img
Loader
Beograd, 20°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Radnička kolonija

25. август 2021, 20:01 Dragan Todorović
foto: d. todorović
Copied

Otac dobio stan, sredinom šezdesetih, kad on bio treći razred osnovne, u novim zgradama, dole uz Ljubostinju, u Bolničkoj ulici. Ulica bila do naselja Radnička kolonija, pa i oni, sa granice, postali Kolonijaši. U Koloniji su bile jednospratnice, četiri stana, dva ulaza, svaki stan dve sobe, kuhinja, posebno ve-ce, posebno kupatilo, plus zidana šupa ispred zgrade, pravi socijalistički komfor. Iza su bile drvene hangar barake, red privatnih kuća, još iza hipodrom.

Oni imali sobu, nov politiran nameštaj sa bračnim krevetom, koji je imao odvojene madrace, nahtkasne, „taolet“ sa ogledalom, kuhinju, koja je imala nišu, kredenac na kome je bio radio-aparat, špajz, kupatilo sa livenom kadom, podrum u kome držali drva i bure sa kiselim kupusom. Roditelji bili u kujni, spavali na kauču, iznad koga je bila tapiserija sa jelenom u šumi, on i mlađa sestra u „novoj“ sobi.

U novim zgradama uglavnom bili radnici „Krušika“, kao i u Koloniji, deca, takoreći vršnjaci, u prvoj zgradi Miško i Mališko, u drugoj, njegovoj, Zlatać i Ivica, u trećoj braća Kurzin, Mikica Junda, da ne preskoči Ružicu, koja posle postala Đinđić, u četvrtoj Stevka i Maki, u petoj Teša i Reba, u šestoj Garda i Jelesije… Iza, u Koloniji, bili Branko Prća, Peca, Raspa, Žikica Čep, Mare Debeli, Jež, Šucinovci…

Preko Ljubostinje, koju preskakali, bilo igralište Mladog radnika, ceo dan igrali malu ševu ili na velike golove, pauza bila tek da odu kući i uzmu krišku ‘leba sa mašću, po kojoj su bili aleva paprika ili šećer. Fudbal svi igrali, i to dobro, jedino da šutnu loptu nisu znali Džole i Skansi. Rade Ćora stig’o do Zvezde, bio u generaciji sa Blekijem Bogićevićem i Colom Jankovićem, dosta njih je igralo u podmlatku Metalca, njemu majka nije dala da trenira, „da mu ne slome nogu“.

Sa sumrakom bi nastavili da šutaju loptu, igrali sredine pod uličnim svetiljkama, a sa mrakom kod komšije Katića, koji je bio samac i jedini imao televizor. Pred televizorom sva deca iz zgrade, gledali seriju sa Ben Kvikom, svima sledovali uštipci koje je Katić pržio, a odrasliji su mogli krišom da listaju „Čik“, list „za muškarce“.

Preko dana, vikendom, sedelo se na šipkama, koje bile između betonskih stubova, na uglu bolničkog kruga, i to ne svako, već, kao što je to opisao Milisav Savić, u knjizi Ljubavi Andrije Kurandića, samo oni koji su „postigli nešto u životu“, dobro igrali fudbal, pecali, ili samo bili mangupi. U „kriminal“ se računalo kad se uveče išlo u „Srbijanku“ u krađu jagoda, a zabeleženo i da su neki od Mulike, koji stanov’o u prizemlju, kroz prozorče špajza ukrali pršutu. U te discipline prvak bio maloletni B.R. koji je noću posetio psihijatrijsko odeljenje bolnice i poharao bolesničke kasete, o čemu su „Novosti“ objavile vest pod naslovom „Fantom u belom mantilu“!

Škola malo kome išla, do diplome osnovne škole se dolazilo mahom u večernjoj školi za odrasle. Nije poznato da li je i Slavoljub Šuca završio osnovnu, poznato da je matori Šuca išao u školu da moli da dete ne ponavlja, i da je nastavnik geografije poručio da nauči jednu lekciju, i da se javi. Kad je na času geografije nastavnik prozvao Slavoljuba i pitao šta je naučio, ovaj je odgovorio, može li da odgovara o šaranu, pošto je bio pecaroš, i znao je kako se hvata šaran. Nastavnik je odgovorio da može, ali to nije pomoglo Slavoljubu Šuci da ne ponavlja razred.

Uz ulicu su bile visoke topole, gore od mosta kod Navip prodavnice pa sve do Zapadne kapije „Krušika“. Napisao i pesmu na tu temu, kad bilo vreme, dobio i nagradu: Komšija Nikola/ u aprilu/ hrani vrapce bez obaveze/ nehajno umišljen/ sveden na jednostavan pokret ruke/ neprihvatljiv slučajnom prolazniku prometne ulice/ komšija Nikola/ sunce u tek olistaloj topoli… Poezija se dogodila i Geji, dobroćudnom rmpaliji koji je stanovao u Galeriji, i koji nije znao ništa ni o šaranu. Geja je umeo da okupi klince i da im recituje: Jašem konja/ gledam u nebo/ kauboj sam bog te jebo…

Bez obzira na život u enklavi siromaštva i oskudice, sva ta deca su postali dobri ljudi, pozapošljavali se, osnovali porodice. Iz Kolonije otišao početkom osamdesetih, ali ostao na vezi.

Prošlo neko vreme, i Kolonija postala slavna. U leto ‘92. godine na ulazu u naselje je osvanula žuta tabla na kojoj je pisalo Republika Kolonija. Javljeno da se Kolonija, „iz protesta zbog pogubne Miloševićeve politike“, otcepila od Srbije. U to ime, predsednik RK, slikar Bogoljub Arsenijević Maki, pred svojim ministrima i vernim narodom organizov’o otkrivanje Spomenika Srpskom predsedniku. Kad spomenik otkriven, videlo se da je to instalacija od siporeks blokova u vidu muškog uda visokog 2,6 metara. Policija je, odmah po otkrivanju, srušila spomenik, a Maki je završio kod sudije, gde je u odbrani naveo da je planirao i Spomenik Srpskom vojvodi, u obliku zadnjice, koju je nameravao da „natakne na Predsednika“. Pošto se sudija razumeo u umetnost, dobio je samo četiri meseca zatvora, uslovno.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
04.јун 2025. Nebojša Broćić

Moj komunizam

28.мај 2025. Aleksandar Marković

Portugal Unplugged

21.мај 2025. Ivan Ristić

Kizina garaža

15.мај 2025. Vesna Marjanović

Bašta, tišina, otadžbina

07.мај 2025. Milica Srejić

Ima jedno mesto

Komentar

Komentar

Može se biti ćaci, ali to ima cenu

Miloš Pavlović je napadnut jer nije shvatio da u naprednjačkoj Srbiji učešće u javnom životu ima neformalnu cenu. I da nju sada plaćaju i ćaciji

Nemanja Rujević

Komentar

Rašrafljivanje diktatora: Politička remek-dela pobunjenih studenata

Malim političkim remek-delima studenti su prizemili Aleksandra Vučića. Šta su oni shvatili, a mi stariji nismo razumeli svih ovih godina

Ivan Milenković

Komentar

Kosjerićki apsurd

Zakleo se Vučić u vlast i u med da će u Kosjeriću da zavede red, mogla bi da glasi pesmica o apsurdno brutalnoj funkcionerskoj kampanji koja se vodi u ovoj malenoj opštini

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1796
Poslednje izdanje

Intervju: Tužiteljka Bojana Savović

Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati se
Lokalni izbori i Srbija

Ne veruj naprednjacima ni kad darove nose

Hoće li biti izbora i kada

Predsednikov strah od glasačke kutije

Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije

REM, laži i video-trake

70. Sterijino pozorje

Paradoksi našeg pozorišta

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.
Vreme 1786 26.03 2025.
Vreme 1785 20.03 2025.
Vreme 1784 12.03 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure