img
Loader

Neka vrsta redakcijske hronike

Pet adresa »Vremena«

Dug put je za nama, ali to nam i nije glavna tema. Računamo, dokle god je opipljive i žive energije u onome "šta ima za sledeći broj", dok je nama onih stolica iz doba esencije "Vremena", dok je starih i novih esencijalnih saradnika i esencijalnih čitalaca – dobri smo, a ima nade i za bolje

Prvi broj »Vremena« izašao je 29. oktobra 1990. godine

»Vreme«, nedeljnik novog talasa – prvih trideset godina

Pokrenuto 1990. kao njuz-magazin po ugledu na "Tajm", "Njuzvik", "Vremja", "Špigl" ili "Ekonomist", u kojem ima prostora i za iznošenje ličnog stava i moralnog apela, "Vreme" tri decenije u teškim uslovima neguje novinarstvo zasnovano na činjenicama, analiziranim onoliko koliko je to dovoljno čitaocu da bi samostalno i pouzdano mogao da se opredeljuje...

Dragoljub Žarković (1951–2020)

»Vreme«, prvih deset godina

Na tridesetu godišnjicu od pojavljivanja prvog broja nedeljnika VREME na kioscima, objavljujemo dva teksta našeg višedecenijskog glavnog urednika napisana povodom desete godišnjice i hiljaditog broja

Ova situacija

Trideset ludih godina

Zašto igramo pionirsku ulogu već trideset godina kao prvi privatni medij u Srbiji? Zbog čega za razliku od svih ostalih pokrenutih 1990. ili 1991. jedini postojimo i danas? Za kakve se vrednosti zalažemo i protiv čega se borimo? I kako ćemo odgovoriti deci kada nas budu pitala šta smo radili tokom tri poslednje decenije iskušenja svih vrsta

Povratak »Borata«

Borat u Beloj kući

Šta uopšte da radi siroti seksista i rasista iz Trećeg sveta ako je kormilo Prvog sveta u ručicama njegovog mentalnog sabrata s nešto manje pigmenta?

Intervju – Danijel Server

Vučić neće priznati Kosovo

"Sasvim je sigurno da bi se neki građani Srbije usprotivili ako bi Amerikanci direktno podržali nekog od kandidata u Srbiji, kao što smo mi učinili sa Vojislavom Koštunicom 2000. godine. Ali iskreno, niko osim američkih Srba nije primetio entuzijazam Beograda oko Trampa. Američki Srbi možda mogu da utiču na izbore delimično u Ohaju, mada ni to nije odlučujuće"

Intervju – Boris Dežulović, kolumnista i pisac

Samo je Tito umro na vlasti

Pre tačno trinaest godina, recimo, u novembru 2007, "Večernje novosti" – pronađite negde taj broj – na naslovnoj su stranici kao glavnu temu najavile "Srbiju budućnosti 2020". "Godine 2020. Srbija će biti razvijena zemlja i članica Evropske unije", pisalo je u Večernjim, "prosečna plata biće 1.200 evra, penzije oko 500, a nezaposlenost će se smanjiti na svega pet odsto". Danas, u novembru 2020, Srbija je, kako vidite, ista kao 2007, samo gora. Nije to lepo čuti, ali trideset godina kasnije izvesno je kako su i Hrvatska i Srbija istorijski nepopravljivo propali projekti, i što pre to shvatimo, dulje ćemo živeti u nekoj koliko-toliko uređenoj evropskoj provinciji, pizditi na evropske elite, svirati klavir i pričati deci poučne priče o tome kako su naše krunjene glave završile na seoskim grobljima

Intervju – Rambo Amadeus

U muzici se laganje ne zamera

"Kapital se ovdje jedva zadrži u istim rukama dve generacije – s oca na sina, unuk obavezno ostane kratkih rukava. Takođe, u zadnjih stotinjak godina, unuk se nikada nije rodio u istoj državi u kojoj i deda, pa je teško očekivati i da se kapital skrasi kod nove elite"

Kratka kultura sećanja

Kontekst nastanka »Vremena«

Iako je Miloševiću, kao i svim vladarima posle njega, RTS bio jedna od najvažnijih karika vlasti, aparatčici imenovani na uredničke pozicije zavodili su red i u manjim redakcijama: iskusnim novinarima dodeljivani su ponižavajući zadaci, dok su iz kabineta stizali gotovi tekstovi – preteče onih koji će svoj procvat doživeti devedesetih. Za ovu priliku dovoljno reći da je ta situacija dovela do masovnog pregrupisavanja, prelaska novinara iz jednih medija u druge i – postepeno – pokretanja novih medija koji će tokom istih tih devedesetih osvetlati obraz inače ukaljanog novinarstva

TV manijak

Trideset godina zdravog razuma

Televizija predstavlja mnogo više od medija masovne komunikacije. Ona je istovremeno hronika vremena, ali i neobično važan stvaralac identiteta, moćno oružje političke propagande i kontrole društva. Zbog toga je proteklih trideset godina istorije "Vremena" ujedno i istorija borbe za demokratizaciju društva i slobodu medija, prvenstveno televizije

Intervju – Miloš Vasić

Ono što ostaje

"Nabavio sam čitavu gomilu knjiga o tome kako se osnivaju nove novine, sve iščitao i objašnjavam ljudima da treba da počnemo da pravimo broj od minus 15, pa da stignemo polako, što bi rekao Umberto Eko, do nultog broja. Taman smo lepo krenuli da konstruišemo i stvaramo, istina manje likovno, više sadržinski i, kada smo bili na minus trećem broju, Milošević raspiše izbore. Nismo imali kud nego da 29. oktobra 1990. izletimo sa prvim brojem"

Jubileji

Priče za dečake

Narativ o odrastanju prvog albuma U2 snimljenog pre 40 godina, Boy, izrastao je u priču o ogromnom mejnstrim uspehu, ali i osporavanom nasleđu muzičara iz Dablina

Novi Sad – Evropska prestonica kulture

Dodatno vreme za kvalitet

Očekuje se da će Evropski parlament uskoro odobriti predlog o promeni termina održavanja programa Evropskih prestonica kulture, koje je omela pandemija. U slučaju Novog Sada, prvog srpskog grada koji je poneo ovu titulu, to je 2022. godina

Bioskop – Veličanstveni gubitnici i Antebelum

Kapitalizam mora da žulja, rasizam mora da boli

Dva filma iz ovdašnje bioskopske ponude, svaki na svoj način i sa praktično dijametralnim kvalitativnim učincima, očitavaju rešenost autora da se dotaknu i aktuelnih društvenih, socio-ekonomskih ili čak i ideoloških boljki ovog vremena

Intervju – Marko Brecelj, umetnik

Ne izvinjavam se

"Buntovnik Dosade Brecelj, koji iskazuje svoj revolt pjesmama, dosađujući je kliše. I dalje je dosadno, ali se trudim doprinijeti najboljem intervjuu vašeg života. Društva više nema, ljudi postaju sebični i gramzivi. Oni koji nemaju najebali su, oni koji imaju sve – žele imati više. Veliku Nesvrstanost pojela Maca. Živjela Komunistička partija Kine!"