TV manijak
Naguracija
Gledali smo megalomansku Žikinu šarenica u SIV-u, nastalu sa idejom da se aktuelna vlast prikaže kao najveća i najbolja, ne samo u odnosu na prethodne, već i u odnosu na očigledan uzor za poređenje – Titovu SFRJ
Gledali smo megalomansku Žikinu šarenica u SIV-u, nastalu sa idejom da se aktuelna vlast prikaže kao najveća i najbolja, ne samo u odnosu na prethodne, već i u odnosu na očigledan uzor za poređenje – Titovu SFRJ
Ako si deo Ekipe onda sve može i ništa drugo nije važno, a uvažene zvanice na Inauguraciji jesu Ekipa
Inauguracija predsjednika Republike uobičajen je naziv za ceremoniju preuzimanja dužnosti predsednika Republike i sastoji se od polaganja svečane zakletve izabranog predsednika i svečanog dela (koktela, prijema). U nekim slučajevima čin polaganja zakletve i prijem povodom stupanja na dužnost su odvojeni, a nekad teku istovremeno. Ali, kao i uvek kad je reč o politici, protokol govori i o odnosima i ima svojevrsne poruke. Ponekad i odsustvo govori više od prisustva, pa je važnije ko i zbog čega nije došao nego ko je prisutan. Te ceremonije su takođe i prilika za odašiljanje klasičnih poruka i ponuda, svojevrsnih pristupnih beseda političara.
Kako centralizacija urušava osnovne demokratske procese i kako se prelama u sferi kulture, medija, politike, ekonomije Vojvodine, neka su od pitanja na koja su svoje odgovore dali istaknuti intelektualci
"Mi jesmo u nekoj vrsti Letećeg cirkusa Montija Pajtona, a ono čemu se smejala Britanija i ceo svet, to je postala naša realnost. Većina naših ministarstava ima blesavi hod u političkom smislu i to prolazi, jer smo suviše siromašni za moralnost i dno ne postoji"
Zašto Vučić organizuje prijem u Palati Srbija 23. juna kad je već inaugurisan 31. maja? Zašto uvodi nove prakse u politički život i time samo obesmišljava institucije sistema? Zbog čega uporno insistira na svojoj posebnosti u odnosu na prethodnike? Odgovor na sva ova pitanja je – može mu se
Vučić je još jednom svima pokušao da pošalje poruku da predvodi jednu dosta heterogenu, neretko zatucanu, retrogradnu, ponekad neučtivu i neprosvećenu stranačku i koalicionu svetinu, koju samo on može da umiri, ali i da pusti da vršlja – kako mu se ćefne. Otud i ono Vučićevo: "Nije bilo lako." Što je svetinu teže umiriti, to je predvodnik svetine veći i značajniji. I to su istog časa saznali i Ana Brnabić i svekolika javnost, ova domaća i ona međunarodna
Kako nam je ambasador Norveške čestitao premijerku, pa se našao u čudu jer mnogi nisu umeli da mu zahvale
Pitanje koje se nameće nama, koji smo kolateralne žrtve ove svađe dvorskih dama i gospode oko i zbog Vučića, jest da li treba da se opredeljujemo ili ne daj bože navijamo?
Nastavak priče o Žiriju i njegovoj odluci, te o međunarodnoj selekciji Krugovi
Izbori su jasno pokazali da je većina birača izgubila poverenje u demokratski proces, pa se uzdržala od glasanja: paradoksalno, procenat Srba koji je izašao na kosovske izbore veći je od procenta Albanaca. Sem toga, velika većina onih koji su glasali poručuje da su protiv dijaloga sa Beogradom. Zatim, pokazalo se i da većina više ne vidi predstavnike međunarodne zajednice, uključujući ambasadore, Euleks i Kfor, kao nekog ko pomaže stabilnost i razvoj Kosova, već kao mešetare koji podupiru jedan nepravedan i duboko korumpiran sistem
Da je Srbija država kao što nije, čitava ta stvar s "Kurirom" već bi danas – ako ne ranije – bila u tužilaštvu. Da je država kao što nije, nadležni ministar i državni sekretar za informisanje ne bi izbijali s TV ekrana upozoravajući koliko je sve to što se dešava dugoročno štetno, i najavljujući konkretne mere koje će preduzeti. Umesto toga, ćute svi osim bivših saradnika Aleksandra Rodića