img
Loader
Beograd, 23°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Odrastanje

12. februar 2014, 14:59 Zdenka Feđver
Copied

Kada je brat pošao u drugi osnovne, mama je odlučila da je vreme da počne sam da čisti svoje cipele, a brat je odlučio da neće, ako i Seka sama ne počne da čisti svoje cipele. I tako sam ja već u petoj godini postala čistač.

U četvrtoj godini išla sam sa bratom u podrum, da ga branim od polumraka, dok ne uzme ono po šta ga je mama poslala, iako je bilo dovoljno samo upaliti svetlo.

U četvrtoj godini, stalnim zapitkivanjem, naučila sam da čitam latinicu, jer živeli smo u Osijeku; u petoj ćirilicu, jer doselili smo u Sombor; u petoj sam, sigurna u sebe, sama naučila da vozim bicikl, odmah veliki; u petoj sam, bili smo u gostima u Vukovaru, sigurna u tatinu ruku i talase Vuke, proplivala; u šestoj, mama je odlučila da postanem član Pionirske biblioteke, a bibliotekarke su odlučile i naterale me da naglas čitam i latinicu i ćirilicu – jer demonstrativno sam odbila da uzmem slikovnicu.

U sedmoj, počela sam da treniram gimnastiku, mama je odlučila da je krajnje vreme da prestanem da se svojevoljno kotrljam po svim mogućim travama, pentram po drveću i preskačem sve moguće prepreke.

Kada sam dovoljno prerasla visinu šporeta, mama je zaključila da mogu polako da učim i da kuvam.

Vrlo brzo počela sam i da joj pomažem u šivanju, naučila da iskrojeni materijal ufircam za probu, isprobani da produžavam, skraćujem, porubljujem raznim bodovima, na način koji to materijal zahteva, naučila sam da šavove izrađujem da se ne čijaju, da pravim rupice, prišivam dugmad, drukere, prevrćem kragne, ali kako se kroji – nisam. Mama je krojila direktno na materijalu, krojačkim santimetrom, kredom i makazama.

Vrlo brzo počela sam, ručno, sama da perem i peglam – samo svoj veš.

Spremanje moje sobe bilo je odavno – samo moje.

I, u petnaestoj godini, kada su treneri videli da izrastam u normalno visoku devojku, sa svim oblinama, gimnastiku sam i pored dobrih rezultata, s tugom morala napustiti.

I, sve znam da kuvam, dobro kuvam, ali kuvanje nikada nisam zavolela. Peglanje jesam.

I, sve znam da sašijem, i ručno i singericom, ali da krojim – nisam poželela.

I, plivam ko riba, čitam, nesvesna da li je napisano latinicom ili ćirilicom, vozim bicikl, ne bojim se mraka, ne bojim se spremanja kuće…

A cipele – uvek blistaju.


***


Korzo se u Somboru nalazio na polovini Glavne ulice, na širokoj stazi s leve strane, dugačkoj 600 koraka.

Na korzo se stizalo najkasnije u sedam sati uveče, kada su svi dućani već bili zatvoreni. Desnom stranom Glavne žurno su prolazili prolaznici, sredinom Glavne auta i biciklisti, a na korzou se – šetalo.

I disalo punim plućima ispod blagorodnih krošnji bođoša i platana.

Na korzo sam prvi put koraknula u toku letnjeg raspusta, posle završenog osmog razreda. Iako su telo i mozak još uvek u raskoraku, iako treperiš od nekog čudnog, neprepoznatljivog iščekivanja – baš taj raspust, baš to vreme, bilo je za skoro sve Somborce stečeno pravo. Jedno od prvih što ti po svim pravilima odrastanja pripada. Kao i obaveza da si kod kuće najkasnije u devet.

Šetnja bi uvek počinjala desnom stranom te leve staze.

Ana, Olgica, Vera i ja, drugarice iz istog kraja, lagano smo se pridruživale koloni šetača koja je bila ispred nas, razdragano čavrljale – i najmanje jedna drugu gledale. Pogled je bio usmeren na levu stranu, kojom je, u susret nama, nogu pred nogu koračala druga kolona, svojom desnom stranom. I njihov pogled je bio usmeren na levu stranu. Na nas.

I svi, kada stignemo do tog šeststotog koraka, napravimo polukrug, pa koraknemo drugom stranom staze nazad. I opet smo na desnoj strani staze i opet gledamo levo.

Između svih u koloni je pristojan razmak i vrlo brzo dve kolone postaju živa elipsa obima hiljadu dvesto koraka.

Oči koje tražiš nekako uvek sretneš na sredini elipse, u mimohodu ih upijaš, pa opet i opet, do osam sati, kada ujednačeno pulsiranje korza polako prestaje, elipsa se sve više proređuje, a šetači odlaze dogovorenim putevima. U bioskop, u poslastičarnicu, u park, u kafanu, na igranku, a nas četiri, oko pola devet – kući.

Sa očima u našim očima. I nadom da ćemo ih sutra ponovo sresti.


***


Moja prva igranka bila je po završetku osmog razreda, u prostorijama somborske osnovne škole „21. oktobar“. Po podne, uz sendviče, sokove, gramofon i budne oči nastavnika, a sva lica su zračila. Proslavljali smo što više nismo osnovci. Proslava je bila – proslava. Nije se zvala ni „velika“ ni „mala matura“, ni „banket“. I uopšte se ne sećam muzike, da li sam i sa kim plesala, a sigurno jesam, ne sećam se ni svečane haljine. Jedino pamtim da sam prvi put u životu obula cipele sa štiklama i na sveopšte čuđenje odraslih – hodala u njima kao da mi oduvek pripadaju.

Bez budnih očiju odraslih, jedne subote zavrtela sam se prvi put u velikoj sali Trećeg rejona, uz muziku i glasove somborskih „Tajfuna“, posle završenog prvog razreda srednje škole – i stečenog prava da kući dođem u jedanaest sati. Noću.

Sa moje prve, prave igranke.

Bilo je to vreme kada su momci postepeno imali sve dužu kosu, devojke sve kraće suknje, vreme kada su se pojavili „Bitlsi“, kada se nije „đuskalo“, već „šizilo“, a uz laganu zabavnu muziku, ako želiš, plesao „stiskavac“; vreme kada nije bilo kafića, diskaća – i straha kako ćemo Ana, Olgica, Vera i ja same doći i same otići sa igranke. Peške, jer svuda se išlo peške.

Tog leta, jedna subota pretvorila se u svaku subotu. I dobro pamtim kako sam „šizila“ i sa kim sam plesala. Uz prigušena svetla, bez stiskanja.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
24.jul 2025. Dragica Jakovljević

Naučite užički

Vreme uživanja

16.jul 2025. Biljana Vasić

Ptica rugalica

Are you, are you Coming to the tree?

09.jul 2025. Miloš Zekić

Prađed mi je bio jači

Vreme uživanja 

02.jul 2025. Uroš Mitrović

Vimbldon

Vreme uživanja

25.jun 2025. Nebojša Broćić

Moji izbori

Komentar

Komentar

Autoimuna bolest Srbije

Umesto da se okome na obolele ćelije, odbrambene ćelije srpskog organizma su se okrenule protiv zdravih ćelija. Lek je počeo da kola krvotokom, ali je proces ozdravljenja dug i neizvestan

Ivan Milenković
Arhiepiskop i mitropolit žički Justin

Komentar

Zašto mitropolit Justin nije mogao da ćuti?

Mitropolit žički Justin otvoreno je stao na stranu studenata i upozorio vlast da “moć nije data radi nasilja, nego radi služenja“. Šta je to trebalo arhijereju poznatom po tome da se kloni sukoba

Jelena Jorgačević

Pregled nedelje

Orden Voje Šešelja sa bejzbol palicom

Kao što je Šešelj početkom devedesetih potezao pištolj na tadašnje studente, tako Vučić na njihove pobunjene kćerke i sinove danas poteže svoje batinaše.  Ista je to politika, samo prilagođena vremenu 

Filip Švarm  
Vidi sve
Vreme 1803
Poslednje izdanje

Istraživanje NSPM: Većina Srbije protiv Vučićevog režima (1)

Najgore je iza nas Pretplati se
Pukotine u temeljima vlasti

Urušavanje kulta gradnje i ličnosti

Vreme istražuje

Kako Davor Macura živi srpski san

Ujedinjena opozicija, nužnost ili mit

Odvojeni ne smeju, zajedno ne mogu

Duh vremena: 105. rođendana zaboravljenog Jula Brinera

Ciganska duša sijamskog kralja Brodveja

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure