Sramota za narod i državu

Svaki prosječan turista kada dođe u Beograd najpre prošeta Knez Mihailovom ulicom prema Kalemegdanskoj tvrđavi. Na tom putu kroz centar glavnog grada Srbije imaće priliku da vidi suvenire koji će mu poželjeti dobrodošlicu. Prije svega – odjeću sa portretima ruskog predsjednika Vladimira Putina, majice sa velikim slovom “Z”, simbolom ruske invazije na Ukrajinu, šolje sa likom četničkih prvaka (uglavnom kninskog vojvode Momčila Đujića i Draže Mihailovića), najnovijih ratnih zločinaca iz ratova devedesetih, a odskora i obilježja ruske paravojne grupe “Vagner”. Slično čeka i našeg turistu ako se zaputi podzemnim prolazom koji vodi od Terazija do Balkanske ulice ili obratno.

Dorćol je preplavljen zidnim “pečatima” sa likom generala Ratka Mladića. Svako malo se vodi bitka oko murala, jedni gađaju jajima, drugi ponovo kreče, i tako ukrug.

Novi grafiti niču na sve strane, a granice poruka mržnje i nasilja koje šalju samo se pomjera za korak dalje. Krenulo se od tradicionalnog četništva, preko nepočinstava Ratka Mladića i Radovana Karadžića da bi se stiglo do privatne ruske grupacije “Vagner” i murala srpskog neonaciste poginulog u Ukrajini koji sad krasi zgradu pored Prirodno-matematičkog fakulteta. To je, očito, postala beskrajno surova realnost društva, odnosno potreba da se kontrira cijelom svijetu kroz civilizacijski prevaziđene i opasne ideje.

Zbog toga se zločinci predstavljaju kao spasitelji, ubice postaju heroji, a dokazni nacionalni izdajnici – slavljenici…

Pročitajte ceo tekst Filipa Mirilovića u nedeljniku „Vreme“ od četvrtka (16. marta)

Pretplatite se na digitalno izdanje