img
Loader
Beograd, 23°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Naši

23. јануар 2013, 23:47 Tatjana Tagirov
http://www.movpins.com
Copied

Bez brige, neću o ovima što nas dijele na „naše“ i „njihove“, koji bi da nam skidaju glave ako ne uključimo cenzuru prije stavljanja jezika u pogon! Iako, ta riječ – naši, dakle – u upotrebi je u mojoj glavi i okolini praktično oduvijek.

Kad sam s roditeljima dolazila kod bake i djeda – maminih, za tatine to određenje nije vrijedilo; baba Ruskinja je bila vještica, a djed je bio moj – djed Dušan je uvijek rekao: „A, evo i naših.“ S druge strane, taj izraz je u mojoj roditeljskoj kući bio rezerviran tek za bakinu rodbinu iz slovenskog Krškog, sve ostale rođake smo zvali po imenima. Znalo se ponekad dodati i „naši Slovenci“, ali ta etnička oznaka je rijetko bilo korištena.

Podrazumijevalo se da su baš oni ti naši, iako su naši bili i oni iz Pule i iz Gračanice i iz Tuzle, čak i Ljubljane ili Frankfurta, gdje li su se već skrasili u svojim seobama.

Tada bezazlena oznaka po kojoj smo mi kod maminih bili „naši“, a po kojoj su tek bakini kod nas bili isto to, dosta je kasno kod mene poprimila i drugi oblik. Jest da sam krajem osamdesetih godina, kao i svi ostali, slušala o blesavim podjelama na „nas“ i „njih“, „naše“ i „vaše“, ali to je sve do jednom bilo tek u javnoj sferi.

No, desilo se – jer ne bira pamet, nego srce, što bi rekao pjesnik – da je valjalo otići upoznati buduću (pokazalo se, privremenu) tazbinu. Mjesto: Imotski, čudnovat grad čije ljude bije glas da su „tvrdi Hrvati“, usprkos tome što su od tamo i Tin Ujević i u smutnim vremenima časni Stipe Šuvar i moj drug Hrvoje Zovko, na primjer. E, tad sam prvi puta i lično bila suočena s pitanjem: „A je li, jesi ti naša ili njihova?“ Prvo sam rekla, kao onomad Zlob, da ne čujem dobro, onda mi je – kao što bi to rekao Viktor Ivančić – nastupilo tupilo od nekuženja, sve dok nije uslijedio prevod. Pitalo me jesam li Hrvatica ili Srpkinja, naime, na što je otac Živko ispalio: „Ćuti, Kose!“, da bi nakon objašnjenja da sam ja valjda neka Ruskinja (ostalu „nečistu“ krv sam zanemarila) slušala tiradu o tome da su Rusi sjajni ljudi, čudo prirode, maltene braća rođena…

Iako se ispostavilo da su i Kose i Živko i „njihovi“ sjajni, pristojni i topli ljudi (iskreno sam bila tužna kad su umrli), to pitanje jesam li „naša ili njihova“ bilo mi je u glavi svaki puta – a toga je bilo i ima onoliko – kad se razni počnu prepucavati i brojati krvna zrnca.

Onda se, pak, desilo da smo negdje početkom dvehiljaditih Čovjek mog života (Beograđanin) i ja došli u redovno vizitiranje mog rodnog Zagreba. Krenem ja, tako, do obližnjeg dućana po neophodne sitnice poput kruha i mlijeka, kad u kafiću uz pivo sjede moja dva susjeda. Hoćeš sjesti malo, pitaju, neću, hvala, tek s puta, hoću kući, čeka me Čovjek mog života… Treba reći da je Dado moj susjed sa kata, a da je ovaj drugi Rom iz prizemlja kojem smo, na užas nekih susjeda koji su sebe vidjeli kao prave i čiste Purgere (kajgod!), nakon smrti oca Dado i ja jedini svjedočili da je doista tamo živio i da mu je žena (Hrvatica, inače, ako je važno) sa njihova tri preslatka mala djevojčurka svakoga dana dolazila u taj stan. E sad, nakon nekog vremena zvoni Dado na vrata i vrišti od smijeha. Kaže nam: „Znate što mi je rekao – nije si mogla naći nekog našega, morala si je dovesti muža iz Srbije!“

Ta zbrka s time tko u nečijoj glavi jest naš a tko nije i dalje me, svaki puta kad se sjetim te epizode (a bude to prilično često), tjera na neobuzdani smijeh i sprdnju sa ljudskom glupošću.

Pa mi onda ide nova asocijacija: kad su šestogodišnji blizanci, Ona i On, sa neobičnim imenima iz grčke mitologije (bar za naše prilike, eto ih onoliko istoimenih po svijetu) krenuli u prvi razred jedne zagrebačke osnovne škole, učiteljica ih je prozvala – samo njih dvoje – i pitala jesu li oni „naši“, tj. što su po nacionalnosti? Klinci su ustali iz klupe i uglas rekli: „Mi smo djeca.“

Poslije su tatu, jednog od najboljih prevodilaca sa klasičnih jezika na balkanskom prostoru, pitali jesu li dobro odgovorili. Jeste, djeco, rekao im je, ne bez ponosa i gorčine; pritom, ti su klinci već tada govorili hrvatsko-srpski (materinji i taterinji), njemački (tamo su rođeni) i talijanski jezik (kojega im je majka profesorica). Nikad nisam saznala što je drugarica učiteljica osim hrvatskog glagoljala!

Navikne se čovjek na svakakva čuda i pokore, pa danas kad ja kažem „naši“ mislim na sasvim konkretne ljude koje volim, kojima negdje pripadam ili sam pripadala. Tako kad zvonimo Buletu i Đuri da otvore vrata od kapije, vičemo: „Naši!“, naši su nam i u redakciji i naši „Zagrebači“, i oni koji su se rasuli – kao i mi – okolo naokolo po bijelome svijetu.

A ovi „Naši“, o kojima riječi ovdje nije bilo, naši ni moji bogami nisu, pa neka ih usvoje „njihovi“, ma tko da jesu.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja

Vreme uživanja 

02.јул 2025. Uroš Mitrović

Vimbldon

Vreme uživanja

25.јун 2025. Nebojša Broćić

Moji izbori

19.јун 2025. Bojana Rubinjoni

Lepota čitanja

11.јун 2025. Bojana Šumonja

Parče Menhetna

04.јун 2025. Nebojša Broćić

Moj komunizam

Komentar

Komentar

Tako rade kukavice: Premlaćivanje studenata sa najavom

Nad premlaćivanjem i hapšenjem studenata čovek može da se zgrozi, ali ne sme da se iznenadi – pa sve je to Aleksandar Vučić najavio. Ali, videće da je pendrek slaba zaštita od naroda

Nemanja Rujević

Komentar

Vidovdan 2025. i ujka Albert

Generacija koja vodi ovu pobunu prihvata razlike kao deo svog horizonta normalnosti, nešto prirodno i podrazumevano. Otuda je njihov patriotizam čist, nimalo nalik toksičnom nacionalizmu iz devedesetih

Jelena Jorgačević

Komentar

Igra blokadera i policije

Ako se akcije brzopoteznog postavljanja barikada i blokada istovremeno na mnogo lokacija i povlačenja kada dođe policija nastave, režim je nagrabusio

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1800
Poslednje izdanje

Režimsko nasilje nad građanima

Narod na barikadama Pretplati se
Iz studentskog protesta u građansku neposlušnost

Teturanje Golijata iz Ćacilenda

Ova situacija

Anatomija jedne vlasti

Lokalni izbori

Huliganski desant na Kosjerić 

Novi Sad – centar otpora

Kad se Lala najedi

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure