Reagovanje
Seksizam i cena knjige
Lajkovac – Festival ženskih tajni poznatih autorki, "Vreme" br. 1430
"Jablani se povijaju..."; "Vreme" br. 871
Kako za pohvale i kritike nikada nije kasno, koristim priliku da na izvjestan način pohvalim tekst gospodina Živkova i njegov prilično uspješan pokušaj da nam prenese svu toplinu i sevdah Safetove pjesme…
Naravno, kao što obično biva, vrijeme će pokazati i na primjeren način vednovati Safetov, prilično značajan, doprinos ukupnom glazbenom stvaralaštvu na prostoru od Neretve do Save, od Drine do Une…
Nema nikakve sumnje da će i taj sud vremena biti izuzetno naklonjen Safetu Isoviću, velikanu bosanske pjesme, čovjeku čiji glas i osebujan način pjevanja ostaviše pečat jednom vremenu u kome su pjevali samo oni koji doista znaju pjevati. Među tim znalcima Safet zauzima sasvim posebno i značajno mjesto i uvjeren sam da će njegova pjesma još dugo „vladati“ muzičkom pozadinom naših sjećanja…
E sad o tvrdnji kako „žitelji Republike Srpske i sad muku muče sa pesmama koje je snimio Safet“; u određenoj „meri“ gospodin Živkov je u pravu, iskustvo nas međutim uči kako su paušalne generalizacije najčešće proizvod određenog stereotipa ili projekcija sopstvenog neznanja i neupućenosti…
Može li se iz činjenice „da je njegov glas bio zabranjen“ izvući zaključak kako i „žitelji Srbije muku muče sa njegovim pesmama“?
Istina je jedna, Safet je naš, on pripada i neizostavan je dio urbanog i bosanskog, oličenje i otjelovljenje sevdaha koji je ispunjavao prostore bosanskih avlija i sokaka, ulica i trgova, tu ne postoje „memorandumi“ koji će pjesmi ograničiti rok trajanja, vrijeme i prostor njenog djelovanja. Pjesma se pjeva il’ se ne pjeva…
U naknadno iščitanim alegorijskim smicalicama skrivenim u međusobnom dijalogu Latifa i Sulje „što pesmi danas daje novo značenje“ prije da je riječ o srpskom defetizmu i kratkovidosti…
Pa naravno da je Sulji žao Banja Luke u istoj onoj mjeri u kojoj Aleksa žali za Mostarom gradom i tu prestaje svaki najmanji povod bilo kakvom trijumfalizmu.
Bez obzira na činjenicu da su neke sevdalinke jače i dublje, emotivnije, neke govore više i jasnije, one su naše, bosanske, i podsvjesno je zapisano da se ne zaborave i ne zaduše, ono što osjećaš kao svoje lako i prepoznaješ…
Kao što napisah, pjesma se pjeva il’ se ne pjeva, a Safetove, rahmetli mu bilo, će se pjevati…
Lajkovac – Festival ženskih tajni poznatih autorki, "Vreme" br. 1430
U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja
Na režimskim vikend-okupljanjima nema energije jer stvarnost prodire kroz pukotine alternativne stvarnosti. A bez strasti nema ničega, što reče Hegel
Ruska Spoljna obaveštajna služba optužila je mene da guram ćerke u krvavi srpski Majdan. Ko poveruje nije normalan, a ko se na to poziva je ološ
Jovo Bakić, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu
Imamo ljude koji će se obračunati s kriminalom Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
