img
Loader
Beograd, 23°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Šator

24. septembar 2008, 15:56 Selena Tasić
Copied

Postoji jedno mesto koje ne dozvoljava razlike. Mesto na kome nikoga ne zanima ni stanje na vašem bankovnom računu, ni vaše bračno stanje, ni godište, ni pol. Donaldu Trampu ili meni – isto se hvata.

To mesto je i ekskluzivna dekoracija elitnih venčanja i jedino utočište posle zemljotresa ili neke druge katastrofe. Sklonište za plehane svirače i jahače ploča, pivopije i fanatike. Planinare, kopače istorije, kajtere, mauntin bajkere, manekenke na foto-šutovima, izviđače na Severnom polu, vojnike i usamljenike.

Kada osoba koja na sreću nije doživela zemljotres, niti se udavala pod onim ekskluzivnim, ne pije pivo i ne voli trubače, upadne u šator, na pesak, među raznolik svet insekata i gmizavaca, neobaveštena pritom kako je trebalo da se opskrbi posteljinom, vrećom i autanom, da nema ve-ce šolje, slatke vode i ostalih precenjenih potrepština – dobija se dvadesetčetvoročasovna zabava za iskusne kampere.

Taksista me je ostavio usred peščane pustare, prstom uperivši na zaboden znak – „Vađenje iz peska: sto evra“. Nefunkcionalnost civilizacijskih izuma dokazali su prvo točkići na mom koferu koji nisu služili ničemu. Nepoznata devojka pokazala mi je parcelu gde mogu da sagradim svoj novi dom, marke Mekinli. Moj šator, modroplave boje, sa duplim slojem zaštite, bio je sveotporan. Na vlagu, vetar, pesak, komarce i brigu. Sa čvrstom metalnom konstrukcijom podupirača, i ručno tesanim drvenim kočićma, na udaljenosti od dva metra od mora i ponekim stanovnikom prirode, imao je sve što mi treba. Moja kuća naredne tri nedelje. Enterijer joj je bio samo dušek, kofer preobražen u garderober, i luster u vidu baterijske lampe obešene o kanap. S druge strane, komšije su bili ljudi za koje mi se činilo da ne delimo istu planetu. Sve neki od prirode, zaljubljenici u divljinu i spavanje pod vedrim nebom, avanturisti i osobenjaci. Kada muve ujedaju kiša će, posle kiše će olujni vetar tramontana, kada je nebo roze biće vedro, kad je sunce na zalasku crveno biće vetra, kada duva jugo smrde septičke jame, kada je more hladno a pesak vruć tad duva maestral, a kada su meduze blizu obale ne ide se u vodu. Za njih je ve-ce žbun, jedan zajednički tuš je kupatilo, talasi su džakuzi, a koštice od breskve privesci za ogrlice. Ukratko, ništa nismo imali zajedničko. Od svega sam imala samo šator. To me je donekle utešilo. Ipak ću preživeti, svesrdno imitirajući sve što oni rade.

Tako sam prvo jutro pratila devojku koja je krenula u toalet, nadajući se makar čučavcu. Kada smo stigle do prvog većeg žbuna, zbunjena komšinica mi je dala do znanja da je to samo njen ve-ce, a da ja mogu eventualno koristiti susedni, žbun. Tada smo skakavci, žbunići i ja počeli redovno da se družimo, delili smo doručak i išli u šetnje. Pesak je bio piling, morska so tonik za čišćenje lica, a penušanje talasa besplatna „saund slip“ mašina. Umesto budilnika, 50 Celzijusovih je navijeno u šatoru već oko sedam ujutru. Umivanje, tuširanje, jutarnja gimnastika i manja nužda se obavlja u moru. Kada živite na divljoj plaži kakva je Ada Bojana, onda i doručak zavisi od dobre volje motorizovanih kampera. Hrana se ne ostavlja u šatoru, a veš se uz nadzor suši na drveću.

Svojina u divljem kampu je relativan pojam. Ništa tamo nije baš skroz vaše. Čak ni sam šator. Veče koje me je naučilo i toj lekciji, počelo je oko logorske vatre, uz rege i teranje komaraca, a završilo se nekoliko sati kasnije, kada sam probuđena toplotom pokušala da napipam svoj kupaći kostim. Umesto toga pored mene je ležalo nešto mnogo mesnatije. Sa isto tako prepadnutim izrazom lica koji sam verovatno imala i ja, u mom šatoru se probudio plav i prilično zgužvan čovek srednjih godina. Nekoliko trenutaka su mi razne stvari prolazile kroz glavu a neobjašnjiva situacija bila je još manje jasna kada je neočekivani gost progovorio na ruskom. Ubrzo smo se – na engleskom koji on ne razume, i na ruskom koji ja ne razumem – sporazumeli da to nije to što mislimo, već da je on promašio svoj šator, ušao u moj, i zaspao, mene ni ne primetivši.

Kao osoba koju nikada nije oduševljavala ideja sjedinjavanja sa prirodom, pentranja po dvanaest sati da bi videla pogled, spavanja u šatoru pored mora, a posebno deljenja životnog prostora sa nepoznatim ljudima, bila sam zatečena, i na kraju navučena na kilometre slobode oko mene. Na slobodu da mogu da sedim sama na pesku šest sati i pričam sama sa sobom i da niko ne misli da sam luda. Na lični lov na mušule čamcem za spasavanje. Na preplivavanje reke da bih pojela dinju i pršut, sa novcem u plastičnoj flaši, da se ne pokvasi. Na pedikir u plićaku. Na noćni lajtšou planktona. Na gradske face kojima padaju maske. Na stvarnost oko sebe koju biznismeni u vakuumiranim kancelarijama drže kao uramljenu razglednicu iznad svojih radnih stolova, ili desktopu svojih laptopa.

Poslednji dan sam odlučila da u šatoru ipak pojedem ulcinjski burek. Poražena u svojim predrasudama. I srećna.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
22.oktobar 2025. Lazar Stojanović

Čemu čaj?

16.oktobar 2025. Jovan Kale Gligorijević

Krsna slava

09.oktobar 2025. Uroš Mitrović

Sinhronicitet

01.oktobar 2025. Olja Petronić

Tuga

Vreme uživanja

24.septembar 2025. Dragan Todorović

70

Komentar
Vatrogasci gase požar u šatorima u Ćacilendu nakon pucnjave u kojoj je napadač V. A. ranio jednog čoveka

Komentar

Ko je nahuškao V. A. da puca u Ćacilendu?

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić kaže da su za pucnjavu u Ćacilendu krivi „blokaderi“, opozicija, mediji. Ali, samo u žabokrečini koju je on stvorio društvene patologije mogu da postanu prvoklasna politika

Nemanja Rujević

Komentar

Srbija i EU: Šamar u Strazburu nakon packi u Beogradu

Da li je Aleksandar Vučić ozbiljno shvatio poruku najoštrije Rezolucija Evropskog parlamenta ikada o Srbiji potkrepljenu upozorenjem Evropske komisije

Andrej Ivanji

Komentar

Šta se desilo u Ćacilendu?

Goruće pitanje nije zašto se šator u Ćacilendu zapalio, već šta šta to šatorsko naselju ima da traži ispred Narodne skupštine već pola godine

Davor Lukač
Vidi sve
Vreme 1816-1817
Poslednje izdanje

Naš jubilej

35 godina Vremena Pretplati se
Od 1. novembra do 1. novembra

Kako su studenti vratili nadu Srbiji

Intervju: prof. Vladan Đokić, rektor Univerziteta u Beogradu

Ne smemo da izneverimo studente

35 godina Vremena – 1990

Anticivilizacija

Uz 35 godina “Vremena”: Svet, od 1990. do danas

Doba umiranja iluzija

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1816-1817 22.10 2025.
Vreme 1815 16.10 2025.
Vreme 1814 09.10 2025.
Vreme 1813 01.10 2025.
Vreme 1812 24.09 2025.
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure