img
Loader
Beograd, 17°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Boršč

17. октобар 2007, 21:43 Kosa Pakuševskij
Copied

„Vodim te sutra kod mame na ručak“, rekao je onako usput. Odmah me je uhvatila panika. „Kako to odjednom?“, zapitala sam. „Nije odjednom, već dugo čekam da se sve složi, da si ti slobodna kad i ja i da mama kuva boršč.“ „Šta ti je to?.“ „Naše ukrajinsko jelo, videćeš, dopašće ti se.“

Sve se složilo, upoznala sam svoju buduću svekrvu i jela prvi put boršč. Bio je to divan, neobičan spoj neočekivanih sastojaka u čorbi koju sam jela polako pod budnom pažnjom domaćice. Dopao mi se taj boršč. Pričali smo o porodici u koju sam došla, o mojoj porodici, o tome šta ko voli ili ne voli da jede, o tradiciji i čuvanju sećanja na one kojih više nema, a u svemu su prisutni. Tako sam saznala prve zanimljivosti iz porodične sage. Ušla sam u porodicu, postala njen član i zavolela sve što joj je osobeno, jezik, pesme, navike, kuhinju, okupljanja…

Moj muž bio je deseto dete mama Ane. Kad se oženio, ili kad sam ja došla u porodicu, bilo ih je četiri sestre odavno već udate i brat oženjen, svi u svojim domovima. Saznala sam i da je četvoro dece umrlo, neki kao bebe, neki tragično kao mali. Bio je Drugi svetski rat i nije bilo lako sačuvati porodicu. Moja svekrva imala je preko šezdeset godina kad sam se udala i svi su joj se obraćali sa vi, jedino to nije činio moj muž. To mi je bilo malo čudno i neobično, ali sam se navikla i prihvatila taj način komunikacije. Okupljali smo se za Božić, Uskrs i obavezno za Petrovdan, kada smo slavili rođendan mame, bake Ane. Mnogo godina je prošlo dok nisam saznala da joj tog dana nije rođendan, nego je Petrovdan bila crkvena slava Ukrajinaca u kraju gde su se u velikom broju doselili iz Ukrajine početkom XX veka, u Prnjavoru i okolini, kod Banja luke. Kako su po dolasku u Vojvodinu ostali bez svoje seoske crkvene slave, mama je počela da slavi rođendan, na koji smo dolazili bez imalo sumnje u rođendansko slavlje. Na tim porodičnim okupljanjima, pored svih đakonija, boršč je bio obavezan deo trpeze. Stavljanje na sto činija sa borščom bilo je propraćeno uvek istom rečenicom, koju je u početku izgovarala baka, a posle smo to činili svi, mlađi i stariji, rečenica koja glasi: „Jedi boršč pa ćeš imati široka pleća.“

Kasnije, kako je život postajao sve dinamičniji, deca rasla, obaveze se gomilale, baka je najčešće bila sama u svom stanu. Telefonski pozivi nisu joj mogli ispuniti samoću, a kad se baš samovanje protegne u nedozvoljeno, ona samo zaduži Kaću, najmlađu ćerku, da obavesti ostale, nas što smo u blizini, da je spremila boršč i taške (taške, kod Ukrajinaca piruhe, s tim što se ovo h izgovara baš naglašeno zadnjonepčano), i evo nas. Razdragani, nasmejani, našli vremena, nešto pomerili, nešto otkazali, ali došli, pa još dobili svi spakovano, za sutra.

Jeli smo boršč, osamdesetih, u Rusiji. Ni primirisati mama Aninom. Odavno boršč kuvam sama. Otvorim svesku sa receptima i tamo tačno onako kako mi je ona diktirala, bez lekture, stoji prva rečenica koja kaže da prvo moram sve pribaviti: pasulj, cveklu, slatki kupus, svinjsko sušeno meso, rebra, najbolja je butkica, a kad nema, dobre su i kožurice od slanine, kuvani paradajz, mleko i pavlaka. Koliko li sam puta napisala recept svojim prijateljicama, ili slučajnim zainteresovanim radoznalcima koji ispale onu poznatu: „A šta vam je to?“ Dok ispisujem recept, vidim mama Anu kako stoji pored mene, blago osmehnuta, uredno očešljane sede kose, uvek je držala do toga kako izgleda, i kako mi biranim rečima, sa simpatičnim izgovorom koji daje do znanja da srpski nije njen maternji jezik, objašnjava postupak spravljanja boršča, pri tom uvek naglasi da letnji boršč najbolje pravi njena Marija, najstarija kći, naša draga tetka Marica. Sledi zatim priča o ratnim godinama, o gladi, o hlebu koji namirišu svi, partizani, četnici, Nemci, pa uzme svako, samo se način uzimanja, otimanja razlikuje. Boršč, pa još onaj siromašni, nisu otimali. Čorbuljar ih nije… Nikad nije znala da izgovori tu reč čorbuljar. Izgovaramo je i danas sa osmehom jer zajedno sa njom ide i emocija.

Kuvati boršč, to nije samo kuvanje. Kuvati ga, znači biti posvećen onima koje voliš, znači sećati se onih kojih više nema. Odavno mi govore da sad kuvam najbolji boršč. I ja pribegavam istom triku. Kad se zaželim dece, što se sve češće dešava jer se radi od jutra do sutra, ne zna se ni kad je subota a ni kad je nedelja, pošaljem im SMS poruku: „Boršč je skuvan!“ I, evo njih.

Boršč, odavno to znam, nije jelo. Boršč je čista emocija.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja

Vreme uživanja 

02.јул 2025. Uroš Mitrović

Vimbldon

Vreme uživanja

25.јун 2025. Nebojša Broćić

Moji izbori

19.јун 2025. Bojana Rubinjoni

Lepota čitanja

11.јун 2025. Bojana Šumonja

Parče Menhetna

04.јун 2025. Nebojša Broćić

Moj komunizam

Komentar

Pregled nedelje

Vučićev testosteron, nepravda i beščašće

Da li bi ste seli sa Aleksandrom Vučićem za kafanski sto nakon što je pomilovao naprednjačke muškarčine koje su palicom junački polomile vilicu studentkinji? Osim gubitka elementarnih moralnih kočnica, šta još stoji iza ovog čina

Filip Švarm

Komentar

Tako rade kukavice: Premlaćivanje studenata sa najavom

Nad premlaćivanjem i hapšenjem studenata čovek može da se zgrozi, ali ne sme da se iznenadi – pa sve je to Aleksandar Vučić najavio. Ali, videće da je pendrek slaba zaštita od naroda

Nemanja Rujević

Komentar

Vidovdan 2025. i ujka Albert

Generacija koja vodi ovu pobunu prihvata razlike kao deo svog horizonta normalnosti, nešto prirodno i podrazumevano. Otuda je njihov patriotizam čist, nimalo nalik toksičnom nacionalizmu iz devedesetih

Jelena Jorgačević
Vidi sve
Vreme 1800
Poslednje izdanje

Režimsko nasilje nad građanima

Narod na barikadama Pretplati se
Iz studentskog protesta u građansku neposlušnost

Teturanje Golijata iz Ćacilenda

Ova situacija

Anatomija jedne vlasti

Lokalni izbori

Huliganski desant na Kosjerić 

Novi Sad – centar otpora

Kad se Lala najedi

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure