Rekonstrukcija EU-a
Novi temelj za Evropu
Po prvobitnim obrisima koji će postati vidljiviji sredinom ove godine, EU će po svom ustrojstvu imati čvršći karakter od zajednice koju budu činile Srbija i Crna Gora
Po prvobitnim obrisima koji će postati vidljiviji sredinom ove godine, EU će po svom ustrojstvu imati čvršći karakter od zajednice koju budu činile Srbija i Crna Gora
Ono što je najveće postignuće ove predstave jeste to što nam ona, otklonivši ozbiljne sumnje prouzrokovane nekim prethodnim mjuziklima Pozorišta na Terazijama, jasno potvrđuje da je našoj sredini potreban i jedan ovakav teatar, da on ima svoj puni raison d’être, da se vredi boriti za opstanak jedinog muzičkog pozorišta na Balkanu
"Nisam hteo svojevremeno da učestvujem u određenim akcijama produbljivanja krize u vreme Miloševića, a da za uzvrat budem bogato nagrađen kad Milošević ode s vlasti. Nisam se 'upecao' na te buduće povlastice i onda je, kao znak osvete, veliki broj nekakvih dokumenata i materijala predat raznim službama u kojima su nas okrivili da smo navodno glavni kriminalci u Srbiji. Definitivno, velikog biznisa nema bez vlasti, ali ni obratno. Nisu mi tražili automobile iz Koštuničinog izbornog štaba, inače da jesu, dao bih. Država može sve, ko je Bogoljub Karić da joj zabrani da uzme Mobtel"
U decembru 1903. Orvil i Vilbur su odneli delove svoje letelice u Kiti Hok i tamo sklopili Flajer. Bio je to dvokrilac, sa dva prednja elevatora, dva zadnja kormila i dve elise lančanicima povezane sa motorom, pri čemu je pilot ležao na donjem krilu i konopcima kontrolisao komande. Avion nije imao točkove, kao stajni trap koristio je jednu vrstu skija postavljenih na šine koje su se mogle okrenuti u pravcu vetra prilikom poletanja. Nakon jednog neuspešnog pokušaja od 14. decembra koji je završen manjim oštećenjima na letelici, istorijski let obavljen je 17. decembra 1903. u 10.35 po jakom vetru i tmurnom vremenu
Reč koja je na međunarodnoj sceni obeležila odlazeću godinu svakako je terorizam, s prefiksom "anti" ili jednostavno bez njega. Poput produženog efekta terorističkog napada 11. septembra na Njujork i Vašington i prošlogodišnjeg rata u Avganistanu, najznačajniji protagonisti – a "Vreme" je odlučilo da kroz njihove portrete krokije podseti čitaoce na događaje koji su u svetu obeležili 2002. godinu – stajali su na jednoj ili drugoj strani ove zamišljene barikade. Naravno, bilo je i izbora, silazaka sa scene ili uspona na nju, jubileja... Ali, sve to uvek u velikoj senci dveju ključnih figura koje su gotovo cele 2002. dominirale naslovnim stranicama i udarnim vestima svetskih medija – Sadama Huseina i Džordža Buša, pa im i u ovoj svojevrsnoj hronologiji zbivanja, po izboru naše redakcije pripada uvodno mesto
Uzbuna nije bez osnova: ako Izrael, država iskusna u tim stvarima, planira vakcinaciju celog stanovništva protiv velikih boginja, na primer, onda to nije bez neke. Jedanaesti septembar pokazao je da su pesimisti bili u pravu, kao i obično: nema nezamislivih strahota koje bi bile neostvarive. Ranije se smatralo da politički terorizam gradi sopstvene granice; videli smo da postoje vrste terorizma koje ne znaju za granice. Sve to, međutim, nema nikakve veze sa našom zemunskom hajdučijom
Sumanute dogodovštine u bezimenoj korporaciji koja proizvodi neku posve nedefinisanu robu, usluge ili šta već, smeštenoj negde u severnoj Kaliforniji, toliko su nadrealne da ponekad zaliče na žanrovske nonsens-prizore iz života "kardeljevskih samoupravljača"