Pre trideset godina, dvadeset devetog septembra 1973. godine, u Beču je umro Vistan Hju Odn, jedan od najvažnijih pesnika koji su pisali na engleskom jeziku, i – kako kaže Josif Brodski – najveći um XX veka. U izdanju niške "Prosvete" i prevodu Davida Albaharija nedavno se pojavila njegova "Nenapisana pesma"
Upitajte bilo koju obrazovaniju osobu ko je najveći svjetski pjesnik dvadesetog vijeka i u ogromnoj većini slučajeva dobićete odgovor: T.S. Eliot. Njegova Pustazemlja u svim je mogućim milenijskim anketama stavljena rame uz rame sa Joyceovim Uliksom i Beckettovim Godotom kao najvažniji književni artefakt svog žanra u prohujalom stoljeću. Znameniti prvi stih ove pjesme poručuje Apriljenajokrutnijimjesec. I zbilja, u nekom balkanskom kontekstu dvadeseti vijek bio je pun krvavih aprila, makar je ovdje teško pronaći ijedan mjesec koji nije krvav. Danas, međutim, u globalnim okvirima, jedan mjesec kao da ima simboličnu licencu na okrutnost. I to nije april, već septembar. A pjesnik koji isto tako ima pravo na titulu najvećeg u proteklom vijeku, pjesnik čija čuvena pjesma u naslovu ima septembarski datum, pjesnik koji je i umro u septembru prije tačno trideset godina, zove se Auden, Wystan Hugh Auden.
Kao urednik slavne izdavačke kuće Faber & Faber T.S. Eliot je odbio objaviti prvu Audenovu zbirku pjesama. Isti taj Eliot će, međutim, objaviti u svom časopisu Criterion Audenovu kratku stihovanu dramu PaidonBothSides, koja se danas objavljuje na početku njegovih sabranih djela. Tridesetih godina prošlog vijeka Auden paralelno stiče slavu kao pjesnik i kao ljevičarski intelektualac. Svima je valjda poznata priča o njegovom braku sa Erikom Mann, kćerkom Thomasa Manna, a da bi ova tako došla do britanskog pasoša. Svi znaju i za Audenovu (ne)uobičajenu seksualnu orijentaciju makar preko one zlobne Barnesove fraze o tome kako klapa „Auden-Spender-Isherwood propovijeda socijalizam kao indirektan način da izbori reformu zakona o homoseksualnosti“. Poznat je i njegov odlazak u Španiju za vrijeme građanskog rata (tu je pjesma Spain1937), te njegovo napuštanje Engleske i selidba u Ameriku uoči Drugog svjetskog rata.
Vijest o invaziji Njemačke na Poljsku, odnosno o početku Drugog svjetskog rata, Audena je zatekla u New Yorku, na Manhattanu. Invazija i rat počeli su prvog septembra 1939. godine, a slavna Audenova pjesma zove se, naravno, September1, 1939. Apsolutno maestralno predavanje koje je Josif Brodski održao o ovoj pjesmi studentima Columbia Univerziteta uvršteno je u njegovu knjigu eseja LessThanOne (u izdanju Dečjih novina iz 1989. knjiga je na prijedlog samog Brodskog dobila naziv Udovoljitisenci, upravo po eseju posvećenom Audenu). Devedeset i devet stihova ove pjesme Brodski secira do najsitnijih detalja i ne skriva ushićenje pjesnikom koji je volio – da upotrijebim riječi samog Brodskog – prevoditi metafizičke istine u običan zdrav razum.
Stihovi o tome kako i đaci znaju da oni kojima se zlo čini zlom uzvraćaju (Iandthepublicknow/ whatallschoolchildrenlearn,/ Thosetowhomevilisdone/ Doevilinreturn) aktuelni su podjednako bili i onda kao što to jesu i danas, no neke od slika što su onomad bile tek opis mjesta s kojeg se pjesnik obraća publici danas kao da su znakovitije nego u vrijeme u kojem je pjesma nastala. Septembarski datum plus Manhattan plus mirissmrti – sve više podsjeća na rušenje dviju kula WTC-a negoli na Drugi svjetski rat. Dovoljno je poduplati jedinicu da prvi septembar postane jedanaesti. A kad iz četvrte strofe zavape slijepi neboderi čini nam se opet da je pjesma nastala u naše vrijeme.
Posljednji stih pretposlednje strofe je ono famozno Moramosevoljetiiliumrijeti. Strogi i precizni Auden je, kažu, nakon što je pjesma objavljena prezreo ovaj stih. Rekao je kako je to prokleta laž jer ionako moramo umrijeti. Zato je u narednom izdanju ili postalo i: Moramosevoljetiiumrijeti, no to ionako nije imalo previše smisla, bila je to – kaže Brodski – „banalnost s nekom zavaravajućom atmosferom dubine“. Zbog nezadovoljstva ovim stihom Auden je pjesmu posve izbacio iz svojih sabranih djela i praktički zabranio njezino objavljivanje za njegovog života. Ni danas je nema u njegovim sabranim djelima (CollectedPoems), makar ju je Edward Mendelson uvrstio u neke izbore iz Audenove poezije. U Istorijisvijetau101/2poglavlja Julian Barnes nas podsjeća kako je zbog ovog stiha E.M. Foster rekao kako mu Auden može narediti da ga slijedi, a sam Barnes kaže kako sigurno nije prokletalaž reći da oni koji najdublje zadovoljstvo ne crpe iz ljubavi žive prazne živote.
Nakon Drugog svjetskog rata Auden uglavnom živi na relaciji Amerika–Austrija. U tom periodu nastaju neke od njegovih najboljih pjesama poput PadaRima (1947), Ahilejevogštita (1952) ili nekoliko ciklusa perfektnih kratkih pjesama. I dalje je, kao i gotovo cijelog života, radio kao profesor, a studenti ga pamte kao predavača neiscrpne energije i neizrecivo strasnog pušača. Bio je i gorljiv čitalac poezije te prevodilac (prevodio je, među ostalim, i Nikolu Šopa), a Brodskog je u egzilu nakratko i udomio. Neizmjerno poštovanje i ljubav Brodskog prema Audenu jedan je od najljepših odnosa pjesnika prema pjesniku u dvadesetom vijeku. „Čitanje Audena jedan je od rijetkih načina (ako ne i jedini) da se čovjek osjeća pristojnim“, kaže Brodski i prisjeća se kako ga je posljednji put vidio dva-tri mjeseca pred Audenovu smrt. Bili su na večeri kod Spendera u Londonu, a Audenu je stolica bila preniska, pa mu je domaćica podmetnula dva toma Oxfordskog rječnika, a Brodski je pomislio kako je Auden jedini čovjek koji te tomove ima pravo koristiti za sjedenje.
Auden, starimajstor, umro je u Beču 29.9.1973. od srčanog udara, nakon što je okončao nastup s čitanjem poezije. Danas, kad čitamo njegove pjesme, sjećamo se prvog stiha MuseedesBeauxArts. Auden kaže: Uvezipatnjenikadnisugriješili/ Starimajstori…
Audenove pjesme – kao i Keatsove kojeg Borges prozva nesklonimgriješenju – zvuče nepogrešivo.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Iznenađuje to što, sasvim oprečno od onoga što se na istom mestu, na Letnjoj pozornici u palićkom parku, moglo videti prethodnih leta, predstavljene filmove odlikuje i u isti kontekst smešta upadljivo odsustvo očiglednije političnosti, dok je polifonija, kulturološka i svetonazorska, na sreću i dalje tu, kao efektna i prikladna “uteha”
Vest je u novom filmu ponudio prilično britku vivisekciju holivudskog sistema vrednosti, uz to uspevajući da sve vreme bude zabavan i, što je veoma važno, ciničan. Gorak je ovo film, lišen iluzija, ali istovremeno pokreće nihilistički polet koji je toliko jak da povremeno može da podseti na optimizam
Gita Serenji: Odlazak u tamu.
Od ubijanja iz samilosti do masovnog ubistva
prevod Nataša Kampmark
Partizanska knjiga, Kulturni centar Novog Sada, 2023.
„U Hrvatsku, na primer, sada dolaze strani radnici od Pakistana pa dalje i budale ih mlate po ulicama, ni ne pitajući se da je taj čovek možda bio lekar u Pakistanu, šta je on trebalo da napusti da bi došao ovde. Sve zato što on izgleda drugačije, zato što ne razmišljamo kako je tim ljudima“, govori u intervjuu za „Vreme“ reditelj filma „Bosanski lonac“ Pavo Marinković
Vulinove laži o Zdravku Ponošu imaju samo jedan cilj. A to je pokušaj režima da se kontrolom nad vlastitom ružnom prošlošću uspostavi kontrola nad budućnošću. Otud i svo to sluđivanje naroda i nasilje nad zdravim razumom
U zajedničkoj akciji BIA, VBA i MUP su uhapsili trojicu „špijuna“ u Valjevu – inženjere zaposlene u „Krušiku“. Za režimsku pljačku u fabrici oružja niko nikada nije priveden
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!