Imovinski pokret ekstremizma

Počelo je kao romansa u Sijetlu. Prije osam godina Milorad Pupovac opisao je Andreja Plenkovića, koji je na čelu HDZ-a zamijenio Tomislava Karamarka, kao “suho zlato”. Poštovanje i uvažavanje bili su obostrani: Pupovčeva Samostalna demokratska srpska stranka u dva je naredna mandata bila dio vladajuće hrvatske većine, a njihovi su ljudi ulazili u vladu, kao i pod Ivom Sanaderom. Ali za hrvatsku desnicu to je bio prizor iz noćne more. Ti ljudi i nakon 35 godina državne samostalnosti vjeruju da Hrvatskom upravljaju Srbi, komunisti i Udba; preko telefona ne govore povjerljive stvari, ako pričaju o politici na javnom mjestu, stišavaju ton i okreću se oko sebe kao Bata Stojković u Balkanskom špijunu. Savez Pupovca i Sanadera, pa potom Pupovca i Plenkovića, Bore i Ramiza hrvatske politike, za njih je bio krunski dokaz nacionalne potčinjenosti; Pupovca su doživljavali kao potkralja Hrvatske, premijera u sjeni, onoga koji odlučuje. Ako Pupovac opisuje Plenkija kao “suho zlato”, to je sigurno neka srpsko-udbaška ujdurma…

Na ovim izborima je puklo. Ne zbog Plenkovića, već zbog Domovinskog pokreta koji je imao samo jedan uvjet za koaliciju – izbacivanje SDSS-a. Manje–više, to je repriza Karamarkove epizodne vlade (koji je također u trenutku kad je bio ugrožen, pozvao Pupovca u koaliciju).

Plenković je do posljednjeg trenutka želio zadržati i SDSS i Pupovca. On je kozmopolit, nije nacionalist, političar je s evropskim ambicijama – i to ne bilo kakvim, on želi biti premijer Evrope ili ministar vanjskih poslova – i dobro zna koliko se u Brselu, gdje je liberalizam ugrožen, povoljno gleda na savez s manjinama a nepovoljno na pakt sa hrvatskim pandanom Gerta Vildersa, Ivanom ubogim Penavom.

MATEMATIKA I MILANOVIĆ

Matematika, međutim, Plenkoviću nije dozvoljavala formiranje vlade s manjinama i liberalima. Matematika i Milanović. Desant hrvatskog predsjednika na izbore, njegova najava preuzimanja vlade i formiranje “Treće republike” bili su presudni, ali ne na način na koji je hrvatski predsjednik – wanabee premijer – snivao. Milanović je šokantnim ulaskom u izbornu arenu smanjio šanse HDZ-a, povećao važnost Domovinskog pokreta (koji je opisao kao poštenu stranku, bolju od HDZ-a), osnažio Socijaldemokratsku partiju, ali ne dovoljno da skupe većinu za vladu i time preokrenuo cijelu postizbornu aritmetiku. Ključni doseg njegove avanture bila je dramatično povećana izlaznost na izborima, koja je smanjila šanse HDZ-u i lansirala DP kao “kingmakera”, stranku bez koje nema vlade i torpedirala SDSS. A u DP-u su sto puta rekli – nas u vladi nema ako je Pupovac tamo. Broj osvojenih mandata, 14 od 151 mjesta u Saboru, tu im je retoriku omogućavao. Tako je ispalo da je Milanović zeznuo i Plenkovića i Pupovca gurnuvši Hrvatsku udesno.

Put u pakao popločan je, kažu, namjerama rušenja HDZ-a, a to nije moguće poput anuliranja gravitacije. Pitanje je tek hoće li Hrvatska imati vladu “tri P” (Plenković, Penava, Pupovac) ili “vladu dva P” (Plenković, Penava). Ali, to je zavaravajuća retorika. Hrvatska je, zapravo, dobila vladu PPD – to će biti kabinet Prvog plinarskog društva iz Osijeka. Isprva malo poduzeće, lokalni distributer Gazpromova plina, naraslo je do gigantskih razmjera. Vlasnik tvrtke, biznismen Pavo Vujnovac (ljudi koji ga poznaju vele, čovjek impresivne inteligencije, prvak Amerike u pokeru) postao je hrvatski broj jedan u biznisu. Kupio je razvaline Todorićeva carstva, potom postao suvlasnik – s Marijem Radićem, najvažnijim čovjekom Domovinskog pokreta – trgovačkog lanca Peveks, pa su mu ambicije narasle.

OPERACIJA POD LAŽNOM ZASTAVOM

Domovinski pokret nastao je prije četiri godine u misterioznim uvjetima – na sceni se najednom pojavio tamburaš Škoro, čovjek koji bi silno želio biti Đorđe Balašević, ali umjesto antologijskih balada pjeva sladunjave kič pjesmice, pa ih lansirao u predvorje vlade, ali nedovoljno. Ovoga puta i bez Škore, DP je postao faktor bez kojeg se ne može sastaviti većina. Oni su imali talibanski program kroatizacije svega živog – kulture, neba, zemlje, televizije, radija, novina, Hine, škola i tvornica, ovog i onog svijeta – i micanja Srba iz vlade, budžeta i medijskog prostora.

No, to je bila “operacija pod lažnom zastavom”: tradicionalna nepopularnost Srba i Milorada Pupovca iskorištena je tek kao motiv za prikupljanje glasova, kako bi se nakon toga krenulo u nastavak preuzimanja hrvatskih resursa, preostalih nakon privatizacije i pretvorbe. Nakon kratkotrajnih razgovora o koaliciji, u kojima je DP odustao od svih talibanskih zahtjeva – nisu dobili ministarstvo kulture i obrazovanja već ministarstvo useljeništva i demografije, skraćeno MUDO, privredu, poljoprivredu i energetiku. Ostao im je samo još zahtjev da se likvidiraju SDSS i “Novosti”, tjednik hrvatske “racionalne manjine” koji se financira kao tjednik “nacionalne manjine”.

“Smeta nam istraživačko novinarstvo u ‘Novostima’”, kazali su Penava i Mario Radić. Sad će pokušati to ostvariti kako bi se pokazali dosljednima. Oni se ponašaju kao Islamska država u Palmiri – čekićima žele rušiti kulturne spomenike. To je, zapravo, jedini njihov program vezan za kulturu, uz osnivanje Muzeja žrtava komunističke torture.

Sve su to, ponovimo, izgovori. Ofenziva je vođena u ime nacionalizma, ali on je bio samo izlika. Liderica lijevo-zelenog pokreta “Možemo” Sandra Benčić u kampanji je tvrdila da DP ne zanima ideologija nego imovina, te da im je krajnji cilj privatizacija dijela HEP-a i državnog poljoprivrednog zemljišta. Brzi dogovor o koaliciji i rapspodjeli resora potvrdio je njen stav.

“Ne, nisu uzeli kulturu, nisu uzeli obrazovanje ni MUP, već one resore gdje će moći upravljati resursima”, rekla je nakon izbora. “Još se jednom pokazalo da se sve stranke koje svoju politiku temelje na držanju ruke na srcu dok svira himna, drže zapravo za novčanik”, kazala je Benčićeva i dodala da su “oni koji se zovu ‘domovinski’ zapravo ‘imovinski’”, pokret, dok je “retorika oko kulture i nacionalnih manjina način da prikriju glavne ciljeve – kontrolu nad HEP-om i zemljištem”.

Srbi su tu kolateralna žrtva.

ODISEJ I PENELOPA

SDSS će svakako pretrpjeti političku štetu. Gube dosadašnje potpredsjedničko mjesto u vladi koje je obnašala Anja Šimpraga. Imali su i dvoje državnih tajnika – Milu Horvata u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja, te Spomenku Đurić u Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova EU. Uz to ostaju i bez niza mjesta u državnim uredima, agencijama i državnim poduzećima.

Pupovac je u dva posljednja mandata po Hrvatskoj pokrenuo niz domova kulture, vratio je nekoliko važnih zgrada u centru Zagreba srpskoj zajednici, pokrenuo video-produkciju Vida TV, ukratko, dao je snažan poticaj “racionalnoj manjini”.

Je li s tim gotovo? Komunikacijska stručnjakinja i politička analitičarka Ankica Mamić smatra da će Andrej Plenković kompenzirati SDSS-u izostanak iz buduće vlade. “Ima puno načina da Plenković osigura financiranje onima koji su mu važni. Ne vjerujem da će HDZ i Domovinski pokret, dok budu u braku, mijenjati izborni zakon jer HDZ-u on odgovara”, rekla je Ankica Mamić.

Domovinci, naime, traže izbacivanje predstavnika svih manjina iz Sabora. To im HDZ neće nikada dati jer su manjinci njihov vječni igrač s klupe. Izbacivanje manjina iz Sabora bio bi kraj HDZ-a, jer bi uz to išla i dijaspora, a to je 11 sigurnih ruku za HDZ manje. I šteta za SDSS neće biti fatalna. “Naravno da je bitno jeste li u vlasti formalno ili neformalno, ali taj gubitak za SDSS ipak nije pretjeran i Plenković će im to sigurno nadoknaditi na razne načine. Vidjet ćemo koje”, dodala je Ankica Mamić.

Milorad Pupovac je za N1 kazao kako će nova vlada igrati igru mačke i miša, dok će dio manjina biti “vatra” a dio “voda”. “Naš stav je da podržavamo Andreja Plenkovića kao mandatara, ali među nama ima razlika oko toga kome možemo dati podršku kad je posrijedi sastav vlade”, rekao je Pupovac. On, ukratko, bez potpisa podržava Plenkovića, ali ne i Penavu. “Oni koji su unutra su voda, a oni koji su vani su vatra”, kazao je o manjincima u vladi i izvan nje, opisujući ih kao složan, mada višom silom podijeljen klub. Na tu vatru mogao bi se opeći Penava, prevedimo Pupovca, koji je branio Plenkovića.

“Nisam siguran”, kazao je, “da je Plenković imao drugog izbora. Nisam siguran da je Hrvatska imala drugog izbora.”

Pupovac je dosta jasno optužio Zorana Milanovića kao Penavina protežea. “Postoji čovjek koji je oprao ovu stranku”, rekao je. “Kad je Zoran Milanović postao DP-ovac, kad je legalizirao to što DP radi, to pitanje se nije postavilo… Čuvat ćemo zemlju od daljnje ekstremizacije”, dodao je.

Na pitanje zašto HDZ nije imao izbora nego ići s DP-om, kazao je da je oko njih stvoren sanitarni kordon. “A to što aždaja nacionalizma i esktremizma dolazi na vrata, a to ništa. Bit će to šahovska igra, ponekad igra mačke i miša i to trebaju znati svi – i oni koji su unutra i koji su vani”, rekao je Pupovac.

Jednom kad “domovinci” uđu u vladu, Plenković će ih pojesti za doručak. A ako požele napustiti većinu, nak klupi za rezerve sjede esdesesesovci, “vatra” koja će – dao je naslutiti Pupovac – spržiti “ekstremizam i radikalizam” oličen u Domovinskom pokretu. Romansa bi se mogla nastaviti, stvar podsjeća na Odiseju u kojoj je vjerna Penelopa strpljivo čekala Odiseja, mornara s uzburkanih mora…