Svrdlo za vađenje metaka i ostali kurioziteti izložbe u Prirodnjačkom muzeju pričaju o medicini i lečenju u srednjovekovnoj Srbiji koje je, zvuči neverovatno ali je istinito – bilo na nivou naprednog, evropskog
Izložba “Hilandarski medicinski kodeks i srpska srednjovekovna medicina”, nedavno otvorena u Prirodnjačkom muzeju u Beogradu, doživljava se kao deo svakodnevno aktuelne priče o lečenju, lekarima i ostalim problemima ovdašnjeg zdravstva. Njen najatraktivniji deo su, podrazumeva se, svrdlo za vađenje metaka, viljuška za amputaciju, hirurški nož, naočare lekara, skalpeli i slični retki artefakti srednjovekovne medicine u Srbiji, a okosnica je Kodeks iz naslova izložbe, jedinstven dokument malo poznat javnosti.
Autorke izložbe Aleksandra Savić i dr Snežana Jarić naglašavaju kako su želele da ga promovišu i kažu da iz vremena srednjeg veka slični spisi napisani narodnim jezikom nisu postojali kod drugih slovenskih naroda, niti kod većine evropskih naroda.
Hirurski noz, 16. vek, manastir Sv Georgije u Dabru_foto B Milicevic…hirurški nož,…
“Hilandarski medicinski kodeks” (15 – 16. vek) je jedinstveni zbornik sačuvanih medicinskih i farmakoloških spisa. To je najkompletniji prevod velike zbirke rukopisa srednjovekovne medicinske prakse Salerno-Monpelje škole. Otkrio ga je 1952. godine akademik Đorđe Sp. Radojičić u riznici Hilandara na Svetoj Gori. Nazvao ga je po prvoj stranici spisa “Izlaganje o dijagnozi bolesti na osnovu pipanja pulsa”. Fototipsko izdanje je objavljeno 1980. godine, a deceniju kasnije, akademik Relja V. Katić objavio je i prevod teksta sa staroslovenskog na savremeni srpski jezik, sa uvodnom studijom o istoriji srpske srednjovekovne medicine. U rukopisu su spisi o počecima interne medicine, hirurgije, pedijatrije, farmakologijke, o lečenju infektivnih bolesti, o toksikologiji, terapijska uputstva. Originalni primerak Hilandarskog medicinskog kodeksa i danas se nalazi u arhivi manastira Hilandar, dok se njegovo fototipsko izdanje čuva u Narodnoj biblioteci Srbije u Beogradu.
Instrument za izvlacenje metaka_oko 1520_Manastir Sv Georgije u Dabru_foto B Milicevic…instrument za izvlačenje metaka,…
Prve srpske bolnice bile su u Hilandaru, 1199. godine, i u Studenici 1208. godine. Obe je osnovao Sveti Sava po ugledu na one koje je video u Konstantinopolju prilikom posete vizantijskom caru Aleksiju III: Porfirnu palatu sa porodilištem i bolnicu pri manastiru Svete Bogorodice Evergetide, gde je često ostavljao velike priloge. Organizaciju i uređenje hilandarske i studeničke bolnice utvrdio je Sava, četrdesetim poglavljem Hilandarskog tipika – O bolnicama i o bolničarima. Propise o bolnicama sadržala je i Krmčija Svetog Save, a ostali pisani dokumenti o ovoj temi gotovo da i ne postoje.
Zna se da je studenička bolnica imala 12 kreveta, da su za kuvanje služile naročite metalne posude mangali, da je iguman manastira posećivao bolesnike, ne zna se da li je imala posebnu prostoriju za kupanje.
Hirurški skalpeli, 16 v_manastir Sv Georgije_ Dabar foto B. Milicevic…hirurški skalpeli,…
Srpske bolnice nastaju kad i bolnice u drugim mestima po Evropi, takođe u manastirima kao centrima kulture i obrazovanja tog doba. U takvim bolnicama lekari su bili monasi, samouki, a lečili su lekovitim biljkama. U početku, u manastirskim bolnicama lečili su se samo monasi, a istovremeno su bile i škole u kojima se učilo o veštini lečenja. To znači da je lekar-empirik bolnice podučavao u veštini lečenja svog pomoćnika, monaha, koji je trebalo da ga nasledi. Takva praksa je bila i u Vizantiji.
Prvi školovani lekari počeli su da dolaze za vreme vladavine Stefana Dečanskog u srednjovekovnu Srbiju iz Italije i Francuske, sa prvih evropskih univerziteta u Salernu i Monpeljeu, gde se, između ostalog, proučavala i medicina. Ti prvi lekari su bili na srpskim dvorovima, lečili su vlastelu, a narod se lečio kod narodnih lekara i travara. Iako zabranjeno, nadrilekarstvo je bilo vidno prisutno. Od 14. do 16. veka u Srbiju je povremeno dolazilo ili u njoj stalno radilo najmanje 49 stranih lekara i 26 apotekara, među kojima je bilo i onih koji su do kraja života ostali u gradovima Srbije. Ta gradska medicina je sporadično poprimala odlike naučne medicine. Oslanjala se na kanonsku medicinu, zasnovanu na učenju zvanične crkve, kao i apokrifnu, empirijsku medicinu, zasnovanu na iskustvima stečenim posmatranjem, koju zvanična crkva nije priznavala. Pridošli lekari i njihova praksa postepeno su potiskivali vizantijsku medicinu, pa se srpska medicina u 14. i 15. veku nije značajnije razlikovala od zapadne, znatno naprednije medicine.
Хируршки шестар 16 век, болница Св Геогргија у Дабру, Епархија Милешево, Б Милићевић…hirurški šestar,…
Prema “Hilandarskom medicinskom kodeksu”, dominiralo je lečenje biljkama, a tadašnja znanja bazirana na empiriji danas su naučno potvrđena. Životinje i njihovi produkti su bili manje zastupljeni. Korišćeni su med, kokošije meso i jaja, vosak, jelenski rog, biser, mošus, koral, guščje pero, zmijska mast, goveđa i svinjska mast. Vino se smatralo lekom, a posebno je preporučivano kuvano vino u mešavini sa karanfilićem. Tadašnja terapija koristila je i mnoge neorganske supstance – antimon, zlato, armensku glinu, bakar, živu, olovo, magnetni kamen, naftu, ceđ, šalitru, a njima su lečili čak i nekrozu tkiva.
Neke prakse lečenja iz srednjeg veka su i danas na snazi: obaranje temperature rastvorom sirćeta, upotreba kantariona protiv kožnih bolesti, ispiranje grla rastvorom nane ili žalfije, korišćenje limunove masti za beljenje kože…
Боца од стакла 15 в Музеј Рас НПазар…boca od stakla
Medicinski instrumenti pomenuti na početku teksta datiraju od 12. do 16. veka, a čuvaju ih Muzej Ras u Novom Pazaru i manastir Banja u Pribojskoj Banji, koji ima zbirku medicinskih eksponata iz bolnice manastira Svetog Georgija u Dabru, danas Mažića kod Priboja. To je prva arheološki potvrđena bolnica. Još uvek nije precizno utvrđeno kad je podignuta. Zna se da je kralj Milutin, koji je obnovio ovaj manastir, podigao i kompletno opremio nekoliko manastirskih bolnica pa i najpoznatiju bolnicu u Carigradu, o čemu je pisao arhiepiskop Danilo Drugi.
Instrumenti kojima je vršena trepanacija, koji su svakako bili usko specijalizovani, nisu pronađeni. Na izložbi je pokazana trepanovana lobanja nađena kod manastira Svetog Georgija, što je dovoljno da pobudi maštu čime je i kako rađena ova, inače jedna od najstarijih vrsta operacija. U nauci se još uvek ne zna pouzdano šta se lečilo probijanjem lobanje. Po jednima, bio je to način da se iz glave istera demon koji je izazivao glavobolju, melanholiju ili epilepsiju, a drugi, zbog činjenice da su lobanje otvarane na različitim delovima, ističu tadašnje dobro poznavanje anatomije. Na pronađenim lobanjama su veoma retki tragovi pomeranja otvora, što govori da je postojao način kako da se pacijent ne pomera. Takođe, veoma važan je postoperativni period kada je vraćeni deo lobanje zarastao, a sve to bez dezinfekcije.
Iako kao ni studenička nije arheološki potvrđena, zna se za mileševsku bolnicu, u kojoj su lečeni monasi i negovani ostareli. Sa sigurnošću se pretpostavlja da je u njenom podizanju učestvovao Sveti Sava zato što je pomagao da se izgradi i sam manastir, zadužbina njegovog sinovca kralja Vladislava. O njenom trajanju svedoči zapis iz 1623. godine, u kome se kaže da se izlila reka Kosatica i da je bujica, između ostalog, odnela i bolnicu.
Pretpostavlja se i da su manastiri Banjska na Kosovu, Milutinova zadužbina, i manastir Svetog Nikole u Dabru imali bolnice pošto su izgrađeni pored lekovitih izvora, jer je medicina često u terapiji koristila mineralne izvore. Takođe, i to na osnovu Camblakove biografije Stefana Dečanskog, zna se da su Dečani imali bolnicu i da je bila specijalizovana za obolele od najtežih zaraznih bolesti, da je bila karantin posebno za leprozne, kao i da je prihvatala stare i nemoćne osobe. U osnivačkoj povelji manastira Svetog Arhangela kod Prizrena, Dušanovoj zadužbini, pominje se izgradnja bolnice i navodi se da je imala 20 kreveta, da je bila namenjena lečenju monaha i da joj je Dušan obezbedio stalni prihod. Živopis kneza Lazara Hrebeljanovića spominje bolnicu pri manastiru Ravanici, specijalizovanu za zarazne bolesti.
Zdravstvo u Srbiji, nesumnjivo, ima dobar temelj. A kakva je nadogradnja, nije za ovu priču.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Blokirali ste nekoga na društvenoj mreži Iks, nekadašnjem Tviteru? Od sada, to više neće sprečavati blokirane korisnike da vide vaše objave. Jedino ograničenje je što neće moći da vas kontaktiraju ili komentarišu podeljen sadržaj
U Beogradu su se na zidovima pojavili murali koje slika ruski umetnik Andrej Kolosov. Radi na poziv, besplatno, jer pogled na mural poboljšava raspoloženje, čini ljude srećnim, kaže za “Vreme” ovaj Moskovljanin
“Naš stav je godinama bio da nećemo Miloševića. Sad nam je stav da nećemo Vučića. Ali šta je to šta hoćemo, to ne znam. A to je suština. Da postoji agenda onoga šta hoćemo i konsenzus oko te agende, pa ljudi bi imali i volje i energije da se za to bore, čak i oni razočarani koje si pomenula. Siguran sam u to. Evo, Rio Tinto i Jadar su nas pokrenuli u velikoj meri, jer to je konkretna stvar, to je borba za vodu, zemlju i život. Verujem da se od te borbe nećemo umoriti niti odustati. Van toga, ne vidim ništa da nas motiviše objedinjujuće. Sendviči i dve hiljade za gospodina su najviše što se u Srbiji, u ovom trenutku, nudi konkretno”
Aktuelna izložba Narodnog muzeja Srbije Od mnogoboštva do hrišćanstva: rotonda u Stojniku, osim što govori o značaju arheološkog nasleđa Kosmaja, jedne od najreprezentativnije očuvanih celina rimskih rudnika na tlu Evrope, ukazuje da ono ni do danas nije zaštićeno, i na posledice devastacije prirodnog okruženja
StopTrik, međunarodni festival kratkog filma u tehnici stop-motion koji se održava u Sloveniji i Poljskoj, radi na očuvanju socijalne kulture za koju se smatra da polako nestaje. Jedan od ovogodišnjih učesnika je i Miloš Tomić, enfant terrible srpske stop animacije
Ministar kulture Nikola Selaković je bio jasan i dosledan: država nema ništa protiv da izdavači izdaju i na drugom pismu, ali će biti otkupljivane samo knjige objavljene na "prelepoj Vukovoj ćirilici". I to odmah. Zato što više nema cile-mile
Samozvani „vrhovni komandant“ Aleksandar Vučić obećao je Mađarima, koji su se pobunili protiv služenja vojnog roka, da će za njih pronaći neko rešenje. A šta je sa drugim nacionalnim manjinama - Bošnjacima, Romima, Slovacima, Crnogorcima, Rumunima, Albancima. Hoće li u Vojsku Srbije ići samo Srbi
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!