img
Loader
Beograd, 19°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Putopis

26. novembar 2008, 16:21 Arsenije Jokić
Copied

Nekada su putopisci bili retki i veoma poznati. Počelo je sa Evlijem Čelebijem, pa preko Joakima Vujića i Kanica doguralo do Tibora Sekelja. Pred ovaj naš, domaći rat, uzbuđivali su nas intervjui Željka Malnara sa ljudožderima iz delte Amazona. Danas nema novina bez putopisa. Posle nedeljnog ručka oborite torzo na otoman i maštate uz opise Bankoka, Beča ili Firence…

Poznajem jedan par, više od četvrt veka su zajedno. Kao i svaki par koji toliko opstane u zajedničkom životu, prepuni su različitosti, ali i nekih zajedničkih osobina. Jedna je, ona najtajnija i najtananija, opsednutost Dubrovnikom i željom da tamo jednom odu i ostanu neko vreme. Nije da nisu nikad bili u prestonici svetog Vlaha. Naprotiv, bili su i to bezbroj puta, mnogo pre nego što su saznali jedno za drugo i udružili svoje živote. Ali nikada zajedno, samo On i Ona pod Srđem.

Kad su se upoznali, želeli su da svoje prvo leto provedu u starom gradu. Ništa nije bilo od toga jer su njeni smatrali da je sramota za mladu devojku da ide sama sa momkom na more. Džaba što njima nije bilo do mora, nego do Straduna – ne može i kvit! Sledećeg leta bili su venčani i imali ćerkicu od šest meseci. Prostirali su zajedno pelene i ubeđivali jedno drugo da Stradun i Sponza nisu makli s mesta već vekovima, pa neće ni do sledećeg leta.

Sledećeg leta su već imali dvoje prelepe dece. Onda je počela da nestaje kafa, pa čokolada, pa sve što treba za normalan život. Rafovi u samoposlugama su se uvijali pod težinom boca sa kiselom vodom, druga roba nije postojala. Inflacija je već uveliko trčala ko zna koji počasni krug.

Najzad, počeo je rat! Kod komšija su na satelitu gledali kako iznad Porporele vitlaju oblaci gustog dima. TV Beograd je postao RTS i objašnjavao kako to ustaše pale automobilske gume i kako ćemo posle rata sazidati stariji i lepši Dubrovnik. Nisu mogli da se pogledaju. Znali su da ako im se pogledi susretnu neće više nikada prestati da plaču.

Onda je on jedne noći usnio da je u Dubrovniku. Pričao joj je uz jutarnju kafu, kako mu se čini da je stajao kod samostana Male braće, kako su zidovi bili crni, nikog nije bilo na Stradunu i njega je strašno bilo strah. Rekao je da je, u stvari, bio srećan što je tamo, ali se strašno bojao da ne naiđe neko. Ona mu se smejala, objašnjavala osećanje straha nepotrebnom grižom savesti zbog sudbine grada, za koju on nikada ne može biti kriv. Najposle, rekla je da ako odu tamo posle rata, mogu razgovarati na engleskom i niko neće znati ko su ni odakle.

Nakon nekoliko godina opet je usnio kako na Pilama u Atlasovoj poslovnici besomučno kupuje suvenire i razglednice grada, sve bez razlike, čak i one za koje je smatrao da su sasvim kič. Opet su pre odlaska na posao pili kafu i on joj je prepričavao san, dodajući da mu se to stvarno desilo i u životu, onog leta koje je proveo pod zastavom „Libertas“ ne sluteći da mu je to poslednje letovanje u hladovini Kneževog dvora i Gradske kavane. Govorio joj je kako je sa tog letovanja doneo sve razglednice, sve bedekere i mnoštvo dubrovačkih suvenira, što nikad nije radio ni pre ni posle toga. Rekao je da je osećao neku impulsivnu želju da čitav grad ponese sa sobom i da se u trenucima osvešćenja osećao nelagodno zbog toga. Mislio je da je glup kao turisti koji putuju u paket-aranžmanima i neprekidno škljocaju svojim „idiot“ kamerama. Ona mu se smešila, govoreći da će sigurno jednom tamo otići zajedno, čim završe kuću i deca diplomiraju…

Lutajući internetom otvorio je sajt Općine Dubrovnik i dugo ostao na njemu. Cene svih mesta u gradu na kojima je voleo da odseda postale su astronomske. Više nije mogao ni u mašti da vidi sebe i nju na terasi Ekscelziora kako pre doručka srkuću kapućino, nervozno očekujući da u devet sati stigne na recepciju beogradska štampa. Eh, da, pa ni beogradska štampa ne stiže više u ove krajeve.

Kada mu je Dubrovnik i treći put došao u san, ujutro za kafom nije joj o tome govorio ništa. Tek negde iza podneva, dok je sam sedeo u kancelariji i rešavao ukrštene reči, zapitao se, ničim izazvan, da li on zaista želi da pohodi još jedanput grad, koji na jednoj ikoni sveti Vlaho drži u naručju. Pitao se da li on zaista želi još jedan kapućino na terasi Gradske kavane sa pogledom na staru luku, ili očekuje da u gradu pronađe ono što više ne postoji. Kad god je obitavao u gradu, bio je mlad i moglo mu se sve što se inače u pravom, ozbiljnom životu ne može. Samo jedan tren je poželeo da nekom mahne rukom u daljinu i počeo da rasprema pisaći sto, bilo je vreme za povratak kući.

Za svakog putopisca je neophodno da se nekud otputuje. Sama reč kaže – nema putopisa bez putovanja.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
24.jul 2025. Dragica Jakovljević

Naučite užički

Vreme uživanja

16.jul 2025. Biljana Vasić

Ptica rugalica

Are you, are you Coming to the tree?

09.jul 2025. Miloš Zekić

Prađed mi je bio jači

Vreme uživanja 

02.jul 2025. Uroš Mitrović

Vimbldon

Vreme uživanja

25.jun 2025. Nebojša Broćić

Moji izbori

Komentar

Pregled nedelje

Slučaj penizionerke navučene na Informer

Snežana C. je posle povređivanja nožem profesorke Natalije Jovanović dokazala da je upila teoriju i praksu Vučića i Informera. Ukratko – kada napadaš izigravaj žrtvu i nikada nemoj priznati ličnu odgovornost. Sada kaže da joj je žao zbog svega

Filip Švarm

Komentar

Autoimuna bolest Srbije

Umesto da se okome na obolele ćelije, odbrambene ćelije srpskog organizma su se okrenule protiv zdravih ćelija. Lek je počeo da kola krvotokom, ali je proces ozdravljenja dug i neizvestan

Ivan Milenković
Arhiepiskop i mitropolit žički Justin

Komentar

Zašto mitropolit Justin nije mogao da ćuti?

Mitropolit žički Justin otvoreno je stao na stranu studenata i upozorio vlast da “moć nije data radi nasilja, nego radi služenja“. Šta je to trebalo arhijereju poznatom po tome da se kloni sukoba

Jelena Jorgačević
Vidi sve
Vreme 1803
Poslednje izdanje

Istraživanje NSPM: Većina Srbije protiv Vučićevog režima (1)

Najgore je iza nas Pretplati se
Pukotine u temeljima vlasti

Urušavanje kulta gradnje i ličnosti

Vreme istražuje

Kako Davor Macura živi srpski san

Ujedinjena opozicija, nužnost ili mit

Odvojeni ne smeju, zajedno ne mogu

Duh vremena: 105. rođendana zaboravljenog Jula Brinera

Ciganska duša sijamskog kralja Brodveja

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure