Dokle seže „veliko uho“

„Veliko uho“ postoji i ne prisluškuje samo telefonske razgovore već je u stanju registrirati faks poruke i e-mailove – kratki je rezime izvještaja istražne komisije Evropskog parlamenta, formirane prije deset mjeseci kako bi ispitala istinitost zabrinjavajućih informacija o Ešalonu (Echelon), svjetskom sistemu kontrole komunikacija. Naime, u posljednje dvije godine Evropom su se širile priče o špijunskoj mreži koja, navodno, prisluškuje sve i svakoga, pa je na inicijativu evropskih zastupnika Zelenih pokrenuta sveobuhvatna istraga. Ovih dana objavljeni su njeni rezultati.

Doista, da li je poslati poruku elektronskom poštom isto što i ubaciti nezatvoreno pismo u poštanski sandučić? Ešalon dnevno prisluškuje na milijune telefonskih razgovora, faks pošiljki i e-mailova, no ipak nije tako opasan kao što se strahovalo. U izvještaju se, naime, tvrdi da je njegova sposobnost daleko manja od pretpostavljene, te da je, zapravo, u stanju „slušati“, odnosno registrirati samo komunikacije koje se ostvaruju putem satelita. A na taj način putuje samo manji dio osobnih, trgovinskih i vojnih informacija. Što se tiče komunikacija ostvarenih putem kablova i radija, komisija je utvrdila da zemlje članice prislušnog sistema Ešalon (SAD, Velika Britanija, Kanada, Australija i Novi Zeland) imaju pristup izuzetno ograničenom dijelu komunikacija. Moglo bi se, dakle, zaključiti da slobodno nastavimo slati naše poruke, jer se „veliko uho“ najvjerojatnije ne može baviti baš svakim telefonom, faksom ili kompjuterom na kugli zemaljskoj. Mada i tu postoji granica preko koje je – kako će se vidjeti – bolje ne ići.

OSPORAVANJE: Do sada su SAD negirale postojanje globalnog sistema kontrole, dok je Velika Britanija, koja je članica EU-a i sada se nalazi u vrlo osjetljivom položaju zbog ovog izvještaja, priznala da se radi o nekoj vrsti „recidiva prošlosti“, ali da se sve aktivnosti odvijaju po strogo utvrđenim pravilima.

To da je NATO pedesetih godina, u jeku hladnog rata, izgradio sistem kako bi špijunirao istočni blok znao je svatko, ali ono što ostaje i dalje nepoznanica su dimenzije koje je s vremenom taj sistem poprimio.

Ešalon je operativni sistem „pakta Ukusa“ koji su potpisale SAD i Velika Britanija 1947. godine zbog sigurnosnih problema vezanih za hladni rat. Ukusa je kasnije proširen na Kanadu, Australiju i Novi Zeland. Nakon prestanka hladnog rata, Ukusa i Ešalon nisu ugašeni, već je preorijentiran na sigurnosne probleme vezane za međunarodni kriminal i terorizam, trgovinu drogom i pranje novca. Sada je neosporno da se informacije koje su prikupljane pomoću 120 satelita nisu uvijek koristile „po strogim pravilima“, kako se tvrdi u Velikoj Britaniji, već da se često radilo o zloupotrebi i kršenju ljudskih prava.

Sistemom Ešalon upravlja NASA (National Security Agency), Agencija za nacionalnu sigurnost sa sjedištem u Merilendu, koja zapošljava oko 38.000 ljudi i raspolaže budžetom od oko četiri milijarde dolara.

Parlamentarna komisija je osnovana u julu prošle godine i naišla je na mnoge teškoće tokom istrage. Njeni članovi nisu dobili dozvolu za ulazak u NASA-u i u CIA-u. Ipak, komisija je uspjela sakupiti mnogo tehničkih informacija.

U KORIST AMERIČKIH KOMPANIJA: Iz izvještaja se vidi da se Ešalon danas više ne koristi u vojne svrhe, već prikuplja „osobne i privredno-trgovinske informacije“. Komisija, međutim, nije mogla utvrditi u kojoj se mjeri Ešalon koristi u „industrijskoj špijunaži“. Postoje svjedočenja barem dvojice bivših operativaca tajnih američkih i kanadskih službi koji tvrde da su ovako prikupljene informacije bile na raspolaganju nekim velikim američkim korporacijama koje su, zahvaljujući i tome, na svjetskom tržištu bile konkuretnije, te su ostvarivale ogromnu dobit. Primjerice, januara 1994. godine, američki Mc Donnell–Douglas uspio je sklopiti ugovor sa Saudijskom Arabijom vrijedan 30 milijuna franaka. Rival u ovom poslu bio je evropski konzorcijum Airbus. Američka kompanija je zahvaljujući špijunskoj mreži Ešalon dobila informacije o ponudi svog rivala i dala prihvatljivije uvjete. Bez sumnje, sličnih primjera američke nelojalne konkurencije u odnosu na druge kompanije bilo je još, jer je Ešalon usmjerio svoje „uho“ na sve značajnije svjetske vojne i civilne isporuke. Žrtve nisu samo Evropljani nego i Japanci. SAD su, navodno, ovim putem dolazile do korisnih informacija o svim međunarodnim trgovinskim pregovorima. Škotski novinar Dankan Cembel, autor velike studije o postojanju i aktivnosti Ešalona tvrdi da su veliki američki software proizvođači, prije svega Microsoft i IBM, prodali evropskim zemljama internet programe koje NASA može lako kontrolirati. On navodi slučaj sistema Notes koji je IBM prodao Švedskoj za povjerljivu korespondenciju parlamenta.

Prema pisanju britanskog lista „Sandej tajm“, „veliko uho“ prisluškivalo je Vatikan i samog papu, majku Terezu, pa čak i ledi Dajanu. Ovu posljednju, ne zbog ljubavnih afera, već zbog njenog angažmana u kampanji protiv upotrebe nagaznih mina. Na listi se nalaze i svjetske humanitarne i ekološke organizacije. Kako je ovom listu izjavio dugogodišnji bivši operativac NASA-e, „svatko tko je politički aktivan, prije ili kasnije, ulazi u radar NASA-a“. Zanimljivo je da je bivša britanska premijerka Tačer koristila informacije Ešalona o ministrima u koje nije imala veliko povjerenje. Nekoliko godina kasnije njen sin Mark posredovao je u jednom ne pretjerano transparentnom poslu sa Saudijskom Arabijom i, naravno, sve to je pratio Ešalon!

U Evropskom parlamentu svi se slažu da u vezi sa budućnošću Ešalona postoje samo dvije alternative: ili ga treba ugasiti, ili staviti pod kontrolu međunarodne zajednice kako bi služio u borbi protiv terorizma i organiziranog kriminala.