Članovi Nacionalnog stroja poricali su pripadnost ovoj organizaciji, ali neki od njih nisu skrivali da dele stavove tog neonacističkog udruženja, čime se sugeriše da programska načela ovakvih grupacija čine deo sistema vrednosti koji vlada u društvu
PEDAGOGIJA: „Akcija“ Nacionalnog stroja
Nakon što je prošlo skoro godinu dana u istrazi, premišljanju okružnog javnog tužioca oko optužnice i nakanjivanju Okružnog suda da započne suđenje, upad grupe neonacista na tribinu „Fašistička pretnja“, koja se održavala u Novom Sadu povodom Međunarodnog dana akcije protiv fašizma, konačno je dobio sudski epilog. U tom gradu započelo je prošle nedelje suđenje pripadnicima Nacionalnog stroja koji su se iživljavljavali nad učesnicima ovog skupa, ali je već posle tri dana proglašena pauza koja će potrajati sve do 17. oktobra.
STORMFRONT: Naravno, onima koji su šamarali, vređali i pozdravljali prisutne nacističkim pozdravom, nazivajući ih džukelama, komunističkim retardima i ustaškim svinjama, nije ni na kraj pameti bilo da priznaju da su pripadnici ove organizacije. S obzirom na to da Nacionalni stroj nema formalno članstvo, jer u njegovom statutu piše „da treba verovati u soj, a ne u broj“, dvadesetak optuženih mladića i nisu tako daleko utekli od istine, ali njihova priznanja da dele stavove te organizacije jasno govore o tome zašto su te noći zapravo otišli na Filozofski fakultet. Korak od otvorenog veličanja rasizma kroz „preporod i očuvaje zdrave vrednosti srpske nacije kao sastavnog dela bele rase“, koje se već odavno zagovara u statutu ove organizacije bez bilo kakvih posledica, do izazivanja nacionalne i rasne mržnje „zlostavljanjem i ugrožavanjem prisutnih“ na tribini, upravo im je i navukao na vrat krivičnu tužbu za dela za koja se predviđa kazna od jedne do osam godina zatvora.
Čak i slučajni namernici na neonacističkim forumima, među kojima upadljivo mesto zauzima Stormfront vajt nešenelist komjuniti, mogli su pre nego što je održana tribina da nabasaju na saopštenje Nacionalnog stroja u kome se oni koji u Srbiji obeležavaju 9. novembar, kada je 1938. počeo u Nemačkoj obračun sa Jevrejima, nazivaju „ljudskom podvrstom“ i „moralnim nakazama“, uz napomenu da „antisrpsko delovanje kreatura koje svojim nebuloznim predavanjima truju omladinu“ zaslužuje „osudu i prezir“. Za razliku od onih koji su u delo sproveli ovaj apel nakon što su se prethodno okupili kod teniskih terena SPENS-a i organizovano krenuli ka Filozofskom fakultetu, da bi tokom suđenja to uporno poricali, Informativna služba Nacionalnog stroja nije skrivala da su njihovi članovi, simpatizeri, poklonici… ili šta već, upali na tribinu da bi „izrazili neslaganje s indoktrinacijom srpske omladine“. To saopštenje se još može naći na stranicama pomenutog foruma. Tu se jedino ne priznaje da su zagovornici „biološke nejednakosti među narodima i rasama“ bilo koga tukli. Nasilja nad učesnicima tribine navodno nije bilo, jer je članovima Nacionalnog fronta „ispod časti da tuku bolesnike kao što su narkomani“ iz Antifašističke akcije, koja je i organizovala tribinu. Nekoliko šamara prisutni su zaradili tek uzgred, „u pedagoške svrhe“, lakonski se dodaje u saopštenju. To je stil kojim se i prvooptuženi Goran Davidović, poznatiji u krugu istomišljenika pod nadimkom Firer, branio na sudu.
ANTISRPSKAPRETNJA: Tako se Davidović pred sudijom Đurđinom Bjelobabom pobunio što u optužnici piše da je on jednog od učesnika u razgovoru, inače šefa Katedre za filozofiju Filozofskog fakulteta u Novom Sadu Milenka Perovića nazvao „odvratnom Crnogorčinom“, kada mu je lepo rekao da je on „smrdljiva Crnogorčina“. I ništa više. U skladu sa idejama koje zagovaraju ovi „rasno svesni nacionalisti“, Davidović se sukobio sa profesorom Perovićem zbog njegovih antisrpskih stavova. Perović je, naime, tokom tribine govorio o fašističkoj pretnji, što je Davidović doživeo kao antisrpsku i antipravoslavnu pretnju. On je potom Zorana Petakova, jednog od organizatora tribine, ošamario zato što je nosio duksericu na kojoj je pisalo „no nazis“, sumnjajući da mu je Petakov prethodno slao preteće poruke. Davidović pritom nije poricao da je učestvovao u pripremama koncerata organizacije Krv i čast u klubu Brvnara prošlog leta, koja je, i po njegovom mišljenju, neonacistička grupacija, ali da on sam nije neonacista. Samim tim ni optuženi Miodrag Stefanović nije, s druge strane, prilikom izlaska iz sale podigao desnu ruku u cilju promocije nacizma, već da bi izrazio svoje neslaganje sa onim što je čuo tokom tribine. Tako ni okrivljeni Vladan Tanasić nije pred sudijom poricao da je sa grupom mladića u crnim „spitfajer“ jaknama došao na pomenutu tribinu, ali da je do Filozofskog fakulteta otišao samo zato što je bilo planirano da se tamo tuku sa jednom drugom grupom mladića koji se nisu pojavili. „Išao sam da se tučem, a ne na tribinu“, bunio se Stefanović protiv navoda iz optužnice. Sudija Đurđina Bjelobaba imaće u narednih mesec dana dovoljno vremena da razmišlja o tome da li je slučajno na ovu tribinu došlo dvadesetak kratko ošišanih mladića među kojima je bio jedan od organizatora proslave neonacističke organizacije Krv i čast, zatim čovek koji se oprašta sa posetiocima javnog skupa nacističkim salutiranjem, i neko ko svraća do jedne univerzitetske ustanove u nadi da će drugima razbiti nos.
ĆUTANJE: Kada su i oni koji se nalaze na vlasti nakon tog događaja zavapili do neba jer, navodno, „ideologija mržnje nikada nije mogla da nađe većinsko uporište u ovom društvu“, MUP Srbije je zajedno sa Odborom za bezbednost Skupštine Vojvodine napravio popis neonacističkih organizacija koje poslednjih godina vršljaju diljem Srbije. Za tu prigodu opisani su zajednički programski elementi Nacionalnog stroja, Krvi i časti, Rasnih nacionalista i Obraza. U izveštaju se zapaža da je Nacionalni stroj tajna „rasistička, šovinistička i antisemitska internacionalna organizacija“ koja je aktivna u 18 zemalja, dok je Krv i čast opisan kao „nacistički, rasistički, šovinistički i antisemitski“ pokret internacionalnog karaktera koji je aktivan u 17 zemalja. S obzirom na to da se u civilizovanom svetu oštro sankcioniše delovanje ovakvih grupa, Skupština Vojvodine je od Vlade Srbije, predsednika Borisa Tadića i predsednika Skupštine Predraga Markovića zatražila da se odmah zabrane sve nacionalističke i klerofašističke organizacije. Odgovora do danas ne bi.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Američki predsednik Donald Tramp, koji je obećavao da će okončati ratove svojih prethodnika, poslao je nosače aviona, razarače i bombardere preko sedam mora, koji su bacali bombe od 13.600 kila na iranske bunkere 90 metara ispod zemlje, uvukavši Ameriku u rat sa Iranom. Nakratko je ispunio ratni cilj Izraela – koji je dosad ubio 17 iranskih atomskih naučnika – pa brzo proglasio misiju okončanom i isposlovao primirje, dok su odjekivale poslednje salve, nadati se, kratkog rata
Hajde da razmotrimo najgori strah pobunjenih građana. Pa šta ako za Vidovdan bude manje ljudi nego 15. marta? Gde li su se denuli? Da nisu, ne daj bože, sad naprasno preumili i rešili da podržavaju Srpsku naprednu stranku i režim Aleksandra Vučića? Da im nije Ćacilend miliji i draži od studentskog skupa? Ne budimo smešni, naravno da to nije slučaj
Vidovdanski sabor je opravdao svoje održavanje, ali bi mogao i danas da posluži kao podsećanje i svojevrstan poziv na trezvenost: ne treba pozivati Srbiju samo radi okupljanja velike mase (za tako veličanstene pesme ne postoji bis), već sačuvanu, itekako postojeću energiju usmeriti ka određenoj svrsi ne dopuštajući joj da iščili. To je greška koja se pravdoljubivim građanima Srbije ponavlja duže od tri decenije, od 9. marta 1991, sve do moćnih demonstracija povodom “Ribnikara” i Jadra i bilo bi vreme da se iz nje nešto nauči
“Studenti i građani ne smeju da nasedaju na priče o olakom i brzom preuzimanju vlasti, posebno ne na pozive za nasilnu promenu vlasti, jer nisu oni ti koji su ‘zakuvali’ ovu situaciju. Kombinacijom političkog Vudstoka, gandijevskom strpljivošću i upornošću oni su već dokazali da mogu igrati dugu utakmicu, trčati maratonsku trku. To je slika odgovorne politike, a ne samo da se politikom jednokratnog juriša ili na o-ruk sistem porazi režim, personalno promene nosioci vlasti, i ‘opet Jovo nanovo’”
Ekspo je za naprednjačku elitu razlog da dobro potegne. Pogotovo što sluti da će im to čerupanje narode i države biti poslednji valcer. Posle kud koji mili moji
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!