"Deco, šta radite vi ovde!?", pita žena prilazeći četvorici do glave ošišanih dečaka. "Dobar dan, nastavnice. Evo, malo bijemo pedere", odgovaraju. "Pazite se, deco", savetuje ona
TOLERANCIJA NA SRPSKI NAČIN: Beograd, subota 30. juni 2001.
Elem, povodom Dana ponosa zakazan je skup „seksualno različitih“ uperen protiv „seksualne diskriminacije“ koji je trebalo da se završi „gej paradom“ i tako uvede Beograd među svetske metropole. Razne desničarske, rodoljubive i ine „organizacije“ danima su unapred upozoravale da će silom sprečiti skup. Ko je, poučen ranijim iskustvom da svaki skup obavezno kasni, krenuo na vreme očekujući da će stići dovoljno rano, prevario se. Batine su, ovog puta, pljuštale unapred tako da skupa nije ni bilo. Zastupnici teze da je sam Bog propisao ko s kim sme u krevet i da je to jedini način da srpski rod opstane, njih više stotina, „junački“ su pretukli par desetina seksualno različitih. Batine je „popio“ i Nenad Racković, ovdašnji multimedijalni umetnik, zbog kožnih pantalona koje su naprasno, verovatno usled opterećenosti porno filmovima koje tradicionalisti redovno konzumiraju, proglašene za „pederske“.
„Srbi su na jako čudan način shvatili demokratiju“, izveštavao je lutajući radio-reporter svojoj redakciji, verovatno u direktnom uključenju.
Prisutni policajci su se manje-više ponašali kao sudije koje procenjuju kada i koliko je batina dosta. „Nemoj policiju, ne sa policijom“, vikao je „koordinator“ jedne grupe kada su se policajci najzad umešali. Ipak pada i po njima koji udarac. „Ovo je baš bilo junački, s leđa“, rezignirano, za raspršenim ćelavcima viče jedan pandur, kao da ih podseća na neki eventualni prethodno napravljen kodeks fer pleja koji je neko sada prekršio.
Stampedo niz Francusku i ulicu 29. novembra za onima koji su uspeli da se otrgnu i pobegnu zaustavljen je policijskom pucnjavom u vazduh, kada im je bilo jasno da će biti pregaženi. „Junaci“ su se pobednički vratili i usput izmlatili drznike koji su negodovali zbog primene sile ili, ne daj bože, iskazivali razumevanje sa pretučenima. Na Trgu takođe.
Agresija na različitost je dostigla takve razmere da se jedan biciklista unezvereno osvrtao oko sebe procenjujući kada će i on da dođe na red. „Ne brini“, teši ga Ostareli Roker. „Prvo će dugokose pa tek onda vas, bicikliste.“ Srpska „dika“, omladina četnička, bije vredno i još vrednije agituje. „’Oćeš da nam pederi vaspitavaju decu? ‘Oćeš da propadne Srbija kao što je propala zapadna Evropa, Amerika, ceo svet!?“ dere se balavac dok mu šajkača klempavi uši a kokarda pritiska nos, ubeđujući zblanute vremešne gospođe koje su se tu našle greškom da sa „bogohulnicima može samo ovako“. Protojerej Žarko Gavrilović stručno, pastirski objašnjava da je „homoseksualizam greh, ali da oni ne mrze homoseksualce već samo njihov greh“. Zbog ljubavi prema njima tako ih svojski i tuku, za njihovo dobro, blagom Bogu ugodno. Crkva se zvanično, kao i ranije, nije ni oglasila ovim povodom, a kamoli ogradila. Svojom autističnošću pruža tihu podršku kao u mnogim sličnim situacijama dosad ali i očiglednom nastavom dokazuje kako veronauka doprinosi toleranciji.
Na Trgu su se, inače, videle crno-crvene i crveno-bele klupske oznake, crna zastava „Za Kralja i otadžbinu – sloboda ili smrt“, privrženici Otačestva i kraljevine, orlovi svi sa šajkačama i kokardama, neki „obrazi“, bar jedan momak preteća izgleda sa istetoviranom ružom na vratu, „skinsi“ i gomila balavaca kojima su napred navedeni životni idol. Okupio ih je zajednički cilj, zadovoljstvo skoro: da mlate slabije, linčuju neistomišljenike. Nekima je božje seksualno ustrojstvo i otadžbina na srcu bila ideja vodilja za „uzimanje stvari u svoje ruke“, dok je drugima to bilo samo puko opravdanje za batinaški pir.
Uz „pobedničku“ pesmu „ubi, ubi, ubi pedera“ koja se doskora završavala sa „Slobodane“ a potom „Koštunice, e, e“, masa željna još akcije „svratila“ je do prostorija Socijaldemokratske unije kol’ko da polupa stakla i uputila se ka SKC-u da na isti način spreči zakazanu tribinu na temu seksualnih sloboda ili već tako nešto.
Sukob sa policijom je tu već bio ozbiljan, potezalo se i dugo oružje, nišanilo „u meso“ ali, srećom, pucalo „u vazduh“. Huligani, koji su se ponašali baš onako kako je studente u protestu opisivala „stara“ RTS, nisu pokazivali strah pred oružjem uvereni da neće biti ozbiljno upotrebljeno. Čak su u jednom trenutku policiji, videvši da je potučena, dozvolili da se povuče „samo“ pod kamenicama. Sveže pristiglo pojačanje je obrnulo „ratnu sreću“ i izgrednici su razbijeni.
Zbog pucnjave su na ulicu izašli žitelji Resavske ulice, tradicionalno opoziciono i građanski orijentisani, da provere „ko to tamo puca“ i ima li kakve veze sa Izručenjem. Posle objašnjenja počinju komentari.
„Ma, mi bi trebalo da ih bijemo“, kaže dobrodržeća komšinica, nekad jedna od boljih „riba“ u kraju. „Pored toliko slobodnih žena oni sa muškarcima! Nas žene treba ‘ono’, bre, ne muškarci muškarce“, ali se i ograđuje: „Pre bih život provela sa homoseksualcem nego jedan dan sa ovim ‘smrdokuranima’ koji ih tuku. Higijena pre svega.“
„Ja sam protiv toga“, ubacuje bakica sa trećeg sprata preko puta. „Protiv koga?“ „Ma, protiv jednih i drugih. Kako mogu samo?“ pita se.
Epilog „fešte“ je tridesetak uhapšenih, od čega jedan broj maloletnika, zbog „ometanja službenog lica u vršenju službene radnje“, četrnaestoro povređenih i mnogo, mnogo bubotaka. Odgovornost organizatora izgreda, iako su se na plakatima potpisali, za televiziju „slikali“ i izjave davali još uvek se ne pominje. Neko uticajan očigledno ih štiti. Treba zapamtiti da je policija bila naoružana „dugim cevima“ umesto, recimo, ranije tako rado upotrebljavanim suzavcem kao i to da ih je bilo premalo za kontrolu situacije.
„Lezbejke nam lupaju šamare, navijači nas nazivaju pederima“, vajka se predsednik pandurskog sindikata. I njima su, izgleda, ljudska prava ugrožena.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Džepni sat Džona Džejkoba Astora Četvrtog prodat je na aukciji za rekordnu sumu među predmetima sa čuvenog broda koji je doživeo još čuveniji brodolom pre više od sto godina
Mikrobi sa mesta zločina bi mogli da pomognu sudskoj medicini u rešavanju slučajeva ubistava ili pri proveri alibija osumnjičenih. Posebno bi mogli da pomognu onde gde se teško utvrđuje vreme smrti
Ovog 22. aprila se navršava 300 godina od rođenja nemačkog filozofa Imanuela Kanta. Šta danas ima da nam kaže čovek koji je rekao: „Imaj hrabrosti da koristiš svoj razum“
Danas se obeležava Svetski dan prodavnica ploča, a građani Srbije moći će da, u različitim gradovima od Beograda, do Novog Sada i Niša, na berzama ploča pronađu za svoju kolekciju nove ili polovne nosače zvuka
Ako smo dobro razumeli Ostoju Mijailovića, državno davanje zavisi od kaprica predsednika Vučića. Ako se nađe još žešće uvređen, možda ne bude ni dinara za Partizan. A Vučić je tako dobar da je čak i u ulozi „pedera“ dao da ostane najtrofejniji trener Evrope
Kada se ispostavilo da je D. D. umro nasilnom smrću, malo ko je bio zaista iznenađen. Nije se tu radilo samo o želji za osvetom, čak ni o tome da smo oguglali na različite oblike zla, već da smo očekivali da država deluje protivdržavno, da oni koji bi trebalo da štite sistem jesu isti oni koji ga podrivaju i ruše
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!