img
Loader
Beograd, 12°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Celivanje

24. april 2013, 23:12 Vladan Stošić
foto: milovan milenković
Copied

Retko idem u crkvu. Jednom godišnje, na Veliki petak. Tada idem da celivam Hristov grob. Moje strogo pridržavanje ovog običaja vuče poreklo s početka sedamdesetih, iz Petrinje. Pošto su u Drugom svetskom ratu ustaše srušile pravoslavnu crkvu, jedna soba u protinom stanu služila je kao kapela. Moja baba nije više izlazila iz kuće i te godine, na Veliki petak, na celivanje smo otišli majka i ja. Baba je ostala da pripremi sve što je potrebno za farbanje jaja. Ušli smo u protino dvorište i majka je pozvonila na ulaznim vratima. Otvorila nam je protinica i, kada nas je ugledala, lice joj se ozarilo. Protinica Marija bila je istinski ljubazna žena, ali je njeno oduševljenje ipak bilo neuobičajeno. Kada smo ušli u kapelu, postalo je jasno i zašto. Osim nje i prote koji je služio, u kapeli nije bilo nikoga. Po praznom tasu bilo je jasno da smo mi bili jedini koji su došli da celivaju Hristov grob. Iako je majka imala običaj da posle celivanja odstoji desetak minuta službe i potom ode kući, ovaj put smo ostali neuobičajeno dugo. Majka se uzalud nadala da će se još neko pojaviti.

Kada smo se preselili u Beograd, odlazio sam na celivanje plaštanice u Sabornu crkvu, čiji sam parohijan. Krajem osamdesetih godina, tamo je na celivanju bila tolika gužva da sam odlučio da idem na celivanje u Crkvu Svetog Marka. Tu ne samo što je red bio kraći već i nije bilo žamora tokom čekanja u redu za celivanje. Tih godina žamor u Sabornoj crkvi bio je toliki da se, jednom prilikom, sveštenik okrenuo i podsetio prisutne da nisu u kafani. Ispostavilo se da odlazak u Markovu crkvu na celivanje za mene predstavlja i svojevrsno putovanje u prošlost. Šezdesetih godina, moj otac je bio član crkvene opštine pri Crkvi Svetog Marka. Ovoga posla se prihvatio jer je smatrao da je sramota što najveća srpska crkva tog doba stoji nedovršena. Pošto je bio advokat, otac je bio i zastupnik Patrijaršije, besplatno. Bio sam mali, i otac me je odveo u šetnju na Tašmajdan, a potom smo otišli i do Crkve Svetog Marka. Tamo je bio i patrijarh German. Dok su razgovarali, meni je bilo dosadno. Pažnju mi je privukla patrijarhova duga brada, koju sam u jednom trenutku povukao. Otac je hteo da me udari, ali ga je patrijarh sprečio rekavši da se nije desilo ništa strašno. Patrijarh je zaboravio, ali ne i moja majka, koja je do kraja života tvrdila da je od mene ništa ne može iznenaditi, jer čak ni Turci nisu vukli patrijarha za bradu.

Kada uđem na celivanje u Crkvu Svetog Marka, pogledom prvo pređem preko mermernih tabli na kojima su uklesana imena ljudi koji su zaslužni za tu crkvu. Negde među njima je i ime moga oca. Pošto zapalim sveću za mrtve, stajem u red za celivanje i, dok se on polako pomera, uživam u sjaju novog ikonostasa. Tada razmišljam koliko bi otac bio srećan da vidi kako crkva konačno ima pravi ikonostas. Kada red dođe do sarkofaga u kojem počiva car Dušan, osmehnem se. Osamdesetih godina, kada sam polagao ispit na Pravnom fakultetu, moje znanje Dušanovog zakonika bilo je takvo da mi je profesor rekao da je jedini način da dobijem šesticu da mu makar kažem gde počiva car Dušan. To sam znao i tako sam položio ispit.

Nakon što celivam Hristov grob, moram da prođem i pored sarkofaga u kojem počiva patrijarh German. Tada se osmehnem jer se setim događaja koji mi je doneo epitet „gori od Turaka“. Potom, stižem do crkvenih vrata, okrećem se ka ikonostasu, prekrstim se. Tu se moje celivanje Hristovog groba i mali izlet u prošlost završavaju.

Na celivanje obično odlazim oko devet uveče. Tako je bilo i prošle godine. Ušao sam u Markovu crkvu, zapalio sveću za mrtve i, kada sam krenuo da stanem u red za celivanje, shvatio sam da nešto nije u redu. U Crkvi je dvadesetak vernika pratilo službu, ali nije bilo nikakvog reda za celivanje Hristovog groba. Vratio sam se do žene koja je prodavala sveće i pitao je da li mogu da celivam Hristov grob.

„Zašto ne biste mogli?“, odgovorila mi je.

„Pa, nema reda…“

Slegnula je ramenima. Koliko je velika Markova crkva, shvatio sam dok sam išao ka Hristovom grobu. Bio je to dug put, iako sam hodao brzim koracima. Nisam mogao da zastajkujem. Nisam mogao da se divim ikonostasu i nisam mogao da se osmehnem pred sarkofazima. Stigavši kući, pozvao sam telefonom rođaka za kojeg sam znao da je išao na celivanje u Sabornu crkvu. Rekao mi je da ni tamo nije bilo reda. Zaključili smo da celivanje više nije moderno. Ne znam da li će ove godine biti reda za celivanje u Markovoj crkvi. Ako ga i ne bude bilo, ja ću ići sporim koracima ka Hristovom grobu, diviću se ikonostasu i osmehnuću se pred sarkofazima. Ništa me neće omesti.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
16.oktobar 2025. Jovan Kale Gligorijević

Krsna slava

09.oktobar 2025. Uroš Mitrović

Sinhronicitet

01.oktobar 2025. Olja Petronić

Tuga

Vreme uživanja

24.septembar 2025. Dragan Todorović

70

17.septembar 2025. Jasna Furtinger-Tošić

Tihi ljudi

Komentar

Komentar

Otkud Bule Goncić među blokaderima

Svetislav Bule Goncić, koji podržava SNS i Vučića, solidarisao se sa zaposlenima Narodnog pozorišta koji traže smenu Dragoslava Bokana, uprave, i ministra kulture Nikole Selakovića

Sonja Ćirić
Predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen i predsednik Srbije Aleksandar Vučić u Beogradu, 15. oktobra 2025.

Pregled nedelje

Muke usamljenog šibacara

Od pouzdanog stabilokrate, Aleksandar Vučić je postao najveća pretnja stabilnosti u vlastitoj zemlji i time, čitavom regionu. Sada mu je to i Ursula rekla

Filip Švarm

Komentar

Izmišljeni ratovi Suzane Vasiljević i državni čistači

Predsednikova savetnica za medija Suzana Vasiljević je kao novinarka „izmislila rat“ kako bi se što duže brčkala u moru u Crnoj Gori. Zato sada, kada je na drugoj strani, ima rešenje za sve one koji mora izmišljaju kao što je to ona činila

Marija L. Janković
Vidi sve
Vreme 1815
Poslednje izdanje

Kako je pukla Vučićeva politika vrdanja I: Srbija–SAD

Pet znakova neuzvraćene Trampove ljubavi Pretplati se
Kako je pukla Vučićeva politika vrdanja II: Srbija i Nemačka

Jesen jednog stabilokrate

Cena i posledice politike vrdanja III: Srbija i Turska

Pevanje Osman age uz zujanje dronova na Kosovu

Lokalni izbori na Kosovu 2025.

Šta čeka pobednike

Intervju: Aleksandra Savić Parojčić

Nesrećna deca u “srećnim” porodicama

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1815 16.10 2025.
Vreme 1814 09.10 2025.
Vreme 1813 01.10 2025.
Vreme 1812 24.09 2025.
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure