img
Loader
Beograd, 26°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Energetika

Kada ćemo se grejati i voziti na zeleni vodonik?

18. april 2025, 13:15 Bojan Bednar
Foto: Printskrin/Forbes
Postrojenje za proizvodnju zelenog vodonika
Copied

Elektroprivreda Srbije ispituje da li i kako i po kojoj ceni možemo da koristimo zeleni vodonik

Elektroprivreda Srbije (EPS) pokrenula je nedavno analizu mogućnosti i opravdanosti korišćenja postrojenja za proizvodnju i skladištenje vodonika i goriva na bazi vodonika, koja će pokazati koje su mogućnosti i načini njegovog korišćenja za potrebe građana.

U EPS-u navode da je potrebno odrediti potencijalne lokacije, veličinu i način upotrebe postrojenja, kao i da je cilj skladištenje energije, diversifikacija skladišta, smanjenje potrošnje fosilnih goriva, te generalno povećanje energetske efikasnosti proizvodnje energije.

Sagovornici „Vremena“ ukazuju da korišćenje zelenog vodonika ima značajne prednosti u odnosu na klasična fosilna goriva, ali dodaju da je neophodno mnogo toga uraditi da bi upotreba zelenog vodonika postala široko rasprostranjena u Srbiji.

Potrebna specifična tehnologija

Dr Ivana Perović iz Laboratorije za fizičku hemiju Instituta za nuklearne nauke „Vinča“ podseća da  se u eri ubrzanih klimatskih promena i energetske neizvesnosti svet sve više okreće ka obnovljivim izvorima energije.

Ona naglašava da je jedan od najperspektivnijih nosilaca energije u tom kontekstu zeleni vodonik.

„Pojam vodonična energija se, u užem smislu, može interpretirati kao hemijska energija sadržana u samom vodoniku. Međutim, šire značenje ovog pojma označava korišćenje vodonika kao medijuma za manipulaciju energijom”, kaže Perović.

Kako pojašnjava, da bi se koristio kao gorivo ili sirovina, vodonik se mora proizvesti iz jedinjenja u kojima je zastupljen, što zahteva energiju i specifične tehnologije.

„Skoro 96 odsto svetske proizvodnje vodonika podrazumeva korišćenje fosilnih goriva, dok se samo četiri odsto proizvodi iz obnovljivih izvora“, objašnjava Perović za „Vreme“.

Ona navodi da su najčešći načini dobijanja vodonika reformisanjem prirodnog gasa, odnosno reakcijom metana sa parom, gasifikacijom uglja ili biomase, dok su ređe zastupljene metode elektroliza vode, odnosno razlaganje vode uz pomoć električne energije, kao i termalna ili fotohemijska razgradnja vode.

„Zeleni vodonik se dobija procesom elektrolize vode, pri čemu se voda razlaže na vodonik i kiseonik uz pomoć električne energije dobijene isključivo iz obnovljivih izvora – sunca, vetra ili hidroenergije. Za ovaj proces neophodna su elektrolizerska postrojenja, koja se u suštini sastoje od uređaja za elektrolizu, sistema za prečišćavanje vode i bezbednosne opreme za skladištenje i manipulaciju vodonikom“, navodi Perović.

Velika gustina energije

Sagovornica „Vremena“ ukazuje da vodonik ima izuzetno visoku gustinu energije po jedinici mase, čak tri puta veću od benzina, ali naglašava da njegova proizvodnja trenutno nije jeftina.

Dodaje da trošak zavisi od cene električne energije, efikasnosti elektrolizera i veličine postrojenja. Efikasnost pretvaranja električne energije u vodonik u procesu elektolize vode iznosi oko 60 – 70 odsto, uz dodatne gubitke tokom skladištenja i korišćenja.

Perović napominje da je trenutna cena takve proizvodnje oko četiri do šest evra po kilogramu, što je skuplje od vodonika dobijenog iz fosilnih goriva.

„Оčekuje se da će sa razvojem tehnologije i padom cena obnovljive energije njegova isplativost znatno porasti, a mnoge prognoze pokazuju da bi to moglo da se dogodi već u narednoj deceniji“, kaže Perović.

Kako ističe, za razliku od fosilnih goriva, čije sagorevanje oslobađa velike količine ugljen-dioksida i drugih zagađujućih gasova, zeleni vodonik ne emituje štetne gasove, a jedini nusprodukt je – čista voda.

Čak ni proizvodnja zelenog vodonika, ako se koristi isključivo zelena električna energija, ne ostavlja ugljenični otisak. Upravo zbog toga se zeleni vodonik smatra jednim od ključnih energenata u tranziciji ka niskougljeničnoj ekonomiji.

Solarni paneli: I dalje vodeći izvor obnovljive energije
Foto: Unsplash/American Public Power Association
Obnovljiva energija je preduslov za proizvodnju zelenog vodonika

Široka primena

Perović ukazuje da se zeleni vodonik može primenjivati u industriji, posebno u rafinerijama, hemijskoj industriji i proizvodnji čelika, u transportu, kao gorivo za autobuse, vozove, pa čak i avione, ali i u domaćinstvima, gde može da se koristi za grejanje ili kao energent za kućne aparate u kombinaciji sa gorivnim ćelijama.

„Međutim, za masovnu upotrebu u domaćinstvima potrebna je kompletno nova infrastruktura: cevovodi otporni na vodonik, sistemi za bezbedno skladištenje, kao i kućni uređaji prilagođeni radu na vodonik. Takvi sistemi već se testiraju u nekim delovima sveta, poput Holandije i Japana“, kaže Perović.

Ona ističe da Srbija, s obzirom na geografske i klimatske uslove, raspolaže značajnim potencijalom za razvoj proizvodnje zelenog vodonika, posebno kroz korišćenje solarne energije u južnim i istočnim delovima zemlje, kao i hidroenergije zahvaljujući razvijenoj mreži reka i postojećim hidroelektranama.

„Ova kombinacija obnovljivih izvora omogućava stabilno i održivo napajanje elektroizolizera tokom većeg dela godine. Dodatno, zbog svog strateškog položaja na raskrsnici panevropskih energetskih i transportnih koridora, Srbija ima šansu da postane ključna tranzitna zemlja u budućoj evropskoj mreži za distribuciju vodonika. To bi ne samo podiglo njen značaj na energetskoj mapi Evrope, već bi doprinelo otvaranju novih radnih mesta, privlačenju investicija i jačanju energetske bezbednosti“, objašnjava Perović.

Potrebna ozbiljna ulaganja

Međutim, Perović ističe da realizacija tog potencijala zahteva ozbiljna ulaganja u istraživanje i razvoj tehnologija, izgradnju infrastrukture za proizvodnju, skladištenje i transport vodonika, kao i donošenje jasnih i stimulativnih zakonskih okvira koji bi podržali razvoj tržišta vodonika.

„Integracija naučnih instituta, akademske zajednice i privrede, uz strateško planiranje i međunarodnu saradnju, ključni je faktor uspeha u ovom procesu”, kaže Perović.

Kako dodaje, u tom kontekstu, posebno je važno istaći da naučnici iz Instituta za nuklearne nauke „Vinča”, Instituta od nacionalnog značaja za Republiku Srbiju i jednog od najvećih naučnih centara na Zapadnom Balkanu, već više od 20 godina sprovode istraživanja usmerena ka razvoju efikasnih metoda za proizvodnju, skladištenje i primenu zelenog vodonika.

„Njihov rad obuhvata razvoj naprednih katalitičkih materijala, elektrolizera nove generacije, tehnologija za efikasno skladištenje i tehnologija za korišćenje vodonika, kao što su vodonične gorivne ćelije“, kaže Perović.

Pomalo daleko rešenje

S druge strane, Bojan Gajić, programski direktor Platforme za energetsku tranziciju, ističe da je zagovornik korišćenja pre svega zelenog vodoniika, a onda i zelenog gasa, ali da su to rešenja koja se trenutno čine pomalo dalekim za naše uslove, pre svega zbog skupe proizvodnje.

„Pored toga Srbija i dalje nema dovoljno kapaciteta obnovljivih izvora energije iz kojih bismo proizvodili električnu energiju koja bi se koristila za elektrolizu, jer se pod zelenim vodonikom smatra samo onaj vodonik za čiju se proizvodnju koristi samo energija dobijena iz obnovljivih izvora energije“, kaže Gajić.

On ističe da je vodonik zahvalan za upotrebnu zbog toga što sam po sebi nema nikakav štetan uticaj, a s druge strane može vrlo lako da se koristi i kao skladište energije, jer se u vodi skladišti energija koja je potrebana za elektrolizu.

„Zbog karakteristika zelenog vodonika potrebno je mnogo ulagati u infrastrukturu za njegovu proizvodnju, potrebno je da se ispoštuju visoki sigurnosni zahtevi, jer je vodonik veoma eksplozivan, što se čini za sada teško dostižnim“, ukazuje Gajić.

Prednost nad nuklearnom elektranom

On ističe da bi, ako se već razmišlja o proizvodnji zelenog vodonika s jedne strane i ulaganja u nuklearnu energiju s druge strane, „obe opcije trebalo staviti na sto“.

„Ulaganja u proizvodnju zelenog vodonika su svakako manja, a i rokovi za izgradnju potrebne infrastrukture su sigurno kraći od rokova potrebnih za izgradnju nuklearne elektrane“, kaže Gajić.

On kaže da je proizviodnja zelenog vodonika sve prisutnija u svetu, i da će shodno tome i cena njegove proizvodnje padati.

Govoreći o generalno o energetskoj tranziciji u Srbiji, Gajić podseća da se naša zemlja potpisivanjem Ugovora o Energetskoj zajednici obavezala da prati regulativu Evropske unije i da se drži postvaljenih ciljeva, među kojima je i dostizanje energetske neutralnosti do 2050. godine.

„Međutim, u strateškim dokumentima se ne vidi da će Srbija dostignuti taj cilj, iako bi morala. Postoji ozbiljan zamajac, posebno u privatnom sektoru, a u sferi obnovljivih izvora energije pojavili su se veliki finasijeri, ali oni što svakako nedostaje je proces tranzcijie čitavog društva, odnosno uključivanje svih građana u proces korišćenja obnovljivih izvora energije”, kaže Gajić.

Kako pojašnjava, u Srbiji energetska tranzicija još nije zaživela u toj meri da bi se domaćinstva i građani organizovali samostalno ili kroz energetske zajednice kako bi masovno počeli da koriste obnovljive izvore energije, bilo da je reč o električnoj ili o toplotnoj energiji.

On ukazuje da su investicije u obnovljive izvore energije velike, i da će sa krupnim finansijerima biti dostignuti i krupni ciljevi.

„Problem je što je to tržište zatvoreno za veći broj potencijalnih ponuđača, pa se zato se projekti realizuju u užem krugu ponuđača, i to je jedini negativan aspekt energetske tranzicije“, zaključuje Gajić.

Tagovi:

Elektroprivreda Srbije Energetika Zeleni vodonik
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Društvo

Pretplata

31.jul 2025. R.V.

Dvobroj „Vremena“ i veliki letnji popust!

Pretplatite se na „Vreme“ do polovine avgusta i platite barem 20 odsto manje. U zla vremena po novinarstvo, redakcija polaže nade u svoje čitaoce

Ilustracija: Studentski protesti traju mesecima

Upis na fakultete

31.jul 2025. M. M.

„Skandalozno“ pitanje na prijemnom ispitu: „Koji su zahtevi blokadera?“

Glavni skandal u prorežimskim medijima trenutno je pitanje koje je brucoše sačekalo na prijemnom ispitu na Filozofskom fakultetu u Beogradu: „Koji su zahtevi studenata u blokadi?“

Novi broj „Vremena“

Dvobroj „Vremena“

31.jul 2025. D.L./F.M./N. R.

Pad Krajine: Trideset godina u istoj koloni

Tri decenije od „Oluje“ i pada Krajine, mnogi prognanici nikada nisu zapravo napustili onu kolonu. Kako je to bilo i kako je danas? To je naslovna tema novog „Vremena“

Od kada je najavljeno potencijalno rušenje Beogradskog sajma, stručnjaci upozoravaju na posledice koje će osećati i naredne generacije

Proširenje Beograda na vodi

30.jul 2025. M. M.

Vlast ipak odustala od potpunog rušenja Sajma: Hale 2 i 3 ostaju, menja se namena

Nadležna komisija donela je odluku da Hale 2 i 3 Beogradskog sajma ipak budu sačuvane, uprkos prvobitnoj odluci da budu porušene u svrhe proširenja Beograda na vodi

Upis na fakultet

30.jul 2025. M. L. J.

Ministrovanje Dejana Vuka Stankovića: Kako sa maksimalnim brojem bodova ne možeš da upišeš fakultet

U Srbiji je od ove godine nemoguće studirati dva fakulteta, ako drugi upisujete godinu dana kasnije, čak i na samofinansiranju

Komentar

Komentar

Razaranje identita Beograda

Otići će i ova vlast, već im otkucava. Ali šta će ostati iza njih? Kakav će biti Beograd posle glavnog meštra rušiteljstva Aleksandra Vučića

Jelena Jorgačević

Komentar

Vučić na Informeru: “Brlog – to sam ja!”

Višeminutno izlivanje predsednikovog gneva na građane Novog Pazara nije ništa drugo, do poslednji trzaj jedne poražene politike čoveka koji misli da je država, a zapravo je ćacilend

Jovana Gligorijević
Jovana Gligorijević

Komentar

Čistka sudija i tužitelja: Vraćanje paste u tubu

Da li iko veruje, osim možda Vučića, da bi čistka tužilaca i sudija uspela? Da li on zaista veruje da može da pronađe dovoljan broj Bokana, jer, ako ćemo pravo, Bokan je ipak biser među biserima

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1804-1805
Poslednje izdanje

Kultura sećanja: 30 godina od pada Krajine

Moj poslednji dan u Kninu Pretplati se
Kultura sećanja (2): Poreklo i priključenija

Krajina i sudbine

Vlada Srbije

Sto dana neuspeha, terora i iživljavanja

Kultura sećanja: “Galeb”

Buran život čuvenog broda

Intervju: Svetislav Basara, pisac

“Postojanje je gubljenje vremena”

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure