Režimski Agitprop u odbrani Prve Porodice Srbije širi o njoj, svesno ili ne, najopskurnije tračeve. Kakve to ima veze sa prolećnim lokalnim izborima
Što rade predstavnici vlasti? Brinu o porodici Aleksandra Vučića više nego o vlastitim. Dovoljno je i ovlašno spominjanje predsjednikovog brata pa čitav tabloidno-ministarski Agitprop padne u amok. Možda ne znaju što rade, a možda imaju skrivene namjere, tek u toj obrani Prve Porodice Srbije šire o njoj najopskurnije tračeve. Posljednji je da Vučić ima vanbračno dijete. Koliko je poznato, niko osim branilaca njegovog lika i djela ne tvrdi ništa slično.
Režimska retorika u ovom obliku ukazuje na početak nove napredne kampanje. Zašto? Eventualno poništavanje izbora nije razlog. To ne očekuju ni najveći optimisti u opoziciji jer bi, jednostavno rečeno, predstavljalo Vučićevu ponižavajuću abdikaciju javnim priznanjem da je krao na izborima.
Napredni lovci na skalpove zato su izjahali na ratnu stazu sa prizemnijim motivima. Njima je na pameti proljetni izlazak građana na lokalne izbore uključujući – sasvim moguće – i u Beogradu. Ma koliko god da budu kooperetivni u vezi Kosova i sličnim pitanjima, naprednjaci će teško izbjeći da pod evropskim pritiskom ne uđu u u dijalog o kakvom-takvom normaliziranju izbornih uvjeta. Ovdje se ne radi o izlasku Brisela u susret opoziciji ili njegovoj zabrinutosti o stanju demokracije u Srbiji, već o zaštiti imidža same Evropske unije.
U tom kontekstu, režim ne gubi vrijeme i namjerava završiti kampanju spaljivanja političke zemlje prije nego što ona izborna i počne. Tada, – mrtvi ‘ladni – mogu reći eto vam tih vaših uvjeta za kojim toliko kukate, ali na dvije nedjelje prije otvaranja birališta. A do tada će sve će proteći po oprobanom i dobitnom receptu: demoniziraj, laži, obeznani i obećavaj sve što ti padne na pamet bez obzira koliko mahnito djelovalo. Recimo, kvantni skok Srbije.
Ta čudesa u Vučićevoj izvedbi vezana za specijalistički EXPO imaju sva obilježja kvantne mehanike. Vrlo uprošćeno – u isto vrijeme, nešto jeste i nije, zavisno od točke gledanja. „Zlatno doba“ su i nikom potreban Nacionalni stadion i Zrenjanin bez pitke vode; najave naučnih centara i kolaps obrazovanja; 17 milijardi siromašne Srbije za misteriozni EXPO naspram osam milijardi za Olimpijadu bogate Francuske; betoniranje Beograda i infrastruktura Trećeg svijeta u njegovim prigradskim naseljima…
Šta tu može opozicija, sigurno pita čitalac. Pa, sigurne se dvije stvari – ne smije odustajati od ukazivanja na izborne krađe 17. decembra, niti prihvatiti da lokalni izbori postanu još jedan od referenduma o Vučiću. Zbog toga mora na terenu sa građanima tražiti i nalaziti rješenja za goruće probleme lokalnih sredina. I to već danas, sutra će biti kasno.
Na današnji dan pre tačno 80 godina krenuo sam u školu u Novom sadu. Pred kućom je bio veliki plakat na mađarskom, srpskom i nemačkom jeziku: „Racija...“ Preleteli smo preko objašnjenja: u gradu se nalaze sumnjive osobe i velike količine oružja, niko ne sme da napusti stan, prozori treba da su zatvoreni, zabranjeno je gledati na ulicu. Nema škole! Mene tada ništa drugo nije zanimalo. Imao sam nepunih 13 godina
U čemu je tajna vitalnosti desničarskog populizma u bivšoj Jugoslaviji? Odgovor glasi – u bezočnom cinizmu, laganju i gaženju demokratije. Tako već decenijama drže građane kao taoce u nacionalističkim i atavističkim podrumima
Kad su reporteri RTS već ceo dan pocupkivali na aerodromu, red je bio i da dočekaju druga Sija. Na užas fanova Evrovizije, a sa fanovima Evrovizije se nije šaliti
Premijer Vučević najavio je ni manje ni više „kvantni skok“ u kulturi. Šta bi to trebalo da znači i da li je Nikola Selaković solidni garant srpske kulture
Na današnji dan pre tačno 80 godina krenuo sam u školu u Novom sadu. Pred kućom je bio veliki plakat na mađarskom, srpskom i nemačkom jeziku: „Racija...“ Preleteli smo preko objašnjenja: u gradu se nalaze sumnjive osobe i velike količine oružja, niko ne sme da napusti stan, prozori treba da su zatvoreni, zabranjeno je gledati na ulicu. Nema škole! Mene tada ništa drugo nije zanimalo. Imao sam nepunih 13 godina
U čemu je tajna vitalnosti desničarskog populizma u bivšoj Jugoslaviji? Odgovor glasi – u bezočnom cinizmu, laganju i gaženju demokratije. Tako već decenijama drže građane kao taoce u nacionalističkim i atavističkim podrumima
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
