nisu anonimne, potpisane su generičkim imenima, bez prezimena, bilo kakvih ličnih odrednica ili fotografija. Tako na plaćanje uglavnom pozivaju neki Marko, Petar, Ogi…
„Čini se da se vlast trudi da emotikonima, pravopisno pravilno napisanim rečenicama i slengovima za koje oni smatraju da ih mladi koriste oponaša takvu vrstu konverzacije“, kaže za „Vreme“ Miloš (22), student Univerziteta u Beogradu.
„Primera radi, reč ‘Begiš’ koja se pominje u jednom od razgovora sam prvi i jedini put čuo od penzionera starijeg od 70 godina“, dodaje ovaj student.
Zaista, umesto da ovakve prepiske odaju utisak autentičnosti, čini se da je suprotno. Čitava situacija više deluje kao „mim“ koji je postao popularan pre desetak godina, a koristi se i danas, kada sredovečni Stiv Busemi u seriji „30 Rock“ na glavu stavi kačket, a u ruke uzme skejtbord i pretvara se da je tinejdžer.
„Ko će da im kaže da mi emoudžije skoro pa ne koristimo, a da ne pominjem reči poput ‘klopa’, ‘blejica’, ‘cool’, ‘kinta’, ‘fax’…”, dodaje studentkinja Aleksandra (22).
Slab efekat na mrežama
Iako se poruke, osim u tabloidima, pojavljuju i na društvenim mrežama, deluje da ne postižu željeni efekat.
„Moja majka ima moderniji sleng od ovoga. A ona ima 79 godina. Ovo je treći namešteni razgovor iz kog se vidi da vam definitivno slabo ide učenje putem pokušaja i pogrešaka“, reagovala je jedna od korisnica društvene mreže Iks.
I ostale reakcije su slične. „Mogli ste naći nekog mlađeg od 50 godina da se dopisuje sam sa sobom, pa da slika i objavi. Delovalo bi uverljivije“. „Saška, Srki, Sofi, Deki i blejica u Begišu. Ste ovo pisali 1994. al’ tek sad vam povezali internet?“, samo su neke od reakcija korisnika na mrežama.
Građani su slično reagovali i kada je „Informer“ u februaru navodno došao do prepiske studenata Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu, u kojoj izvesni Novak koristi izraz „dupla apanaža za sutra“.
U mesec i po dana, režimski tabloidi uspeli su da pređu put od „duple apanaže“ do „love i blejice“, ali im i dalje izmiče ono najvažnije – kako zapravo mladi pričaju. A možda im samo treba mlađi konsultant.