
Međunarodni dan čistog vazduha
Za vedro nebo
Generalna skupština Ujedinjenih nacija odredila je 7. septembar kao Međunarodni dan čistog vazduha za plavo nebo
Generalna skupština Ujedinjenih nacija odredila je 7. septembar kao Međunarodni dan čistog vazduha za plavo nebo
Dobijate li napad anksioznosti i skače li vam pritisak kada gledate Vučića na televiziji? Da li ste sigurni da Ana Brnabić zna o čemu govori? Koliko pažnje i dalje obraćate na istupanje Kriznog štaba i postoji li ijedna javna ličnost za koju smatrate da je kadra nešto promeniti? Zbog čega se poverenje u opoziciju nalazi na istorijskom minimumu
Tokom izučavanja jezgra atomske bombe koja je u avgustu pre 75 godina trebalo da razori Japan treći put, poginula su dva naučnika a nekoliko njih je obolelo
Hronika nerazjašnjenog trovanja ruskog opozicionara, blogera i kritičara Vladimira Putina Alekseja Navaljnog liči na početak onih kriminalističkih i obaveštajnih serija čija će se dužina trajanja ispostaviti kao obrnuto proporcionalna broju verifikovanih činjenica
Može delovati apsurdno, ali litije koje su krajem 2019. i početkom 2020. godine organizovane u Crnoj Gori predstavljaju zvezdane trenutke crnogorskog građanstva. Ove molitvene šetnje su po svom karakteru i ciljevima primer građanskog otpora kakvim jedna savremena politička zajednica može samo da se podiči. I nema nikakve dileme – da je Đukanović znao koliko će loše posledice po njega i partiju čiji je predsednik proizvesti usvajanje onakvog Zakona o slobodi veroispovesti, nikada ga ne bi usvajao
"Ono do čega je nama u timu bilo veoma stalo jeste da se ipak uloži napor da se i ove godine Bitef desi. To nam je važno iz više razloga: zbog kontinuiteta festivala koji nije prekidan u svojoj istoriji dužoj od pola veka, zato da bismo pokazali, a misija Bitefa je da budemo prvi, da budemo ledolomci, kako je moguće pozorište u ovim uslovima. Volim da kažem da pokazujemo da je pozorište moguće u ovim uslovima ne samo kao umetnička praksa nego kao društvena praksa"
"Oko 17,18 sati, počne narod da se okuplja ispred stanice. Sa njima stiže Milan Babić, viče na mene: ‘Šta čekate, sviraj sirenu za uzbunjivanje, mupovci upali u Oton (selo 15-20 kilometara severozapadno od Knina), puca se, pobili ljude’. Dok on viče, pokušavam dobiti Martića. Na telefon u njegovom stanu niko se ne javlja. Viče Babić, viče okupljena masa i ja pritisnem dugme sirene, i Knin se tad uzbuni, a na radiju odmah ide vijest o proglašenju ratnog stanja. Kasnije shvatim da sam umjesto dugmeta za opštu opasnost, pritisnuo pogrešno – za prestanak opasnosti. Ali u onoj ludnici niko to nije primjetio", kaže za "Vreme" jedan bivši milicionar
U posljednjih dvadesetak godina često se vozim trajektima između Kamenara i Lepetana. I svaki se put zagledam u ono brdo iznad Kamenara, malo desno od trajektne luke, pa pogledom pokušavam prepoznati vikendicu u kojoj smo dočekivali novu 1990. Uzalud, nemam se za što pogledom uhvatiti. Pamtim samo unutrašnjost kuće, u koju više nikad neću ući. Nitko od onih s kojima sam dočekao 1990. nije danas u Sarajevu, nitko osim mene nije ni u bivšoj Jugoslaviji. Vrijeme koje je u međuvremenu prošlo duže je od vremena naših života, premda se ponekad učini da je sve bilo jučer i da rat još nije ni počeo
Predsednik Srbije svakodnevno saopštava da se ne plaši, da neće popustiti pod pritiscima, a to njegovo prenemaganje očigledno pali kod onog ne malog broja građana Srbije koji razmišljaju u mitskim kategorijama. No, bez obzira na imidž beskompromisnog vladara, nisu baš toliko retki Vučićevi ustupci pod pritiscima – što spoljnim, a što onim unutrašnjim. Naravno, ta njegova uzmicanja u medijima se ne prikazuju kao nekakvi mali porazi već kao odluke mudrog, promišljenog i nepogrešivog vođe zabrinutog za svoj narod
Na ulicama beloruskih gradova protestuju stotine hiljada građana. Novinari državne televizije dali su otkaz, mnoga preduzeća su stupila u štrajk. Ni brutalne intervencije policije, ni masovna hapšenja po nalogu Aleksandra Lukašenka nisu više dovoljni da zastraše ljude, baš kao što mu više ne prolazi igranje neutralnosti između Moskve i Zapada
Jedan desničar ubio je jednog levičara pre 60 godina u Japanu, s tim što to nije nemoguće i sad, bilo gde na svetu
Tehnika je antropološka konstanta a čovek je biće artificijelnog zato što nije besmrtan. Otuda je pitanje tehnike i ključno političko pitanje: radi se o tome kako se s njom ophodimo u vremenu koje nam je dato
Najbolji album misteriozne američke avangardne grupe u poslednjih deset godina učinio je da ih razumemo bolje nego ikada
"Teško je utvrditi koja je ‘ideologija’ kriva za ovo ili ono. Kada se neko pita kome bi se morao podneti račun za krivi način po kome se danas živi, najpre bi ga trebalo ispostaviti sebi samima. Malo je koja vlast, i ona najnesimpatičnija, došla na vrh bez beslovesne podrške tih istih ljudi što se naknadno pitaju u čemu su se to našli"
Pod optužbom finansijskih malverzacija bivši španski kralj Huan Karlos I je napustio zemlju u nepoznatom pravcu. Pitanje je, međutim, da li će ova afera baciti u senku istorijsku ulogu koju je maestralno odigrao i zadobio naklonost čak i mnogih antimonarhista
Umesto omaža za stotu godišnjicu rođenja Sergija Lukača (1920–2004), pedagoga, autora i urednika, koji je obeležio uspon našeg novinarstva šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih, ovde prenosimo u celini njegovo sećanje na vlastitu mladost u Mostaru, poput nekog prizivanja feniksa, napisano u trenutku kada je grad njegove mladosti još nosio sveže ožiljke još jednog rata i razaranja
Hronika nesreće u Bejrutu izazvane eksplozijom 2750 tona amonijum-nitrata osvetljava ne samo haotično stanje u Libanu, već i sliku divljeg kapitalizma u prekomorskoj trgovini i "zamor saosećanja" Zapada za patnje Libanaca. Kancelarija predsednika Francuske Emanula Makrona saopštila je da će međunarodni donatori unesrećenom Libanu umesto petnaest milijardi dolara, na koliko je procenjena šteta, dati 298 miliona dolara, i to uz strogi nadzor
"Meni već dugo neki politički događaji u Srbiji liče na pokušaje vegetarijanaca da preuzmu mesaru, a pritom i bez osvešćene ideje da bi valjalo da je pretvore u piljaru. To dodatno otežava i egzotična ideja da će promene doneti neki narod ili neki građani, i to protestima, bez ikakve političke organizacije, delovanja..."
Reči koje su se u modnoj industriji najčešće čule prvih meseci pandemije jesu promena, šansa, održivost, restart. Da li je svet spreman da iz ove krize izađe preporođen ili će proizvodnja, boreći se da preživi, samo preuzeti nove obrasce starih, loših navika
Da li smo mi svi krivi zato što smo se okupljali, ili smo krivi što se nismo dovoljno okupljali da bismo one koji nam govore da smo mi krivi ućutkali jednom zasvagda
Umesto omaža za stotu godišnjicu rođenja Sergija Lukača (1920–2004), pedagoga autora i urednika koji je obeležio uspon našeg novinarstva šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih, ovde prenosimo u celini njegovo sećanje na vlastitu mladost u Mostaru, poput nekog prizivanja feniksa, napisano u trenutku kada je grad njegove mladosti još nosio sveže ožiljke još jednog rata i razaranja
Prestankom zabrane zapošljavanja u javnom sektoru, više od 33000 prosvetnih radnika koji su do sada radili na određeno, treba da dobiju posao za stalno. Kako ide zapošljavanje? I šta je sa onima koje sistem ponovo ne vidi
"One koji imaju primedbe vlast svrstava u neprijateljsku legiju i ne sluša njihovu reč kako privatni interes ne bi bio ugrožen. To što je javno gradsko zemljište poklonjeno privatnom investitoru pokazuje do koje mere je vlast posrnula i odustala od svojih obaveza prema gradu i građanima"
Saslušanje direktora najmoćnijih tehnoloških kompanija u Kongresu otvorilo je mnoga nezgodna pitanja o njihovom sve dominantnijem uticaju. Jer, pet najvećih tehnoloških kompanija u SAD imaju zajedničku tržišnu vrednost od 6400 milijardi dolara, što predstavlja gotovo 30 odsto američkog BDP-a
Komentari na društvenim mrežama adresirani na tražioce azila, izbeglice i migrante zapravo su upućeni celom društvu u Srbiji – lako se može protumačiti da bilo koja manjinska grupa u društvu može postati "legitimna" meta
Kako smo upleteni u novu intrigu vlasti i zašto je država odlučila da na najgori mogući način zapreti i zastraši ljude i organizacije koje je markirala kao svoje neprijatelje
Dva metka koje je Jovović ispalio u Antu Pavelića 1957. godine, nadomak Buenos Ajresa u Argentini, još uvek odzvanjaju