Loader
avatar

Ivan Milenković

Nobelova nagrada za književnost: Jun Fose

Pisac koji rasteže vreme

Nije kod Fosea vreme tek sila koja se odvija bez obzira šta junaci rade, već se vreme nalazi u samim junacima kao forma čulnosti koja strukturira njihov život, te su možda baš zbog toga Foseovi tekstovi, na način neuporediv, istovremeno savršeno fizički i duboko metafizički

Komentar

Dvanaest godina slobode: Uspon i propast Petooktobarske republike

Ako s tumačenja 5. oktobra skinemo emotivne nanose, izneverene nade i razočaranja, te odolimo spekulacijama, nagađanjima i pogodbenom načinu (šta bi bilo da je bilo) ostaje nesporna okolnost: period od pada Slobodana Miloševića (dakle 5. oktobar 2000. godine) do dolaska Aleksandra Vučića na vlast, bio je najslobodniji period u istoriji Srbije

Trajno hladan tretman

U novom broju: Filozofija i drugi otpad

Razlozi za nemar vlasti, čak i neprijateljstvo prema filozofiji, jasni su i najmanje zanimljivi. Filozofija stvara slobodne ljude, a svaka autoritarna struktura zazire od učenih i slobodnih ljudi. Legitimnim se, međutim, može učiniti pitanje o tome gde bi se toliki filozofi i humanistički naučnici zapošljavali, šta bi oni radili? To je, međutim, slabo pitanje

Trajno hladan tretman

Filozofija i drugi otpad

Razlozi za nemar vlasti, čak i neprijateljstvo prema filozofiji, jasni su i najmanje zanimljivi. Filozofija stvara slobodne ljude, a svaka autoritarna struktura zazire od učenih i slobodnih ljudi. Legitimnim se, međutim, može učiniti pitanje o tome gde bi se toliki filozofi i humanistički naučnici zapošljavali, šta bi oni radili? To je, međutim, slabo pitanje

Intervju: Veljko Stojnić, biciklista

Od somborske ravnice do okršaja na Alpima

Čudan su svet ti Vojvođani. Evo Đorđe Balašević, na primer. Smatrao je sebe mornarom, a do najbližeg mora imao je hiljadu kilometara otprilike. Ili Veljko Stojnić, biciklista, Somborac. Čovek kida na planinama, a najbliže brdo mu je na 200 kilometara od Sombora. Pa kad pređe tih 200 kilometara, verovatno više nema snage da se uspne uz to brdo. Zbog toga je, treninga radi, odlučio da priđe brdu, to jest planini. Čim izađe iz Novog Sada, eto mu Fruške gore. Doduše, uz dužno poštovanje, nije Fruška gora baš Monblan, pa pitamo Veljka kako trenira. “Dobra je Fruška gora”, kaže, “ima tu ozbiljnih uspona. Ali, naravno, treniram i u inostranstvu”