Milomir Jaćimović štrajka glađu ispred Banovine u Novom Sadu. Doskora je s njim gladovao i njegov maloljetni sin. Nisu nevidljivi za vlast – u rano jutro 13. novembra zaposleni u zgradi pokrajinske vlade potrgali su poruke podrške srednjoškolaca kraj njihovog šatora. Time je Maja Gojović poručila Vučiću kako se i ona „bori“.
To bi bilo sve. Da je Jaćimović u stanju da kao i do sada besplatno prevozi studente, već bi ga skleptale režimske zapatije. Doduše, već su mu uradili svaku ogavnu pakost koja im je pala na pamet: pritvaranja, drakonska kažnjavanja, otimanje autobusa od kojih živi. I sve na pravdi boga.
Zemlja koja nije za sve nas
Jaćimović nije narkodiler ili korupcionaš. Da jeste, već bi za njega zalegle medijske trovačnice i cjelokupna naprednjačka stranka. U toj situaciji, lako je zamisliti Gojković na rubu živaca, izobličene bolne grimase Brnabić, kolutanje očima i zapjenjenost Jovanova… Naravno, predsjedniku Srbije i cijelog Ćacilenda bilo bi gore od samog štrajkača glađu.
Ali ništa od toga. Jaćimović je samo „običan čovjek“ kojem je nečovječni i izopačeni režim uskratio elementarnu egzistenciju.
Zašto prolazi šikanu kakvu niko nije prošao u novijoj istoriji Srbiji? Ovaj samohrani otac nikome nije prijetnja. On samo radi ono što govori i u što vjeruje, oboje garantirano Ustavom i zakonom svakom građaninu pa i njemu.
Čitalac dobro zna što je uzrok Jaćimevićevog stradanje. Naime, Vučić i njegovi seizi na primjeru tog čovjeka zastrašuju i ponižavaju vlastiti narod. Jer ukoliko imate trunku ličnog integriteta, lako vam je poslije svega što on prolazi ugledati samog sebe na kiši u štrajku glađu. Kao što danas za Jaćimovića nema pravde, zakona i ustavnih prava, možda ih sutra neće biti ni za vas.
Kleptokratska i antinarodna kasta na vlasti nastoji da Srbija prestane biti zemlja za sve nas. U njoj svoje mjesto imaju Marko Kričak, Šešelj i D. J. Vučićević, ali ne otac i sin Jaćimović.
Kukavice i heroji
Odavno je poznato da su bahate siledžije teške kukavice. Vučić i ekipa tresu se od straha pred Miloradom Jaćimovićem. Sve su probali, ali ga nisu slomili. Isto vrijedi i za Dijanu Hrku… Oni su istinski narodni heroji.
Podrška i uticaj koji imaju potiče iz posvećenosti, odvažnosti i spremnost na ogromne lične žrtve. Time se zapravo zauzimaju za toliko drugih „običnih ljudi“ kakvi su i sami. Bilo tko može pogledati i poslušati njih i usporediti ih sa kamarilom na vlasti. Odmah će mu biti jasno da su poštenje, istina, pravda i ljudskost na strani majke, oca i sina.
Jaćimović i Hrka simbol su svog tog „običnog“ svijeta u čije ime govore i koji ih savršeno razumije. Svako sada zna da se pod neljudskim i pogubnim naprednjački režimom više se nema kud.
