Kada je prošle godine Kristijan pušten iz požarevačkog zatvora, kleo se da će ubuduće živeti mirnim životom i da više neće dolaziti u sukob sa zakonom. Sve do januara ove godine
U utorak 8. maja, pred Višim sudom u Beogradu, počelo je još jedno suđenje Aleksandru Kristijanu Goluboviću (41). Ovoga puta sa njim optuženičku klupu dele njegova majka Milanka Golubović (60), Safet Ibrović, zvani Sajo Pevač (38), i Mirsad Fujaljkić (28), obojica iz Novog Pazara, zatim Ferat Skenderovski (47), kao i Uroš Vuković (20) i Marko Poljak iz Beograda. Krivični postupak protiv maloletne A.K. (17) vodiće se odvojeno. Optuženi se terete da su krijumčarili heroin iz Novog Pazara za Beograd i preprodavali ga dalje.
DELA I NEDELA: Iako se za Kristijana često govorilo da je „pola života proveo u zatvoru“, pažljivi hroničari njegove ulične biografije sumnjaju u tačnost te procene i navode da je Kristijan Golubović po zatvorima ukupno proveo „oko 10 godina“. Rođen je 30. novembra 1969. godine. Sa 18 godina, 1987, sa majkom i sestrom vraća se u Jugoslaviju i živi u beogradskom naselju Braće Jerković. Ubrzo se sa obe noge našao u podzemlju. Godine 1989. zapodeo je tuču sa Slavkom Mijovićem, zvanim Mija Pijuk, ispred nekadašnje diskoteke „Luv“.
PONOVO PRED SUDIJOM: Kristijan Golubović
Krajem februara 1990, Golubović upada u diskoteku koja se nalazila u hotelu „Mažestik“, naređuje gostima da legnu na pod i nekoliko puta puca u tavanicu. S njim je tada bio i Dragan Nikolić zvani Gagi, koji je 10 godina kasnije bio umešan u Arkanovo ubistvo. Posle prepada u „Mažestiku“ Kristijan beži u Nemačku, ali ga tamo sačekuju gresi iz rane mladosti, zbog kojih je morao da provede tri godine u maloletničkom zatvoru u Diseldorfu. Kad je reč o podacima vezanim za dosijee maloletnika nemački zakoni su veoma rigorozni, tako da se o tome za koje je delo bio osuđen samo spekuliše, a najčešće se pominju krađe automobila i provalne krađe.
Posle odslužene kazne, Golubović je 1993. godine izručen Jugoslaviji zbog dela počinjenih ovde u periodu između 1988. i 1990. Jedno vreme je proveo u Centralnom zatvoru, ali je stigao i da učestvuje u snimanju dokumentarnog filma B92 Vidimo se u čitulji. Govorio je o tome kako je provodio vreme u zatvoru, kako je trenirao, radio sklekove i trbušnjake, kako je crtao, slikao i pisao, kako su mu u zatvoru (pretpostavlja se u Nemačkoj) slomili nos.
PUT U GRČKU: Nakon oko pet godina provedenih u Srbiji, Golubović 1998. odlazi u Grčku. U decembru 1999. sud u Solunu ga je osudio na četrnaest i po godina zatvora zbog krađe, preprodaje ukradenih automobila i oružane pljačke u tom gradu, koju je priznao. Tako je tokom procesa pred grčkim sudom njegova odbrana dostavila „dokumentaciju“ u kojoj se navodi „da je Oslobodilačka vojska Kosova njegovu glavu ucenila na milion maraka“, pa je od grčke države zatražio garancije za svoju bezbednost. Nakon toga, u sudnicu je dovođen u pratnji 20 naoružanih pripadnika specijalne jedinice grčke policije, dok su pripadnici grčke Službe bezbednosti prethodno obavljali kontradiverzionu kontrolu sudske zgrade i njene okoline.
U zatvoru, u atinskom predgrađu Koridalos, Golubović je proveo četiri godine i dva meseca, a zatim je – u aprilu 2003, tokom policijske akcije „Sablja“ – ponovo izručen Srbiji, gde mu je suđeno zbog navodnog pokušaja iznude 10.000 nemačkih maraka od vlasnika beogradskog slot kluba „Aleksandar“ Milorada Majkića.
PONOVO U DOMOVINI: Ni kasnije Golubović nije dangubio, pa je 12. decembra 2005. pred Specijalnim sudom u Beogradu osuđen na šest godina zatvora zbog pokušaja iznude 15.000 evra od bivšeg policajca iz Sremske Mitrovice Petra Žeravića i zbog toga što je od bračnog para Arsić iz Aranđelovca iznudio 3000 evra i određenu količinu nakita. Slučaj pokušaja iznude od Petra Žeravića do danas je ostao u sećanju Mitrovčana, koji pričaju da je Žeravić tada pred kućom zatekao mrtvački sanduk sa svojim imenom i prezimenom. Po žalbi, Kristijanu je presuda preinačena na četiri i po godine zatvora. Tokom služenja kazne, Golubović se 29. septembra 2006. godine u zatvoru oženio Suzanom Milojković. Prema novinskim napisima, mlada je toga dana u zatvor u Požarevcu stigla „u limuzini, praćena kolonom džipova“. Kristijan Golubović je tokom ovog boravka iza rešetaka napravio i svoj sajt, na kome se – osim izvoda iz njegove još neobjavljene knjige Ja – mogu videti čak i snimci načinjeni mobilnim telefonom u zatvoru u Požarevcu. Kada je prošle godine Kristijan pušten iz požarevačkog zatvora, kleo se da će ubuduće živeti mirnim životom i da više neće dolaziti u sukob sa zakonom. Sve do januara ove godine.
Tokom boravka u istražnom zatvoru, 1. februara ove godine mediji u Hrvatskoj su objavili da je Kristijan u Centralnom zatvoru pokušao samoubistvo vešanjem, navodno zato što ga je jako pogodilo to što je ovoga puta s njim iza rešetaka završila i njegova majka. Zanimljivo je i to da su beogradski mediji objavili da su „svi advokati koje je Kristijan pokušao da angažuje“ to odbili, uz obrazloženje „da nema para da ih plati“, pa sada i njega i njegovu majku zastupaju branioci po službenoj dužnosti, koje im je dodelio sud. Izvor blizak MUP-u Srbije kaže za „Vreme“ da „ovo ne treba uzimati previše ozbiljno i ne treba verovati da je Kristijan odjednom osiromašio, već da ga muči finansijska istraga po Zakonu o oduzimanju imovine stečene kriminalom, koja se protiv njega vodi sa ciljem da se utvrdi šta sve poseduje od nekretnina, računa u bankama i gotovine. Ovo je, čini se, Kristijanov način da istražitelje ubedi da nemaju šta da pronađu.“
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Režim ne zna kud udara. To se vidi po, čak i za njegove standarde učestalim, javnim obraćanjima nepomenika. Vidi se i po tome što je pogubljen i konfuzan, a često se građanima obraća i u vidno alkoholisanom stanju. Samokontrola nikada nije bila njegova jača strana, a sada je potpuno nestala. Slabost se ogleda i u metodi borbe protiv masovnog studentskog i građanskog pokreta. Metoda se zove – majmunsko oponašanje. Njihov položaj je sve gori kako vreme odmiče. Ne samo na političkom nego i na ekonomskom planu. Plate kasne, budžetska sredstva su sve tanja
Opozicija i njoj naklonjena javnost očekuje veći angažman Evropljana kada je u pitanju srpski politički prostor, vlast takve najave koristi da argumentuje tezu o obojenoj revoluciji, ali bi sa radošću ugostila bilo koga sa te strane, posebno ako daju neke pare. Čini se da i jedna i druga strana preteruju: niti će Evropa doći da nam organizuje izbore, niti će više stizati bilo kakva lova kojom će vlast da krpi budžetske rupe nastale vanrednim korupcionaškim troškovima
Vojska Srbije nema kapacitet da izvede paradu poput nekadašnje JNA, koja je 1985. godine imala više od 300.000 pripadnika, a na poslednju paradi 9. maja te godine direktno je izvela njih 6.690. Plus prateće službe, kojih je bilo više od 4.000. Na toj paradi bila su borbena sredstva koja će se pokazati i sad, 40 godina kasnije. Reč je o tenkovima M-84, helikopterima “gazela”, avionima “orao” i “super galeb G-4”, oklopnim transporterima i kamionima. Sada će svi oni biti predstavljeni kao “modernizovana čuda” iako su im odavno istekli resursi
Glas svakog fakulteta, ali i mogućnost stavljanja veta uz obavezan intervju i prihvatanje ideološkog minimuma, deo su procesa kroz koji svaki potencijalni kandidat za “studentsku listu” mora da prođe, saznaje “Vreme”. Iako Aleksandar Vučić žali što njegov protivnik još nema lik, studenti baš strateški ne žele da vlastima i tabloidima daju mogućnost za satanizaciju izabranih ljudi
Kao sa statistima na naprednjačkim okupljanjima, predsednik Srbije nema sreće ni sa siledžijama: em ih je malo, em su sitna boranija. Da nemaju policijski kordon iza leđa, davno bi ih narod razjurio. Ovako zavise od tetošenja onih koji bi ih – da je zakona i pravde u Srbiji – morali hapsiti. Prosto rečeno, jadni su i oni, a i ovi koji ih angažuju
U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!