

Komentar
Petnaest godina i još mesec dana požara
Petnaest godina ove vlasti vide se u tome što duže od mesec dana nadležni ne umeju da ugase požar u Deliblatskoj peščari. Tu ne pomažu nikakve teorije zavere




Donald Ramsfeld ima mnogo razloga da proklinje onog svog prethodnika koji je sredinom pedesetih došao na ideju da napravi internet. Ova mreža nastala je iz američkog straha od sovjetskog napada iz kosmosa, straha koji je narastao pošto je Sojuz prvi put obleteo planetu. Inicirala ju je američka vojska, kako bi obezbedila da u slučaju napada na američki komandni centar može da organizuje kontranapad sa rezervne lokacije. Kompjuterska mreža trebalo je da posluži da se komanda decentralizuje, odnosno da se njeno potpuno uništavanje (obezglavljivanje) onemogući. Naravno, niko nije očekivao da bi ozbiljan „napad“ u nekom trenutku mogao da dođe iz same mreže i to od strane sopstvenih vojnika.
Nije reč o hakerskim poduhvatima, već o fotografijama mučenja zarobljenika u Iraku (objavljene i u „Vremenu“ u prošlom broju). Nakon što su se ispočetka svi zgrozili nad tim nedelom, polako je počelo preispitivanje. Bi šta bi (vala, nije ni prvina), ali otkud sve te slike u medijima? Odgovor ozbiljnih analitičara je da su za sve krive moderne tehnologije, upravo ono što je američku vojsku učinilo nepobedivom.
Američki vojnici daleko od kuća imaju privilegiju da koriste sve što im je digitalna tehnologija dala, znači mobilne telefone, digitalne foto-aparate, računare, internet. Sve te stvari menjaju životne navike, to jest stiče se potreba da se sve i svašta u životu zabeleži. Na kraju čovek izgubi osećaj za ono što treba i ono što nikako ne treba snimiti, a možda ga lakoća snimanja i inspiriše da napravi nešto nepredviđeno.
Samo postojanje slika i dalje ne bi bilo problematično da njihova distribucija nije tako jednostavna. Digitalna slika lako se zakači za i-mejl poruku i pošalje manje ili više diskretnim prijateljima i rođacima. A može ih lako i kopirati neko ko baš i ne misli da je sve to tako „dobra fora“. Rezultat je isti – slike ili neprijante informacije razmile se internetom. U tom procesu ih se dočepaju mediji i imate slučaj.
Analitičari sada poručuju da nije problem to što vojnici koriste digitalne aparate i internet, naprotiv, to može biti od izuzetne koristi u službi. Problem je maltretiranje zatvorenika, ali pitanje je može li se to iskoreniti.
S druge strane, vojska ne bi bila vojska kada ne bi primenila vojničke metode. Magazin „Tajm“ došao je tako do jedne i-mejl poruke poslate iz Pentagona svima u ministarstvu odbrane da ni u kom slučaju ne pristupaju sajtu Fox Newsa budući da je tamo objavljen izveštaj generala Antonia Tagube o zlostavljanjima, a koji se smatra poverljivim. Vojna lica i oni koji s njima rade treba da ga ignorišu i ne smeju ga komentarisati, naročito medijima. Ako im izveštaj neko pošalje mejlom, ne treba da ga brišu, ali neka to odmah prijave tehničkoj službi.
Nije baš tako glupo kao što se isprva čini, suština je da će svi kompjuteri u Pentagonu biti pregledani, kako bi se otkrilo odakle je izveštaj procurio, te nije mudro da se u nečijem nađe kopija koju nije prijavio. Naravno, kada odu kući, pripadnici mogu slobodno da okrenu na Fox i čitaju zabranjeni izveštaj sa sajta do mile volje.
Tehnika kojom smo okruženi, a koja nam život čini tako jednostavnim ostavlja iza sebe mnoštvo tragova, jer je beleženje, čuvanje i distribuiranje informacija postalo lako i jeftino. Kao i do sada, Bog sve vidi, ali je izgleda odlučio da tu svoju prednost demokratizuje i neke grehe prebaci u nadležnost zemaljskih sudova.


Petnaest godina ove vlasti vide se u tome što duže od mesec dana nadležni ne umeju da ugase požar u Deliblatskoj peščari. Tu ne pomažu nikakve teorije zavere


Zašto su pojedinci Vučiću u brk skresali svoje ogorčenje zbog izneverenih obećanja, laži i obmana njegovog režima? I to još u unutrašnjosti gde vlada gola represija


Vučićev Igrokaz na Grzi, kada je zloupotrebio nesreću jedne građanke i njene porodice, bio je, naravno, jeftin medijski trik, ali to ne umenjuje njegovu skandaloznost. Naprotiv. Bila je to demonstracija moći čoveka lišenog emocija i civilizacijskih ograda koji pred kamerama gazi zakon


Ako se studentski pokret bude više bavio „bezbednosnim procenama“ nego pravom predizbornom kampanjom, izgubiće ono što ga je krasilo na početku i što je uzdrmalo naprednjačku Srbiju – osećanje nade koja postoji i koja je stvarna


Naš veliki glumac Svetozar Cvetković je u intervjuu za „Vreme“ rekao ono što se u našoj čaršiji ne kaže – da je bolje da ima Bitefa, Festa i drugih festivala nego da ih nema. To se mnogima neće svideti jer se vode logikom „što gore to bolje“
Evropa i Srbija: Slučaj “Crvene zvezde”
Kako je fudbalski klub postao poslovno-politički projekt Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve