img
Loader
Beograd, 36°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Devojka iz grada

29. septembar 2010, 15:23 Jovana Gligorijević
foto: a. anđić
Copied

Kada bi postojala nekakva vaga koja može da izmeri veličinu i snagu, lepotu, moć i istinitost pesme i kada bismo na jedan tas poređali sve one dobre, kvalitetne, prave narodnjake (koje se ni „urbani“ ne stide da slušaju), a na drugi stavili samo Devojku iz grada, ta bi vaga bila u ravnoteži. Reče jednom premijer Koštunica da ko ne razume Guču, ne razume Srbiju. E pa, ko ne razume Miroslava, ne razume Šumadiju. Od za ovu priču ključnih Mrčajevaca na jugu do Save i Dunava na severu, od Velike Morave na istoku i Ljiga na zapadu, nema odraslog čoveka koji ne zna „Devojku iz grada“ i koji je ne voli. Ili ne razume, iako možda i ne ume da objasni kako i zašto. Oni naprosto moraju da je razumeju, jer je njihova i o njima.

U šest strofa sa uvek drugačijim refrena i pet minuta i dvadeset devet sekundi pesme, Obren Pjevović i Dobrica Erić saželi su tananu i kompleksnu, ili, po šumadinski, zaguljenu prirodu čoveka tamošnjeg. Za ono na šta je Jovan Cvijić potrošio gomilu papira i opet za mnoge ostao neshvaćen, osporavan i proglašavan za rasistu, ovoj dvojici bilo je dovoljno nekoliko stihova: „Zvao sam je ulicama dugim i venuo ko trava jesenja, jednog dana spazih je sa drugim, zagrljenu u senci kestenja.“ Nije vam jasno? Probaću da objasnim, znam ih, moji su. U istoj situaciji kao junak Devojke iz grada, našao se jedan drugi lik iz jedne druge pesme, jednog drugog velikog autora. Taj je „prijehavši u Zagreb, zadovoljstva svega rad“ zatekao dragu na drugome. I šta je uradio? Izgubio glavu, potegao nož. A „sin plavih šuma i livada“ – vene ko trava jesenja, kiti svirce i razbija čaše i – proklinje. I na tome završava, pitomo i pomirljivo: šta sad može, već bol svoj da pati. To je, u stvari, gorka zen-mudrost koja stane u jednu, u Šumadiji najčešće izgovaranu reč: jebiga.

Toliko o pomirljivoj i pitomoj emotivnoj prirodi šumadijskoj. A o drugoj strani mentaliteta, surovo praktičnoj, svedoči već sama fascinacija devojkom iz grada. „Bele ruke, a prsti ko dirke“ – toga nema pokraj reke Gruže. Tamo su žene krupne i jake, sa ručerdama pocrnelim i grubim od poljskih, štalskih i kućnih poslova. Tanušna, nežna i bela snaja poslednje je čemu bi se tamošnje svekrve obradovale. Uostalom, sve je rečeno u pesmi: „Zalud uzdah iz grudi pastirke, zalud suze moje stare majke.“ Ima na tu temu jedan slikovit dijalog, kod Dušana Kovačevića, u prvoj sceni Svetog Georgija, kad Gavrilo, em seljak, em obogaljen u ratu, prasne na Katarinu (devojku iz grada!) koja mu zvoca što se oženio drugom, „sa četiri ruke i četiri noge“. „Ona je odavde, sa sela. A ovde se ljudi uzimaju, ako nisi znala, zbog kuće, zemlje i stoke, a ne zbog sebe. Mi taj gospodski, trgovački luksuz, da se uzimamo zbog sebe, još nismo dostigli“, urla Gavrilo, dok Katarina upada sa krajnje emancipovanim pitanjem: „Jesi li siguran da si doveo ženu, kad je tako rukata i nogata?“ Zna i Gavrilo da se žena ne „dovodi“ i ne rabi kao krava. Ali, šta sad može, već bol svoj da pati? Sveti Georgije događa se usred Prvog svetskog rata, ali Devojka iz grada nema vremensku odrednicu. Bezvremena je i svevremena, jer se u tom smislu malo šta promenilo: i dalje se „uzimaju“ i „dovode“, i dalje vrede jedni drugima samo onoliko koliko mogu da rintaju.

Postoje, dakle, narodnjaci i postoji Narodnjak. Devojka iz grada je svedočanstvo o Šumadiji u još jednom, možda ne toliko važnom ni poetičnom, ali tamo široko rasprostranjenom fenomenu: o nonšalantnosti i neurednosti prema sopstvenom jeziku, čak i onda kada se pravila znaju. U pretposlednjoj strofi kaže: „Šta sad mogu već bol svoj da patim.“ Prisvojni pridev je u pravilnom obliku „svoj“, međutim, već u sledećem stihu potkrada se greška: „mladost moju da tužim zacelo“. Ali, nije to nikakva primedba, naprotiv, bilo bi šteta ispraviti tako nešto. Treba da ostane, kao svedočanstvo i posveta babama i dedama i njihovim brižnim opominjanjima poput: „Hladno je, obuči jaknu.“

A gde je tu Miroslav, bez čijeg toplog i pitomog vokala pesma ne bi bila to što jeste? Reći će sam, na kraju svakog svog koncerta, kad predstavlja orkestar: „I na kraju, virtuoz na fruli, maestro Bora Dugić…“ (aplauz) „…a ja sam i dalje Miroslav iz Mrčajevaca.“ Ili, kako reče Balašević, gospodin-seljak.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
24.jul 2025. Dragica Jakovljević

Naučite užički

Vreme uživanja

16.jul 2025. Biljana Vasić

Ptica rugalica

Are you, are you Coming to the tree?

09.jul 2025. Miloš Zekić

Prađed mi je bio jači

Vreme uživanja 

02.jul 2025. Uroš Mitrović

Vimbldon

Vreme uživanja

25.jun 2025. Nebojša Broćić

Moji izbori

Komentar

Pregled nedelje

Slučaj penizionerke navučene na Informer

Snežana C. je posle povređivanja nožem profesorke Natalije Jovanović dokazala da je upila teoriju i praksu Vučića i Informera. Ukratko – kada napadaš izigravaj žrtvu i nikada nemoj priznati ličnu odgovornost. Sada kaže da joj je žao zbog svega

Filip Švarm

Komentar

Autoimuna bolest Srbije

Umesto da se okome na obolele ćelije, odbrambene ćelije srpskog organizma su se okrenule protiv zdravih ćelija. Lek je počeo da kola krvotokom, ali je proces ozdravljenja dug i neizvestan

Ivan Milenković
Arhiepiskop i mitropolit žički Justin

Komentar

Zašto mitropolit Justin nije mogao da ćuti?

Mitropolit žički Justin otvoreno je stao na stranu studenata i upozorio vlast da “moć nije data radi nasilja, nego radi služenja“. Šta je to trebalo arhijereju poznatom po tome da se kloni sukoba

Jelena Jorgačević
Vidi sve
Vreme 1803
Poslednje izdanje

Istraživanje NSPM: Većina Srbije protiv Vučićevog režima (1)

Najgore je iza nas Pretplati se
Pukotine u temeljima vlasti

Urušavanje kulta gradnje i ličnosti

Vreme istražuje

Kako Davor Macura živi srpski san

Ujedinjena opozicija, nužnost ili mit

Odvojeni ne smeju, zajedno ne mogu

Duh vremena: 105. rođendana zaboravljenog Jula Brinera

Ciganska duša sijamskog kralja Brodveja

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure