Jedan oblik podsticanja studiranja dece bez roditeljskog staranja jeste i podrška koju imaju prilikom upisa na fakultet ili višu školu, pre svega tako što ih fakulteti oslobađaju sredstava za školarinu, putem nekog saradničkog odnosa između fakulteta i domova, ili njihovo školovanje plaćaju organi starateljstva, tj. centri za socijalni rad
Procene kažu da u Srbiji ima između 1200 i 2000 dece bez roditeljskog staranja. Ovaj broj stalno varira zbog smenjivanja broja usvojenja, punoletstava i novih korisnika ustanova za zbrinjavanje. Sistem socijalne zaštite stara se o njihovom obrazovanju do punoletstva, odnosno do kraja srednje škole. Međutim, oni među njima koji žele da nastave školovanje, imaju i tu mogućnost, ako ispunjavaju određene uslove. Jedna od njih je Jelena Milutinović, apsolvent na Fakultetu za fizičku hemiju. Ona je jedna od sedam studenata koji su smešteni u Domu za studente i srednjoškolce, u okviru Centra za zaštitu odojčadi, dece i omladine u Zvečanskoj ulici.
„Nama je ovde odlično što se tiče smeštaja i učenja. Imamo svoj prostor, odvojen od srednjoškolaca, gde možemo da učimo, da se družimo, spremamo hranu. Ipak, nekad zbog obaveza na fakultetu moraš da provedeš ceo dan van doma, i tad nastaje preračunavanje u glavi – da li ću imati dovoljno za piće, za neku užinu. Ako moraš da učiš između predavanja ili vežbi, a na fakultetu nemaš čitaonicu, ili je prepuna, potrebno je da se učlaniš u neku biblioteku ili platiš neku od gradskih čitaonica. Mi sa našim džeparcem, nažalost, ne možemo to sebi da priuštimo“, kaže Jelena.
U sklopu ovog centra nalazi se još pet organizacionih jedinica za smeštaj dece bez roditeljskog staranja. Deca su podeljena po uzrastu, tako što su najmlađi, do tri godine starosti, smešteni u Stacionar, deca od tri do sedam godina u Dom „Dragutin Filipović Jusa“, a oni od sedam do dvadeset šest godina starosti su raspoređeni u tri doma – „Drinka Pavlović“, „Moše Pijade“ i „Jovan Jovanović Zmaj“. Jedino su u Domu za studente i srednjoškolce starija deca odvojena od mlađe, tako da se tu nalaze, kako samo ime govori, isključivo srednjoškolci i studenti.
Specifičnost rada ove organizacione jedinice ogleda se u tome što su svi programi prilagođeni obrazovnim potrebama ovog uzrasta. Dom ima četrdeset mesta, a trenutno se u njemu nalazi sedam studenata i devetnaest učenika srednjih škola. Uslov da neko bude na redovnom smeštaju je da je u obrazovnom procesu, to jest da ima status učenika ili studenta.
„U našu ustanovu se smeštaju deca iz čitave Srbije, ali veći broj dece je iz centara za socijalni rad sa teritorije Beograda. Mi smo jedini dom u Srbiji koji je samo za studente i srednjoškolce. Naše najveće brojno stanje je bilo do 30, ali taj broj nije mali, s obzirom na to da se sada realizuje transformacija ustanova socijalne zaštite i da deca sve češće odlaze u hraniteljske porodice“, objašnjava Snežana Milovanović, rukovodilac ovog doma. Ona smatra da su uslovi za studiranje dobri u ovakvoj sredini, pošto je sve organizovano i podređeno što uspešnijem školovanju.
Deca iz hraniteljske porodice mogu da dođu u dom, ali to obično ne rade iz potrebe, već iz drugih razloga – disfunkcionalnost hraniteljske porodice i slično. „Naš dom je ustanova koja je otvorena za taj vid prihvatanja i podrške. Ako dete iz nekog doma ili hraniteljske porodice iz unutrašnjosti želi da studira u Beogradu ili u gradu gde postoji odgovarajuća visokoškolska ustanova, ljudi iz centra za socijalni rad vrše procenu da li je dete za dalje školovanje, podnosi se zahtev centralnom timu za prijem u okviru našeg Centra za zaštitu odojčadi, dece i omladine. Onda se analizira koja je organizaciona jedinica od svih domova najbolja za njegove potrebe. U nekim domovima ima i studenata, ali to je neznatan broj. Drugačije je i teže raditi na dnevnim aktivnostima kad su deca drastično različitog uzrasta.“
foto: m. milenkovićJEDINI DOM ZA STUDENTE: Zvečanska
Omladinci su raspoređeni po trokrevetnim, dvokrevetnim i jednokrevetnim sobama, a kao oblik podrške u njihovom osamostaljivanju, u domu je napravljena takozvana „prelazna stambena zajednica“, program kojim su obuhvaćeni samo studenti. To je dnevna soba sa kuhinjom, gde može da se uči, kuva, druži, ali studenti su obavezni da vode računa o prostoriji. Cilj je da nauče i da se naviknu na ustaljene radnje samostalnog života. Život u domu je obogaćen i raznim aktivnostima poput kreativnih, muzičkih i sportskih sekcija, koje su primerene vaspitnom i obrazovnom planu ove ustanove. Ipak, ovu decu interesuju koncerti, želeli bi da odu u pozorište, bioskop, ali sredstva kojima raspolažu ih ograničavaju u tome.
Studenti imaju redovan džeparac koji je pod ingerencijom Ministarstva za rad i socijalnu politiku, i iznosi oko 2900 dinara mesečno. Redovan oblik stipendiranja dece ide preko grada Beograda, tj. gradske stipendije Centra za socijalni rad, a postoje i organizacije kao što su „Naša Srbija“, Fondacija Solidarnosti i Delta fondacija koje takođe daju neke stipendije. Najveća stipendija je osam hiljada dinara, a prosečna je između pet i šest hiljada. „Za ovu decu je naročito značajna ta stipendija na mesečnom nivou, kako bi priveli studiranje kraju, kako bi imali pristup biblioteci i slično. Neki od njih primaju stipendije privatnih lica. Donacije su potrebne za podizanje standarda, jer kad živiš u kolektivnim uslovima sve se brzo potroši i nestane“, priča Snežana Milovanović.
Jedan oblik podsticanja njihovog studiranja je i podrška koju imaju prilikom upisa na fakultet ili višu školu, pre svega tako što ih fakulteti oslobađaju sredstava za školarinu, putem nekog saradničkog odnosa između fakulteta i domova, ili njihovo školovanje plaćaju organi starateljstva, tj. centri za socijalni rad. Postoji i odgovarajuća priprema za prijemni ispit na fakultet, uz pomoć raznih nevladinih organizacija, poput organizacije Čovekoljublje.
U okviru doma postoji fondacija zadužbina Dragutina i Katice Đukanović i iz tih sredstava se isplaćuju udžbenici i ekskurzije.
Gradski centar za socijalni rad u Beogradu realizuje niz usluga iz oblasti socijalne zaštite, čiji je cilj pomoć mladim ljudima bez roditeljskog staranja, koji se nalaze na putu osamostaljivanja. Krajem marta prošle godine započeli su akciju privremenog dodeljivanja stanova za decu i omladinu bez roditeljskog staranja koji napuštaju zaštitu ustanove u kojoj su bili. Grad Beograd je namenio pet stanova za 20 mladih osoba u naselju Kamendin, opština Zemun, i šest stanova u opštini Čukarica. Trenutno, u Kamendinu je useljeno 12 mladića i devojaka u tri stana. O njima brinu obučeni savetnici za osamostaljivanje, odnosno stručnjaci Gradskog centra za socijalni rad u Beogradu. Oni rade sa mladima koji žive u ovim stanovima, obilaze ih, pružaju im podršku i potrebnu pomoć u procesu osamostaljivanja i uklapanja u nov način života.
Uslugu privremenog stanovanja može da ostvari mlada osoba pod uslovom da je operativnim planom otpusta utvrđeno da je privremeno rešavanje pitanja daljeg zbrinjavanja na ovaj način najcelishodnije, odnosno da nema mogućnosti povratka u sopstvenu porodicu i da na drugi način ne može rešiti problem zbrinjavanja. Bitno je da je završeno školovanje (osnovna i srednja škola) i da su preduzete mere za profesionalno osposobljavanje. Ova usluga je besplatna. Obaveza korisnika je da plaćaju mesečne račune za stan (struja i komunalije), za šta im je grad Beograd obezbedio i stalnu novčanu pomoć u iznosu od 50 odsto prosečne plate ostvarene u Beogradu za mesec u kom se vrši isplata. Pravo na stalnu novčanu pomoć, prema Odluci o pravima i uslugama u socijalnoj zaštiti grada Beograda, imaju deca bez roditeljskog staranja, korisnici usluge domskog ili porodičnog smeštaja koja su sposobna za rad, od dana prestanka usluge smeštaja do zasnivanja radnog odnosa, a najduže dve godine, pod uslovom da najmanje dve godine imaju prebivalište na teritoriji grada Beograda.
Studenti imaju pravo na stipendiju pod uslovom da su završni razred srednje škole položili sa vrlo dobrim ili odličnim uspehom, ili da su u školskoj godini, koja prethodi podnošenju zahteva, u roku položili ispite propisane planom i programom za tu školsku godinu i stekli pravo upisa u narednu godinu studija. Grad Beograd je studentima – deci bez roditeljskog staranja koja se nalaze na evidenciji Gradskog centra za socijalni rad – omogućio i pravo na povremenu jednokratnu pomoć za troškove nabavke udžbenika i školskog pribora, u iznosu od 15 odsto isplaćene zarade u Beogradu, u junu ove godine.
Materijalna podrška i posebne mere pomoći ove vrste postoje i van Beograda. Ipak, ovi podsticaji zavise od finansijske snage lokalne zajednice, opštine ili grada, tako da je često minimalna.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ivan Milikić, osnivač Smartsy, savetnik za digitalnu transformaciju pri Ambasadi Kazahstana u Beogradu i sekretar Udruženja za elektronske komunikacije i informaciono društvo Privredne komore Srbije
Zašto Srbiji, koja ume da napravi vrhunsku tehnologiju, i dalje teško uspeva da je proda? U autorskom tekstu za SEE UP Ivan Milikić, osnivač startapa Smartsy, piše o putu od izvoza IT usluga ka sopstvenim proizvodima i o Zapadu kao o školi standarda. Kao tržište za prvog velikog kupca predlaže Centralnu Aziju, pre svega Kazahstan i Uzbekistan. Njegova poruka je jasna: ne nedostaju nam događaji i nagrade, nedostaju nam pravi kupci
Branislav Vujović, preduzetnik i predsednik nadzornog odbora NF Innova
Branislav Vujović je osnivač jedne od najvećih IT kompanija u Srbiji sa međunarodnim poslovanjem, autor i profesor, kao i jedan od najprepoznatljivijih stručnjaka za fintech u regionu. Za SEE UP Times predstavlja četiri modela saradnje startapa i velikih kompanija u oblasti veštačke inteligencije – kao i pitanja na koja obe strane treba da odgovore pre nego što bilo šta potpišu
TBC banka već je bila najveća finansijska institucija u Gruziji kada su odlučili da počnu iznova. Eksluzivno za SEE UP, CEO Nika Kurdiani objašnjava logiku iza pokretanja nečeg novog upravo onda kada ste na vrhuncu
Teo Teoharis, izvršni predsednik i osnivač, Agoge Ventures
Zašto je održivost postala uslov za pristup kapitalu i zašto Jugoistočna Evropa mora da izgradi platforme koje njenim osnivačima, kompanijama i institucijama omogućavaju da oblikuju agendu – Biljana Braithwaite, izvršna direktorka i suosnivačica Sustineri Partners za SEE UP
Aleksandar Vučić bi da mu Srbija bude zahvalna što izborni poraz nije pretvorio u nasilje. Pre toga morao bi da objasni čemu su služile pripreme za izbornu noć, pre svega u Pionirskom parku
Kritika koja nije u stanju da položi računa o sebi samoj nije kritika. Razlika između kritike, propagande i laži se, na samom početku Petooktobarske republike, zamaglila. Tu grešku, ovog puta, ne bismo smeli da ponovimo.
U trenutku kada su institucije Republike razorene, kada je Vučićeva hobotnica još uvek živa, kada su ljudi zgađeni nepravdom i smradom koji je esenesovski režim ostavio za sobom, mi imamo, što reče Makijaveli, samo građansku vrlinu kao pogonsko gorivo kojim se možemo vratiti na početak
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.