Loader

In memoriam: Dragoslav Mihailović (1930–2023)

Izboriti se s “jakim mestima”

Dragoslav Mihailović se u svojoj – recimo to tako – apartnosti čitavog života nosio sa sablastima prošlosti bez ikakvog kompromisa, ali Mihailovićeva beskompromisnost počiva na supstanciji pravednosti, a s pravedničkom beskompromisnošću nemoguće je nositi se ukoliko ne postoji filter umetnosti

Komentar

Zemljotres u Turskoj i Siriji i rat u Ukrajini: Dva modela patnje

U ekstremnim okolnostima čovek pokazuje svoje najgore, ali i svoje najbolje lice. To je antropološka konstanta. Rat je ekstremna situacija. Zemljotres je ekstremna situacija. Dok na ukrajinskom tlu ljudi, doslovno, trebe jedni druge, u zemljotresom razorenim turskim i sirijskim gradovima nepoznati ljudi, pritekli u pomoć sa svih strana sveta, urlaju od sreće kada izvuku nekoga ispod ruševina

Veštačka inteligencija između definicije slobode i slobode definicije

Pohvala nesavršenosti, ili: mašina i iskustvo negativnog

Oprez nikada nije naodmet. Eto, recimo, vozovi. Kada se u devetnaestom veku Srbiji ukazala realna šansa da zemljom krene voz, zapodela se rasprava o toj đavoljoj napravi, te uopšte potrebi za njom, rasprava koja bi se po dubini besmisla savršeno uklopila u današnju Srbiju. Ili, recimo, atomska energija (bez dragocenih priloga iz Srbije, doduše). Čovek je prvo napravio atomsku bombu, a onda je počeo da se češka po glavi (drugim rečima: da razmišlja o posledicama), ali je bilo kasno. Možda je Helderlin u pravu kada kaže da upravo u opasnosti leži ono što će nas spasiti, ali i u onome što nas može spasiti nalazi se klica naše propasti

Trideset godina od smrti Borislava Pekića

Čudo izniklo iz jezgra jezika

Borislav Pekić nije bio čuven po lapidarnosti. Svoje debele romane pisao je dugim rečenicama koje su odbijale mogućnost da ih zaustavi obična tačka – “uvek sam želeo da kažem sve”, izjavio je ne bez samoironije