Festival
Ženski strit-art: Galerija na otvorenom
Završen je peti “All Girls Graffiti Jam”, festival strit-arta umetnica jedinstven na Balkanu. Poruka učesnica iz Evrope je solidarnost i podrška ženama u umetničkoj zajednici
Savremena televizija obožava kriminal. Ova tema je toliko zahvalna da danas praktično ne postoji kanal koji u programu nema makar crnu hroniku u nekoj formi. Policija i kriminalci su od čuvene kvazidokumentarne serije „The Cops“ hit po gledanosti, jer publici prikazuju policiju kao poslednju branu i bedem između poštenih građana/ gledalaca i surovog sveta izvan kuće. Ponekad izgleda da televizija generiše strah od spoljnog sveta ne bi li što duže zadržala publiku ispred malih ekrana.
U prosečnoj ponudi ovdašnjih kablovskih distributera nalazi se nekoliko emisija koje se bave policijom i policajcima. Prebirući po kanalima, shvatio sam da murija na televiziji ponekad ima upadljiva dvostruka merila, baš kao i u stvarnom svetu. Ova diskrepancija je počela da me nervira, kada sam provalio kako se u tim dvostrukim merilima zemlje van EU često stavljaju u kontekst večitih negativaca. Izgleda da nam je bila namenjena uloga (naročito pre ukidanja viza) nekakvih babaroga i ilegalaca koji će nagrnuti u pitome gradiće EU i potpuno promeniti njihovu socijalnu strukturu, preoteti poslove i uvesti tribalni način života. Da se to ne bi desilo – tu je Carinska služba! „Customs UK“ je ime programa u kojem sam video britanske carinike kako na jugu Engleske sprečavaju ilegalce da uđu u zemlju. Ako ste odlučili da pokušate da se umuvate morskim putem, naići ćete na „Sea Patrol“, sestrinski šou o pograničnoj službi na moru. Ovaj rijaliti se svodi na oficire carine koji preturaju po šleperima, traže one tamnopute nesrećnike koji su stigli iz Kine, Avganistana, Kurde, Pakistance, Albance, Afrikance i uopšte sve one koji su prodali sve što su imali ne bi li se domogli bilo kakve budućnosti. Njima je dodeljena uloga negativaca, dok carinici postaju vitezovi koji rade prekovremeno, provaljuju lažne papire, skrivene bunkere za imigrante itd. Posebno su dirljivi slučajevi kada službenici provale kevu koja iz, recimo, Turske prenosi u prtljagu domaću hranu sinu u London, ili studentkinju iz Pakistana koja namerava da se uda ne bi li produžila vizu. Totalni horor. U očima nesrećnih putnika vidim onaj poznati očaj, bespomoćnost koju smo imali na svakoj granici i sram što si pokušao da pobegneš iz nekog balkanskog, afričkog ili azijskog rata.
Sve ovo ne bi po sebi bilo ništa neobično. Svaka policija na svetu voli da se puva, da pokaže kako je efikasna, da opravda trošenje para od poreza. Međutim, na susednom satelitskom kanalu postoji dokumentarno-igrani šou pod nazivom „Banged Up Abroad„. Ovde su glavni likovi građani EU ili SAD, koji su zaglavili u zatvoru u zemljama Trećeg sveta najčešće zbog šverca droge. Tu je slika o zločinu i kazni dijametralno suprotna. Neka besna deca, još od šezdesetih odlazila su u Indiju, na Tajland, u Pakistan, Jamajku ili Afriku da jeftino kupe drogu, provedu se za male pare i bogati vrate kući. Gle čuda, u tim banana državama zabranjena je trgovima drogom, pa još postoje i zatvori u koje te strpaju. Tamo su uslovi grozni, advokati ti uzmu pare, a tvoji iz ambasade te jedva pronađu da ti daju besplatnu pravnu pomoć ili kartu do kuće. Često se robijanje završi bežanjem iz zatvora, pa ti dileri postaju grof Monte Kristo. Za razliku od rijalitija na britanskim carinama, ovde vidimo čoveka kako priča u formi intervjua, a avanture su snimljene dramatizacije. U samo jednoj epizodi na kraju emisije vidimo lisice na rukama glavnog lika što znači da još uvek robija. Zanimljivo je da u desetak epizoda nijednom nisam video ni trunku griže savesti zbog onoga što su učinili, jer šverc i dilovanje droge jesu ozbiljan zločin. Umesto toga, kukali su na uslove, uželeli se porodice, na ugrožena ljudska prava ili se kajali zbog svoje naivnosti. Ukratko rečeno, prosto je neverovatno kako se pokušaj bežanja od bede ili rata u tv-emisiji tretira kao prestup, dok šverc droge može izgledati kao loš izbor turističkog aranžmana. Nema tu pravde, jer posle hvatanja na carini–ilegalnim imigrantima sledi deportacija, često u one zemlje iz kojih su pobegla neka sita i besna deca cveća, ili dileri u pokušaju. Normalno, pomislio sam odmah gde smo tu mi u ovom trenutku. Srbijica mu dođe kao ona famozna Interzona, ničija zemlja gde se roba i ljudi prepakuju pre nego što se pojave u jednoj ili drugoj tv-emisiji.
Završen je peti “All Girls Graffiti Jam”, festival strit-arta umetnica jedinstven na Balkanu. Poruka učesnica iz Evrope je solidarnost i podrška ženama u umetničkoj zajednici
Prvi korak su obavezne dvoazbučne tastature, drugi se odnosi na izdavače a tiče se njihovog ekonomskog opstanka, a treći najavljuje nove ćirilične fontove. Najavio ih je ministar kulture Nikola Selaković, kao sredstva u borbi za očuvanje ćirilice
Omladinsko pozorište „Patos“, jedino u Smederevo, predstavom u kojoj su bela boja i čist vazduh zaboravljeni, osvojili su nagradu žirija na Juventafestu u Sarajevu
Pozorišna sezona počinje u nedelju, premijerom. Do kraja meseca biće ih četiri: od forenzike kolektivnog sećanja u detektivskoj priči u „Ateljeu 212“, preko „Pokondirene tikve“, i predstave u kojoj svako igra sam sebe u „Buhi“, do Krleže u Beogradskom dramskom
Članovi komisije FCS-a koji su glasali da „Ruski konzul“, film o Kosovu sedamdesetih, bude kandidat Srbije za Oskara, ne kriju da u njemu vide mogućnost da svet sazna drugu stranu priče srpsko-albanskih odnosa. Osim ovog, put Holivuda kreće još jedan film u kome je učestvovala Srbija
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve