img
Loader
Beograd, 24°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Bager

21. јул 2010, 15:45 Zdenka Feđver
foto: reuters
Copied

Zašto smo iz Vukovara, tatinog i mog rodnog mesta, doselili u Osijek, ne sećam se, ali seobe u Sombor dobro se sećam.

I razloga.

Podstanari u Vukovaru, podstanari u Osijeku, moji roditelji su pristali da dođu u Sombor jer im je obećan stan. Posao se podrazumevao. Tatu, izuzetnog majstora-pećara, čekao je posao u Pećari i obećanje da će stan biti u gradu.

Kada smo stigli, privremeno su nas smestili u Ciglanu na Gakovačkom putu – jer tamo je bila i Pećara. To „privremeno“ trajalo je dvadeset godina. U početku, mama nije bila oduševljena, kasnije se pomirila sa sudbinom, prihvatila je novu adresu i prostor idealan za gajenje živine i svinja (mislim da mi današnje generacije ne gledaju s prezirom na kulen i šunku), a kao krojačica, i za nas i za druge – ni od čega stvarala je čudo.

To, koliko je meni danas, sa „ogromnim“ primanjima, dostupna šunka, druga je priča. Treća, koliko je moj sin, odrastao na četvrtom spratu, imao prostora za igru… Peta, koliko je bilo divno stanovati na periferiji grada, dok te momak prati kući, ispod ogromnih krošnji kestenova i bagremova – na putu od centra grada do Ciglane, Vojvođanskom i Josifa Marinkovića ulicom.

Tati je bilo najvažnije da radi i da imamo sve što nam je potrebno. Odmah je kupio bicikl, među prvima smo kupili gramofon koji se, zamislite, ne mora uključiti u radio, čip generacije ne mogu shvatiti tu radost, među prvima smo kupili televizor…

A ja?

Za razliku od brata, kao da sam dobila krila.

U Ciglani i okolini nisi morao izmišljati igre. Nudile su se same. Nakon skučenog podstanarskog stana i stalnih opomena šta sve ne smeš, pukao je preda mnom ogroman prostor za sva moguća otkrivanja sveta.

Proplivala sam u petoj godini, u Vukovaru.

„Progledala“ sam u Somboru, takođe u petoj godini i preko leta naučila da čitam i latinicu i ćirilicu.

I otkrila Bager.

Dubok, nastao na mestu iz kog su bageri vadili žutu ciglarsku zemlju, verovatno je tako i dobio ime, Bager je privlačio kupače iz svih okolnih ulica. Iako su „kanalci“ prezrivo govorili da se kupamo u bari, mi smo uživali. Voda je bila čista, „preko glave“, sa dna je neprestano izvirala sveža, a višak je oticao kroz specijalni procep, napravljen baš zbog toga. Okolo, u bazenu „do glave“ i „do pojasa“, neplivači su, neprestano gazeći po dnu, mutili vodu, ali su učili i da plivaju. I, isto kao i mi – uživali. Malo dalje, u bivšem ribnjaku, obraslom u trsku, patke su uživale u svojim igrama. Nekoliko metara dalje, pošto je sve više ličila na zalutali potočić, mirno je tekla reka Mostonga. U njoj se niko nije kupao.

Voda u Bageru nikada nije bila zagađena, a u Kanalu Dunav–Tisa–Dunav bogme jeste.

Na somborski Štrand na Kanalu – nismo žurili. Kada smo prvi put otišli, neprestano nam je smetala opšta gužva, skučen prostor, kupači koji kao da jedan drugom na glavi plivaju, usijani beton… Nigde trave koja je okruživala naš Bager i bila tako prijatna za sunčanje i sve moguće igre. Mi, „bageraši“, plivali smo van Štranda, u otvorenom Kanalu, ne plašeći se drezge, travurine koja se uplitala u noge.

I vraćali se Bageru. Bez drezge.

Ponekad, kao na izlet, odlazili smo do gvozdenog mosta, blizu vinkovačke pruge, skakali „feješ“, „sveću“ i „bombu“, a zaista je bilo lepo i spustiti se Kanalom, plivajući, do Štranda. Plivali smo nekoliko kilometara, prolazeći kraj Ruskog štranda, Bećar štranda, Pikovog, Elektrovojvodine, Opštinskog… Posle kraćeg odmora, istim putem, i na isti način, vraćali smo se do Vinkovačkog mosta i odeće koja nas je strpljivo čekala.

Plivati na Štrandu postalo je lepo tek kada je izgrađen bazen „Mostonga“ i kada su svi „kanalci“ jurnuli da se izbore za svoj deo hlorisane vode i svoje parče betona, a na Štrandu je zavladao mir i obilje prostora za svakog kupača.

Plivala sam ja i nekim drugim vodama. Bilo je tu i mora, i preplivavanja Dunava, Save i Drave, i Ribnice, i Voćinke, Vojlovice i Bosuta, Krke i Plitvica, Tise i Palića, Begeja… Plovila sam i čamcima i brodovima, i kompom od Bezdana do Batine, ali miris Vuke i mog Bagera zauvek je u meni.

Kao i sećanja na najlepši i najbezbrižniji frtalj mog života.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
17.септембар 2025. Jasna Furtinger-Tošić

Tihi ljudi

10.септембар 2025. Bojan Bednar

Mir

03.септембар 2025. Dragica Jakovljević

Vraćanje duga

28.август 2025. Nebojša Broćić

Proba, moj azil

21.август 2025. Aleksandar Marković

Ćuti, tako mora

Komentar

Pregled nedelje

Tako kaže Jovo Bakić

U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja

Filip Švarm

Komentar

Režimska okupljanja kao pogrebne povorke

Na režimskim vikend-okupljanjima nema energije jer stvarnost prodire kroz pukotine alternativne stvarnosti. A bez strasti nema ničega, što reče Hegel

Ivan Milenković

Komentar

Ko priziva krvavi sukob

Ruska Spoljna obaveštajna služba optužila je mene da guram ćerke u krvavi srpski Majdan. Ko poveruje nije normalan, a ko se na to poziva je ološ

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1811
Poslednje izdanje

Jovo Bakić, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu

Imamo ljude koji će se obračunati s kriminalom Pretplati se
Kako se biraju kandidati za “studentsku listu”

Budući poslanici pred prijemnom komisijom

Kolektivni portret savremenika: Batinaši

Sitna boranija braće Vučić

Dosije povodom 35. rođendana nedeljnika “Vreme”: Novinarstvo u sumrak Gutenbergove ere (1)

Žurnalizam i čurnalizam: otpisana štampa i velika galama

Intervju: Siprijan Kacaris, pijanista

U potrazi za zaboravljenim delima

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure