img
Loader
Beograd, 25°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Radnička kolonija

25. август 2021, 20:01 Dragan Todorović
foto: d. todorović
Copied

Otac dobio stan, sredinom šezdesetih, kad on bio treći razred osnovne, u novim zgradama, dole uz Ljubostinju, u Bolničkoj ulici. Ulica bila do naselja Radnička kolonija, pa i oni, sa granice, postali Kolonijaši. U Koloniji su bile jednospratnice, četiri stana, dva ulaza, svaki stan dve sobe, kuhinja, posebno ve-ce, posebno kupatilo, plus zidana šupa ispred zgrade, pravi socijalistički komfor. Iza su bile drvene hangar barake, red privatnih kuća, još iza hipodrom.

Oni imali sobu, nov politiran nameštaj sa bračnim krevetom, koji je imao odvojene madrace, nahtkasne, „taolet“ sa ogledalom, kuhinju, koja je imala nišu, kredenac na kome je bio radio-aparat, špajz, kupatilo sa livenom kadom, podrum u kome držali drva i bure sa kiselim kupusom. Roditelji bili u kujni, spavali na kauču, iznad koga je bila tapiserija sa jelenom u šumi, on i mlađa sestra u „novoj“ sobi.

U novim zgradama uglavnom bili radnici „Krušika“, kao i u Koloniji, deca, takoreći vršnjaci, u prvoj zgradi Miško i Mališko, u drugoj, njegovoj, Zlatać i Ivica, u trećoj braća Kurzin, Mikica Junda, da ne preskoči Ružicu, koja posle postala Đinđić, u četvrtoj Stevka i Maki, u petoj Teša i Reba, u šestoj Garda i Jelesije… Iza, u Koloniji, bili Branko Prća, Peca, Raspa, Žikica Čep, Mare Debeli, Jež, Šucinovci…

Preko Ljubostinje, koju preskakali, bilo igralište Mladog radnika, ceo dan igrali malu ševu ili na velike golove, pauza bila tek da odu kući i uzmu krišku ‘leba sa mašću, po kojoj su bili aleva paprika ili šećer. Fudbal svi igrali, i to dobro, jedino da šutnu loptu nisu znali Džole i Skansi. Rade Ćora stig’o do Zvezde, bio u generaciji sa Blekijem Bogićevićem i Colom Jankovićem, dosta njih je igralo u podmlatku Metalca, njemu majka nije dala da trenira, „da mu ne slome nogu“.

Sa sumrakom bi nastavili da šutaju loptu, igrali sredine pod uličnim svetiljkama, a sa mrakom kod komšije Katića, koji je bio samac i jedini imao televizor. Pred televizorom sva deca iz zgrade, gledali seriju sa Ben Kvikom, svima sledovali uštipci koje je Katić pržio, a odrasliji su mogli krišom da listaju „Čik“, list „za muškarce“.

Preko dana, vikendom, sedelo se na šipkama, koje bile između betonskih stubova, na uglu bolničkog kruga, i to ne svako, već, kao što je to opisao Milisav Savić, u knjizi Ljubavi Andrije Kurandića, samo oni koji su „postigli nešto u životu“, dobro igrali fudbal, pecali, ili samo bili mangupi. U „kriminal“ se računalo kad se uveče išlo u „Srbijanku“ u krađu jagoda, a zabeleženo i da su neki od Mulike, koji stanov’o u prizemlju, kroz prozorče špajza ukrali pršutu. U te discipline prvak bio maloletni B.R. koji je noću posetio psihijatrijsko odeljenje bolnice i poharao bolesničke kasete, o čemu su „Novosti“ objavile vest pod naslovom „Fantom u belom mantilu“!

Škola malo kome išla, do diplome osnovne škole se dolazilo mahom u večernjoj školi za odrasle. Nije poznato da li je i Slavoljub Šuca završio osnovnu, poznato da je matori Šuca išao u školu da moli da dete ne ponavlja, i da je nastavnik geografije poručio da nauči jednu lekciju, i da se javi. Kad je na času geografije nastavnik prozvao Slavoljuba i pitao šta je naučio, ovaj je odgovorio, može li da odgovara o šaranu, pošto je bio pecaroš, i znao je kako se hvata šaran. Nastavnik je odgovorio da može, ali to nije pomoglo Slavoljubu Šuci da ne ponavlja razred.

Uz ulicu su bile visoke topole, gore od mosta kod Navip prodavnice pa sve do Zapadne kapije „Krušika“. Napisao i pesmu na tu temu, kad bilo vreme, dobio i nagradu: Komšija Nikola/ u aprilu/ hrani vrapce bez obaveze/ nehajno umišljen/ sveden na jednostavan pokret ruke/ neprihvatljiv slučajnom prolazniku prometne ulice/ komšija Nikola/ sunce u tek olistaloj topoli… Poezija se dogodila i Geji, dobroćudnom rmpaliji koji je stanovao u Galeriji, i koji nije znao ništa ni o šaranu. Geja je umeo da okupi klince i da im recituje: Jašem konja/ gledam u nebo/ kauboj sam bog te jebo…

Bez obzira na život u enklavi siromaštva i oskudice, sva ta deca su postali dobri ljudi, pozapošljavali se, osnovali porodice. Iz Kolonije otišao početkom osamdesetih, ali ostao na vezi.

Prošlo neko vreme, i Kolonija postala slavna. U leto ‘92. godine na ulazu u naselje je osvanula žuta tabla na kojoj je pisalo Republika Kolonija. Javljeno da se Kolonija, „iz protesta zbog pogubne Miloševićeve politike“, otcepila od Srbije. U to ime, predsednik RK, slikar Bogoljub Arsenijević Maki, pred svojim ministrima i vernim narodom organizov’o otkrivanje Spomenika Srpskom predsedniku. Kad spomenik otkriven, videlo se da je to instalacija od siporeks blokova u vidu muškog uda visokog 2,6 metara. Policija je, odmah po otkrivanju, srušila spomenik, a Maki je završio kod sudije, gde je u odbrani naveo da je planirao i Spomenik Srpskom vojvodi, u obliku zadnjice, koju je nameravao da „natakne na Predsednika“. Pošto se sudija razumeo u umetnost, dobio je samo četiri meseca zatvora, uslovno.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
17.септембар 2025. Jasna Furtinger-Tošić

Tihi ljudi

10.септембар 2025. Bojan Bednar

Mir

03.септембар 2025. Dragica Jakovljević

Vraćanje duga

28.август 2025. Nebojša Broćić

Proba, moj azil

21.август 2025. Aleksandar Marković

Ćuti, tako mora

Komentar

Pregled nedelje

Tako kaže Jovo Bakić

U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja

Filip Švarm

Komentar

Režimska okupljanja kao pogrebne povorke

Na režimskim vikend-okupljanjima nema energije jer stvarnost prodire kroz pukotine alternativne stvarnosti. A bez strasti nema ničega, što reče Hegel

Ivan Milenković

Komentar

Ko priziva krvavi sukob

Ruska Spoljna obaveštajna služba optužila je mene da guram ćerke u krvavi srpski Majdan. Ko poveruje nije normalan, a ko se na to poziva je ološ

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1811
Poslednje izdanje

Jovo Bakić, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu

Imamo ljude koji će se obračunati s kriminalom Pretplati se
Kako se biraju kandidati za “studentsku listu”

Budući poslanici pred prijemnom komisijom

Kolektivni portret savremenika: Batinaši

Sitna boranija braće Vučić

Dosije povodom 35. rođendana nedeljnika “Vreme”: Novinarstvo u sumrak Gutenbergove ere (1)

Žurnalizam i čurnalizam: otpisana štampa i velika galama

Intervju: Siprijan Kacaris, pijanista

U potrazi za zaboravljenim delima

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure