Kao novinar radi od 1991. godine. Od 2007. je urednik spoljnopolitičke rubrike u nedeljniku "Vreme". Pisao je za brojne listove sa nemačkog govornog područja, trenutno za berlinski TAZ i nemački javni servis MDR.
"Knjižare, kojih je u Beogradu sve manje, trebalo bi da budu stalne galerije, dnevne stvaralačke galerije u kojima možemo da se upoznamo s delima pisane reči, ali i s delima likovnosti i crtačke i tipografske veštine primenjene u njima"
Ako zvezde postaju sjajnije nakon tragične smrti, Toše Proeski će ostati upamćen kao najveća zvezda svog vremena
Ove nedelje se navršilo šest meseci otkad je pod prozorom mog stana eksplodirala bomba. Eksplozija je prouzrokovala manju materijalnu štetu u vidu rasturenog prozora i sobe izrešetane šrapnelima, ali je ostavila trajnije posledice na moj život i rad. Uprkos uveravanjima najviših državnih i policijskih funkcionera da rešavanje ovog slučaja ima najviši prioritet, krivac (ili krivci) još nije otkriven. Tokom proteklih pola godine trudio sam se da što manje ometam istragu javnim istupima i kritikama na račun organa: nadao sam se da, uprkos svemu, barem u jednom delu državnog aparata postoji iskrena želja da se moj slučaj razreši. Sada počinjem da verujem da je ta nada bila neosnovana
Ne samo što je sa petnaest godina napustio zemlju i javno se deklarisao kao Amerikanac već je još kao tinejdžer dezertirao i iz maternjeg jezika, pišući isključivo na engleskom. "Dugo mi se dešavalo da mi, kad napišem englesku reč, u glavi odmah iskrsne srpska, ponekad više njih. Ne mogu da se setim kada je to prestalo, ali odavno više ne mislim na srpskom"
"U kockarnicama se svi smeše, ljubazni su, ugošćavaju vas sa velikim poštovanjem, a ja, kako sam bio mlad i pošto mi je to prijalo, smatrao sam ih velikim prijateljima, iako su plaćeni za taj osmeh", kaže za Vreme Boris, kockar na terapiji. "I najveći limit bio mi je mali. Ulazio sam u sve veće gubitke, počeo da pozajmljujem novac. Gubio sam poverenje prijatelja, počeli su da me izbegavaju"
Anastasijevići su tih dana, pred pokušaj ubistva, primili izvestan broj pretećih telefonskih poruka, a redakcija "Vremena" sumnjive telefonske pozive od lica koja su se raspitivala za Dejana Anastasijevića i njegove porodične i druge prilike. Odgovore nisu dobili, ali su ti pozivi upamćeni. Prva logična pretpostavka bila je da se ti telefonski razgovori povežu sa gostovanjem Dejana Anastasijevića na radiju, dan-dva ranije, kada je komentarisao prvostepenu presudu grupi Škorpioni
Ako titula bude odbranjena, Stojković će ostati verovatno na čelu Crvene zvezde i pozicija će mu biti još jača pa će možda sebi kupiti još koju godinu za pokušaje da od kluba napravi nešto "evropsko". Ako se to ne dogodi, sasvim je moguće da se preseli u svoju drugu otadžbinu, u zemlju Gala i petlova. Sigurno je, kao što kažu fudbaleri, da se lako neće predati i da nije bez više opcija
Četiri radna dana Dejan Milenković Bagzi strpljivo, svojim rečima i sa razumevanjem odgovarao je na razna pitanja. Osim nekoliko pikanterija, nije rekao ništa novo o suštini stvari – atentatu na Zorana Đinđića – ali je zato uveliko potvrdio i ojačao optužnicu. Kao kolateralne žrtve tu su pomenuti neki političari, neki advokati i neki doktori, poneki udbaš i pokoji poslovni čovek. Sama okolnost da se Bagzi Milenković uopšte živ dokopao Beograda i suda veoma je značajna za ovu priču
Decenija koja u srpskoj književnosti spaja minulo i nastupajuće stoleće, dobila je u Beli Markoviću svoga najvećeg pisca
Vrhovni sud Srbije svojom presudom objavljenom 28. juna potvrdio je da su Milorad Ulemek Legija i petorica pripadnika JSO-a uz pomagača Radomira Markovića, bivšeg načelnika RDB-a MUP-a Srbije, zahvaljujući neprijavljivanju zločina Milorada Bracanovića, po nalogu Slobodana Miloševića, tadašnjeg predsednika SRJ, ubili bivšeg predsednika Srbije Ivana Stambolića i pokušali u Budvi da ubiju tadašnjeg predsednika SPO-a Vuka Draškovića
Lonac ide na vodu dok se ne razbije, kaže poslovica. Policajci kažu da svako dohaka pre ili kasnije – zbog ovoga, ako ne zbog onoga. Vesko Vukotić bio je državni ubica, mada je radio i u fušu, za svoj račun, tu i tamo, doduše... Sada su ga izvikali za mogućeg "haškog svedoka", ali to je malo verovatno: on je svoje državne zadatke obavljao pre trenutka kad mandat Tribunala počinje da važi; posle toga radio je za sebe, mada je i to zanimljivo...