Nekada je bio deo grada koji je bio lep i gde se uživalo, a danas Beograđani prolaze Bezistanom samo kad moraju, pazeći kako hodaju
Fonetove fotografije Bezistana koje objavljujemo snimljene su ovih dana, iako deluju kao da nisu nove. Jer, drugačijeg ga većina Beograđana ni ne pamti, kao da je oduvek razrovan i pun đubreta, deo centra koji treba zaobilaziti.
Bezistan spaja Terazije i Trg Nikole Pašića, dve kucavica Beograda, i jedan je od najprometnijih delova grada. Prolaz je stavljen pod prethodnu zaštitu kao potencijalni kulturni spomenik, i deo je šire zaštićene prostorno kulturno-istorijske celine Terazije.
Sve je bilo u redu do recimo – osamdesetih.
Na mestu današnjeg Bezistana prvo se nalazila „Ćosina mehana“, koju je on modernizovao u „Gostionicu kod Pariza“. Ovo „Pariz“ u imenu, odnosilo se na hotel otvoren 1870. kao jedan u nizu terazijskih hotela – sa leve strane se nalazila čuvena „Kasina“, a sa desne je bila kafana „Takovo“.
Reputacija hotela „Pariz“ je uvek bila mondenska. Velika i prostrana kafana, duboka hladovina dvorišta, nadaleko čuvena kuhinja, zabave i prijemi. Važio je za okupljalište poznatijih Beograđana, posebno onih sklonih politici i Radikalnoj stranci, te je bio upamćen i kao nezvanično sedište ovih, nekad, progresivnih snaga. U njemu je boravio hrvatski slikar Vlaho Bukovac dok je portretisao kraljicu Nataliju i prestolonaslednika Aleksandra Obrenovića.
U restorana hotela „Pariz“ je 1906. bio bioskop „Grand“, tadašnjeg vlasnika hotela Svetozara Botorića, prvog srpskog producenta.
Nakon Prvog svetskog rata, hotel i bioskop prodati su Upravi fondova. između dva rata, hotel će više puta menjati vlasnike i zakupce. Tridesetih godina 20. veka bioskop proširen i dozidana mu je još jedna sala.
Ratne godine i dva bombardovanja koja je Beograd preživeo tokom Drugog svetskog rata, ostavile su Terazije u ruševinama, a jedna od žrtava je bio i hotel „Pariz“. Srušen je 1948. godine, a na njegovom mestu je sagrađen pasaž i trg Bezistan.
Bezistan je zamišljen kao natkriveni manji trg, koji bi služio kao mesto okupljanja zanatlija i trgovaca, ali i kulturni i turistički centar. Otud i sam naziv, koji vuče korene u turskom jeziku i označava „tržnicu, deo trga pod krovom, trgovačku kuću u bazaru“.
Projektovao ga je 1953. godine arhitekta Vladeta Maksimović, koji je nekadašnju hladovinu drveća zamenio betonskim krovom u obliku mreže. U centar trga, kao mesto za predah, postavio je fontanu sa bronzanom skulpturom „Devojka sa školjkom“, Aleksandra Zarina. Duž oboda trga, napravljen je niz radnji, od kojih je mnogima u dragom sećanju ona minijaturna prodavnica „Soko Štarka“.
Šezdesetih je oko fontane bila bašta-restoran, izuzetno popularan.
Umesto nekadašnjeg bioskopa „Grand“, otvoren je novi bioskop „Kozara“, kao glavni objekat u prolazu. U blizini bioskopa bila je prva javna foto kabina u Beogradu. U podrumu današnjeg „Mekdonalds“ nalazila se popularna diskoteka „Bezistan“.
Godine tranzicije su pretvorile Bezistan u mesto za prodaju deviza, i grafite. Na njima je bilo sve, od vulgarnosti preko navijačkih parola, do pravih remek-dela urbane umetnosti. U Bezistan su uneti kiosci u kojima su prodavani kičasti suveniri. Najpopularniji među kioscima bio je onaj sa bedževima i nalepnicama za majice, a pre svega po piratskim muzičkim i filmskim kasetama i diskovima.
Devedesetih fontana je prestala sa radom i oronula, kamene ploče na pločniku su se iskrivile i polomile, betonska mreža krova postala je sklona padu.
Bioskop „Kozara“ je privatizovan 2003. godine i više puta je menjao vlasnika. Sudbina mu je zapečaćena 2012. godine kada je potpuno uništen u velikom požaru.
Bezistan je postao spontani parking, iako je pešačka zona.
Prva rekonstrukcija bila je 2008, urađeni su plato u fontana koja je proradila 2011. Sledeća je najavljena 2017. a onda je nakon tri godine rečeno da rekonstrukcije neće biti, zbog nerešenih vlasničkih problema sa parcelama preko kojih pasaž prolazi.
Rekonstrukcija i revitalizacija Bezistana se stalno planira, međutim radovi se godinama odlažu, zbog vlasničkih problema sa parcelama preko kojih pasaž prelazi.
Avgusta prošle godine je rečeno da bi Bezistan mogao da postane umetnička galerija. I, na tome se stalo.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Tužbe koje imaju za cilj da ućutkaju kritiku, zakopaju istinu i kazne one koji imaju hrabrosti da govore jesu SLAPP tužbe, a Srbija je među pet država Evrope koje su najviše pogođene ovim tužbama
Posle dugogodišnjeg problema s bubrezima, legendarni košarkaški trener Duško Vujošević, otputovao je u Minsk, glavni grad Belorusije, gde će dobiti novi bubreg
Nakon izjave predsednika Srbije Aleksandra Vučića da siromašni u Srbiji žive značajno bolje nego ranije, postavili smo pitanje: na osnovu kojih informacija je došao do tog podatka i kako Srbija uopšte meri siromaštvo
Kao paradržavni organ specijalne namene koji metalnim štanglama zavodi „red i mir“, Vučić upravo legalizuje kapuljaše. U pitanju je – otprilike – nešto nalik na Musolinijeve „borbene saveze“ iz 1919-1922.
Sreća da Srbija ima „istraživački tim Informera“! Dragan J. Vučićević je u poslednji čas otkrio pakleni plan „zločinaca“ i „blokadera“ i tako opet spasao državu. To što laže manje je bitno
Držati profesorku sociologije Mariju Vasić u zatvoru pod optužbom za terorizam je anticvilizajski zločin. Ili groteska, kako god hoćete. Zašto se protiv toga ne pobune sudije, tužioci, policajci, bezbednjaci
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!