img
Loader
Beograd, 23°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Svjetlana Rašić

Svest o zločinu

21. јануар 2004, 22:53 Svjetlana Rašić, elektronskom poštom
Copied

"Patriotsko pitanje"; "Vreme" br. 680

Statistika nekoliko poslednjih izbora neumoljivo pokazuje da smo „svetlosnu godinu“ daleko od iole ozbiljnog pokušaja čiććenja Augijevih štala naše političke scene koje se, koliko god pred tim kolektivno zatvarali oči, spolja vide jasnije nego Kineski zid iz Zemljine atmosfere. Zanemarivanje te činjenice mnogo je pogubnije po budućnost nacije od pijačarskih nagodbi ko će u budućoj vladi, ako uopšte bude formirana, dobiti zalogaj koji bi zadovoljio licitirane stranačke apetite.

Priča o patriotizmu, koja se definitivno svela na meru za stepen očuvanja „dostojanstva“ nacije pred pritiscima haških „inkvizitora“, nije nimalo bezazlena, a dok se ona ne rasplete, ne postoji taj politički dribling kojim ćemo prevariti „kerbere“ koji stoje na ulaznim vratima svih značajnih evropskih institucija.

Sve dok se naš moralni otklon prema neslavnom nasleđu ratne prošlosti bude zasnivao na „principijelnom“ prebrojavanju „naših“ i „njihovih“ pitomaca iza rešetaka Ševeningena, a stranke tzv. demokratskog bloka to prećutno podržavale, dajući sve od sebe da saradnju sa Hagom što duže drže u granicama deklarativne, ništa se bitno neće promeniti na domaćoj političkoj sceni.

Glasačima se u zube ne gleda, a koketiranje s „patriotizmom“ oduvek je, na ovim prostorima, bila karta na koju se sigurno dobija.

Da nije tako, ova tema bi dobila zasluženo mesto u izbornim kampanjama bar onih stranaka koje se javno zalažu za diskontinuitet s prethodnim režimom.

A lakmus-papir tog diskontinuiteta je upravo odnos prema počinjenom zločinu i doslednost u zalaganju za njegovo kažnjavanje. Činjenica da je i druga ili treća strana činila zločine ne amnestira počinioca, a još manje pravi balans između srazmera učinjenog zla, što dežurnim „patriotama“ očigledno neuporedivo više smeta od samog zločina, inače ne bi tako bezočno tragali za tim nakaznim „moralnim“ alibijem.

A dokaza da se gotovo nije odmaklo od deklarativne osude zla je premnogo. Ni najpažljiviji posmatrač javne političke scene ne bi mogao da navede bar dva imena istaknutih političkih delatnika koji su, upitani da li bi lično prijavili policiji najtraženijeg domaćeg haškog begunca ukoliko bi ga videli, odgovorili potvrdno. Ne treba ni napominjati da je reč, pre svega, o onima koje je iznedrio 5. oktobar. Nažalost.

Nijedan od njih nije ni pomislio da javno uporedi užas zločina u Srebrenici sa žrtvama Kragujevca iz Drugog svetskog rata i, shodno tome, deklariše svoj pijetet prema žrtvama. Treba li još neki dokaz da se taj zločin uopšte desio, pored haškog priznanja jednog od učesnika i 7000 iskopanih leševa, od kojih je preko 2000 obrađeno od strane „našeg“ čoveka, dr Stankovića sa VMA?

Samo bolestan um, zadojen paklenom mržnjom, može pucati u nevinu decu dok se kupaju u reci. Takav zločin se ne može i ne treba oprostiti. Kao ni zločin nad 1200 sarajevskih mališana, u koje je pucano hiljadu dana, a da se glas protesta s ove strane Drine gotovo nije čuo /čast i najdublje poštovanje svim sonjama i kandićkama ovih prostora, ma koliko ih i danas pratio odijum mržnje i prezira onih kojima je savest nečista.

Kao građanin i ljudsko biće osećam stid i nemoćni užas pred činjenicom da je, na vest o otkrivanju grobnica „suficitarnih“ Albanaca, deložiranih u Batajnicu u akciji „asanacije terena“, većina učesnika ulične ankete na pitanje šta misli o tome, izrazila „patriotsku“ uvređenost i nezadovoljstvo zbog obelodanjivanja cele stvari. O samilosti prema žrtvama ni reči. Izostalo je i pitanje ko je to i zašto učinio, po čijem naređenju.

Samo takva masovna svest, godinama sistematski indukovana s najviših vrhova, mogla je da, takoreći preko noći, zaboravi jamu sa živim krečom na Fruškoj gori i nastavi da roni suze nad zlehudom sudbinom najpoznatijeg haškog sužnja, ne sumnjajući u najčasnije namere svog idola, što su jasno pokazali i rezultati minulih izbora.

Odlaska u Evropu nam nema bez čistih cipela, a to podrazumeva prethodno čišćenje ispred sopstvenog praga. Da smo ikada pokazali ozbiljne namere da sudimo svojim zločincima, ne bi nam se „dogodio“ Hag. Možda još nije kasno da se ispravi greška. Naravno, pod uslovom da se sve ne završi na izgradnji velelepnih sudnica.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike POŠTA

Reagovanje

13.јун 2018. Dragan Todorović, novinar

Haiku za Vesnu Dedić

Seksizam i cena knjige, "Vreme" br. 1431

Reagovanje

06.јун 2018. Vesna Dedić, vlasnik IK "Dedić"

Seksizam i cena knjige

Lajkovac – Festival ženskih tajni poznatih autorki, "Vreme" br. 1430

09.мај 2018.  

Ispravka

Reagovanje

21.фебруар 2018. Milan Žunić

Podržavamo Vučića i vladajuću koaliciju

Oj, Krajino, noćas si daleko, "Vreme" br. 1415

Ispravka

13.јануар 2016. Zoran Devrnja

Netačno navedeni iskazi

"Između Boga i društva", "Vreme" br. 1303

Komentar
Niču zgrade po Srbiji: Hoće li novi zakon reširi problem nelegalne gradnje?

Komentar

Legalizacija kakvu svet nikada nije video – još jednom

Nova kampanja za brzometnu legalizaciju za 100 evra ne razlikuje se u suštini mnogo od one od pre deset godina. Zanimljive su, međutim, finese, poput legalizacije divlje gradnje u nacionalnim parkovima

Radmilo Marković

Pregled nedelje

Tako kaže Jovo Bakić

U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja

Filip Švarm

Komentar

Režimska okupljanja kao pogrebne povorke

Na režimskim vikend-okupljanjima nema energije jer stvarnost prodire kroz pukotine alternativne stvarnosti. A bez strasti nema ničega, što reče Hegel

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1811
Poslednje izdanje

Jovo Bakić, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu

Imamo ljude koji će se obračunati s kriminalom Pretplati se
Kako se biraju kandidati za “studentsku listu”

Budući poslanici pred prijemnom komisijom

Kolektivni portret savremenika: Batinaši

Sitna boranija braće Vučić

Dosije povodom 35. rođendana nedeljnika “Vreme”: Novinarstvo u sumrak Gutenbergove ere (1)

Žurnalizam i čurnalizam: otpisana štampa i velika galama

Intervju: Siprijan Kacaris, pijanista

U potrazi za zaboravljenim delima

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure