Članovi Nacionalnog stroja poricali su pripadnost ovoj organizaciji, ali neki od njih nisu skrivali da dele stavove tog neonacističkog udruženja, čime se sugeriše da programska načela ovakvih grupacija čine deo sistema vrednosti koji vlada u društvu
PEDAGOGIJA: „Akcija“ Nacionalnog stroja
Nakon što je prošlo skoro godinu dana u istrazi, premišljanju okružnog javnog tužioca oko optužnice i nakanjivanju Okružnog suda da započne suđenje, upad grupe neonacista na tribinu „Fašistička pretnja“, koja se održavala u Novom Sadu povodom Međunarodnog dana akcije protiv fašizma, konačno je dobio sudski epilog. U tom gradu započelo je prošle nedelje suđenje pripadnicima Nacionalnog stroja koji su se iživljavljavali nad učesnicima ovog skupa, ali je već posle tri dana proglašena pauza koja će potrajati sve do 17. oktobra.
STORMFRONT: Naravno, onima koji su šamarali, vređali i pozdravljali prisutne nacističkim pozdravom, nazivajući ih džukelama, komunističkim retardima i ustaškim svinjama, nije ni na kraj pameti bilo da priznaju da su pripadnici ove organizacije. S obzirom na to da Nacionalni stroj nema formalno članstvo, jer u njegovom statutu piše „da treba verovati u soj, a ne u broj“, dvadesetak optuženih mladića i nisu tako daleko utekli od istine, ali njihova priznanja da dele stavove te organizacije jasno govore o tome zašto su te noći zapravo otišli na Filozofski fakultet. Korak od otvorenog veličanja rasizma kroz „preporod i očuvaje zdrave vrednosti srpske nacije kao sastavnog dela bele rase“, koje se već odavno zagovara u statutu ove organizacije bez bilo kakvih posledica, do izazivanja nacionalne i rasne mržnje „zlostavljanjem i ugrožavanjem prisutnih“ na tribini, upravo im je i navukao na vrat krivičnu tužbu za dela za koja se predviđa kazna od jedne do osam godina zatvora.
Čak i slučajni namernici na neonacističkim forumima, među kojima upadljivo mesto zauzima Stormfront vajt nešenelist komjuniti, mogli su pre nego što je održana tribina da nabasaju na saopštenje Nacionalnog stroja u kome se oni koji u Srbiji obeležavaju 9. novembar, kada je 1938. počeo u Nemačkoj obračun sa Jevrejima, nazivaju „ljudskom podvrstom“ i „moralnim nakazama“, uz napomenu da „antisrpsko delovanje kreatura koje svojim nebuloznim predavanjima truju omladinu“ zaslužuje „osudu i prezir“. Za razliku od onih koji su u delo sproveli ovaj apel nakon što su se prethodno okupili kod teniskih terena SPENS-a i organizovano krenuli ka Filozofskom fakultetu, da bi tokom suđenja to uporno poricali, Informativna služba Nacionalnog stroja nije skrivala da su njihovi članovi, simpatizeri, poklonici… ili šta već, upali na tribinu da bi „izrazili neslaganje s indoktrinacijom srpske omladine“. To saopštenje se još može naći na stranicama pomenutog foruma. Tu se jedino ne priznaje da su zagovornici „biološke nejednakosti među narodima i rasama“ bilo koga tukli. Nasilja nad učesnicima tribine navodno nije bilo, jer je članovima Nacionalnog fronta „ispod časti da tuku bolesnike kao što su narkomani“ iz Antifašističke akcije, koja je i organizovala tribinu. Nekoliko šamara prisutni su zaradili tek uzgred, „u pedagoške svrhe“, lakonski se dodaje u saopštenju. To je stil kojim se i prvooptuženi Goran Davidović, poznatiji u krugu istomišljenika pod nadimkom Firer, branio na sudu.
ANTISRPSKAPRETNJA: Tako se Davidović pred sudijom Đurđinom Bjelobabom pobunio što u optužnici piše da je on jednog od učesnika u razgovoru, inače šefa Katedre za filozofiju Filozofskog fakulteta u Novom Sadu Milenka Perovića nazvao „odvratnom Crnogorčinom“, kada mu je lepo rekao da je on „smrdljiva Crnogorčina“. I ništa više. U skladu sa idejama koje zagovaraju ovi „rasno svesni nacionalisti“, Davidović se sukobio sa profesorom Perovićem zbog njegovih antisrpskih stavova. Perović je, naime, tokom tribine govorio o fašističkoj pretnji, što je Davidović doživeo kao antisrpsku i antipravoslavnu pretnju. On je potom Zorana Petakova, jednog od organizatora tribine, ošamario zato što je nosio duksericu na kojoj je pisalo „no nazis“, sumnjajući da mu je Petakov prethodno slao preteće poruke. Davidović pritom nije poricao da je učestvovao u pripremama koncerata organizacije Krv i čast u klubu Brvnara prošlog leta, koja je, i po njegovom mišljenju, neonacistička grupacija, ali da on sam nije neonacista. Samim tim ni optuženi Miodrag Stefanović nije, s druge strane, prilikom izlaska iz sale podigao desnu ruku u cilju promocije nacizma, već da bi izrazio svoje neslaganje sa onim što je čuo tokom tribine. Tako ni okrivljeni Vladan Tanasić nije pred sudijom poricao da je sa grupom mladića u crnim „spitfajer“ jaknama došao na pomenutu tribinu, ali da je do Filozofskog fakulteta otišao samo zato što je bilo planirano da se tamo tuku sa jednom drugom grupom mladića koji se nisu pojavili. „Išao sam da se tučem, a ne na tribinu“, bunio se Stefanović protiv navoda iz optužnice. Sudija Đurđina Bjelobaba imaće u narednih mesec dana dovoljno vremena da razmišlja o tome da li je slučajno na ovu tribinu došlo dvadesetak kratko ošišanih mladića među kojima je bio jedan od organizatora proslave neonacističke organizacije Krv i čast, zatim čovek koji se oprašta sa posetiocima javnog skupa nacističkim salutiranjem, i neko ko svraća do jedne univerzitetske ustanove u nadi da će drugima razbiti nos.
ĆUTANJE: Kada su i oni koji se nalaze na vlasti nakon tog događaja zavapili do neba jer, navodno, „ideologija mržnje nikada nije mogla da nađe većinsko uporište u ovom društvu“, MUP Srbije je zajedno sa Odborom za bezbednost Skupštine Vojvodine napravio popis neonacističkih organizacija koje poslednjih godina vršljaju diljem Srbije. Za tu prigodu opisani su zajednički programski elementi Nacionalnog stroja, Krvi i časti, Rasnih nacionalista i Obraza. U izveštaju se zapaža da je Nacionalni stroj tajna „rasistička, šovinistička i antisemitska internacionalna organizacija“ koja je aktivna u 18 zemalja, dok je Krv i čast opisan kao „nacistički, rasistički, šovinistički i antisemitski“ pokret internacionalnog karaktera koji je aktivan u 17 zemalja. S obzirom na to da se u civilizovanom svetu oštro sankcioniše delovanje ovakvih grupa, Skupština Vojvodine je od Vlade Srbije, predsednika Borisa Tadića i predsednika Skupštine Predraga Markovića zatražila da se odmah zabrane sve nacionalističke i klerofašističke organizacije. Odgovora do danas ne bi.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Šta poručuje režim koji slavi čoveka osuđenog za genocid i zločine protiv čovječnosti? Zašto je Rasim Ljajić jedini na derbiju reagovao kako dolikuje? Zbog čega Vučić više nije mogao odlagati narodno izjašnjavanje? Gde su tu opozicija i studenti? I kako je Srbija postala umorna od lidera
“Nisam ravnodušna prema tome što neko može da me vidi, čuje ili fotografiše, ali prva reakcija mi je bila bes”, kaže za “Vreme” studentkinja Milica čiji je telefon napadnut špijunskim softverom. “Mogli su da upale kameru dok se tuširamo, pričamo privatne stvari. Nije normalno ovo što se dešava... Mislim da je takvom sloju ljudi čak neshvatljivo da nešto može da funkcioniše bez ucene, bez potplaćivanja, nego samo uz čistu volju, želju i entuzijazam da uspemo u našoj borbi”
Kada se BIA (na slici) zainteresuje za nekoga, tvrde izvori “Vremena”, preko svojih spavača u medijima ili političkim strankama pusti neku optužbu, najčešće da taj i taj sarađuje sa tajnim službama druge zemlje, da je izdajnik, strani plaćenik i slično. Na osnovu toga, od tužioca se pribavi potrebna dozvola za nadzor komunikacija, što onda predstavlja pravno pokriće za špijuniranje svake vrste
Neko će reći, pa šta te čudi što su “Zvezdini” navijači razvili gigantsku fotografiju osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića i zajedno sa “Grobarima” skandirali njegovo ime? Da je bilo samo to, niko možda ne bi ni reagovao. Kao – to su već radili i šta sad? Ali sve to je začinilo ono što je pisalo ispod te slike, taj pogani poklič “Pravac Potočari”. Reč je najodvratnijoj stvari koja se ikada pojavila na toj tribini i na tom stadionu. Zbog toga bi ga trebalo zatvoriti za sva vremena
Rušenje Vučićevog režima na izborima je dečja igra u odnosu na ono što nas čeka posle: obnavljanje do temelja razorene zemlje. Ne postoji teži zadatak od toga da se od podanika stvore građani, ali to je pitanje opstanka Srbije
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić zapljuvao je sebe u ćošak, odvajajući se od svih, pa i od svoje partije. Zato će, kad stupi protiv 250 ljudi od integriteta sa Studentske liste, konačno stvarno biti sam, kako se već godinama bizarno hvališe
Na šta bi Vučić ličio ispred nekoliko hiljada migratornih mitingaša okružen kordonima i, iza njih, masom bijesnih Novosađana? Zar njegov marš na Novi Sad nije bio otkazan i prije nego što je zakazan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.