Ako postoji jedna reč kojom se može opisati raznorodna, šarena i slabo kompetentna grupa ljudi o kojoj je tekst koji sledi, to je “mnogobrojni”. Sve ostalo je neozbiljno iako je grupa o kojoj pišemo – Vlada Srbije
Ovih dana na društvenim mrežama u toku je rat polova. Ništa novo, reći će neko. Ovog puta, međutim, stvar je malo neobičnija nego inače. Jedni protiv drugih ne bore se muškarci i žene, nego – muškarci i medvedi
Godinu dana od majskih ubistava, sedimo i dalje paralisani zlom koje nas preplavljuje, svađamo se oko toga da li izaći na izbore ili ne, dok sistem ne zakazuje samo u jednom – u sistematičnom uništavanju saosećanja i nade. Razum su nam već uništili
„Za mlade i odrasle sa intelektualnim teškoćama, autizmom i drugim pervazivnim poremećajima, od onog trenutka kad njihovi roditelji i/ili srodnici ne mogu više da vode računa o njima i ne mogu da im obezbede kvalitetan socijalni život, postoji usluga u kojoj mogu da nastave svoj život u zajednici (a ne u domu/instituciji) primeren svojim godinama, potrebama, željama i mogućnostima”
Prema istraživanju kompanije Gallup World Poll, Srbija je na 37. mestu “najsrećnijih” nacija. eđuMtim, kad se vratimo korak unazad i pogledamo istraživanje Gallup International-a “Kraj godine” iz 2022. godine, Srbija je na trećem mestu u svetu i na prvom u regionu po indeksu pesimizma. Ako, dakle, ukrstimo ta dva istraživanja, dolazimo do zaključka da smo pesimistični da će nam biti bolje, ali smo srećni što nam nije još gore
Sudbinu dvogodišnje Danke Ilić saznali smo u četvrtak 4. aprila. Sudbina njenog tela i dalje nije poznata jer osumnjičeni za ubistvo odbijaju da kažu šta su uradili. Za to vreme, predsednik, policija i mediji divljaju po starom, prizivaju smrtnu kaznu i mrze Vlahe
Slučaj nestanka male Danke je rešen. Nismo ni sud ni tužilaštvo, nek im oni odrede kazne. Ali neka im mala, bespomoćna Danka dolazi u san i nek im bude pred očima na javi dok su živi. Imali su izbor. Njoj ga nisu dali
MUP-u je trebalo nedelju dana od nestanka devojčice da se oglasi na javnom servisu. U međuvremenu, niko nije propustio priliku da nestalo dete ne zloupotrebi za samopromociju. A Danke i dalje nema…
Dvogodišnja Danka Ilić nestala je pre tri dana. Kolege i kvazi-kolege, sklonite se i umuknite. Bar jednom uradite ispravnu stvar. Već ste jednom dozvolili sebi da vas policija goni kao stado da bi mogli iz OŠ “Vladislav Ribnikar” da iznesu ubijenu decu. Šta je vama
“Na pitanje da li se radi na reviziji i kontroli biračkih spiskova, slobodi medija i migratornim prijavama za prebivalište, odgovor je da se ne radi. Mi, kao opozicija vlasti – koalicija ‘Srbija protiv nasilja’ i koalicija NADA, uputili smo pismeni poziv strankama na vlasti da hitno reaguju na zahteve, ali nismo dobili nikakav odgovor osim nekih vazdušastih reagovanja, ništa napismeno i zvanično. A vreme teče”
Prva tri meseca ove godine naučila su nas da je u Srbiji ozbiljna veština preživeti porođaj, pa i sopstveno rođenje. Prošla godina naučila nas je da ne prežive svi osnovnu školu. A ni hodanje ulicom nije uvek moguće bez smrtnog ishoda. Ali, ovo što živimo nije i ne može da bude tragedija, jer uporno izbegavamo moralno pročišćenje