Kultura sećanja – Pad Krajine

21.novembar 2012. Filip Švarm

Legalizacija etničkog inženjeringa

Kada je Franjo Tuđman u predvečerje "Oluje" na Brionima rekao "da Srbima treba dati puta, sve im tobože garantujući ljudska prava", Ante Gotovina i Mladen Markač dobro su ga razumeli: ko god je u Hrvatskoj vojsci hteo da pljačka, pali i ubija dobio je odrešene ruke

Esej

15.novembar 2012. Aleksa Đilas

Moja poslednja Jugoslavija

Na Ciriškom univerzitetu u Švajcarskoj prošle godine održana je Međunarodna konferencija "Komunizam viđen kroz autobiografiju: Privatnost i ideologija u retrospektivi". Na njoj je učestvovao i sociolog Aleksa Đilas, koji je održao predavanje na ovu temu, u kontekstu ličnih iskustava iz vremena služenja vojnog roka u JNA krajem sedamdesetih godina prošlog veka

Narodna muzika – Pet najvećih srpskih pevača

15.novembar 2012. Đorđe Matić

Koliko toga stane u jedan ljudski glas

U poslednje vreme nekako sve što drži do sebe zavolelo je intimno jedan nekada prezreni muzički žanr i one koji ga nose – njegove pevače. Pred vama je jedan izbor pet najboljih pevača narodne muzike iz Srbije

Kultura sećanja – Sudbina Podunavskih Švaba i informbiroovaca (ceo tekst)

12.septembar 2012. Ivan Ivanji

Pa, znate kako je, ubijalo se

U Vajmaru je u organizaciji Memorijalnog centra "Buhenvald", a u saradnji sa moskovskom institucijom Memorijal, otvorena izložba "Gulag – tragovi i svedočanstva 1929–1956" o logorima u Sovjetskom Savezu za vreme Staljinove vladavine, kroz koje je prošlo oko 20 miliona zatvorenika. Memorijalni centar "Buhenvald" je sebi stavio u zadatak da, osim istraživanja užasa nacizma, proučava i pojave makar i samo donekle slične onome što se događalo u nacističkoj Nemačkoj. U okviru pratećih priredbi o logorima u bivšoj Jugoslaviji, o "logorisanju" Podunavskih Švaba i o "administrativnom upućivanju na društveno korisni rad" na Golom otoku, o tome kako je Mirko Tepavac zgrožen stanjem i "robovlasničkim" odnosima koje je zatekao celo rukovodstvo jednog logora u kome su bili zatvoreni Nemci poslao na Sremski front, govorio je Ivan Ivanji. Taj govor prenosimo u celosti

Portret savremenika – Dragoljub Milanović, bivši generalni direktor RTS-a

05.septembar 2012. Biljana Vasić

Sto godina samoće

Dragoljub Milanović, novinar i bivši direktor RTS-a, preživeo je Petog oktobra metalne štangle i brutalno šutiranje u glavu i bubrege i ostao živ. Po izlasku iz požarevačkog zatvora "Zabela", gde je odležao deset godina, Milanović bi mogao da bude zadovoljan jer je dočekao da na čelu države vidi predsednika koji je svojevremeno izjavljivao da ne veruje da je on (Milanović) bio kriv za ono za šta je osuđen

Intervju – Boro Stjepanović, glumac

08.avgust 2012. Tamara Nikčević

Kako sam pucao na Sarajevo

"Sredinom juna 1992, neka srpska vojna ili policijska formacija provalila je u naš stan i sina i mene nasilno mobilisala. Rafal u vrata, a onda: ‘Neka izađu svi muškarci!’ Sišao sam sa sinom. Ispred zgrade su već bile okupljene ostale komšije. Postrojili su nas, rasporedili: Srbe na jednu, Hrvate i Bošnjake na drugu stranu. Sjećam se, Nikola Šupica – ogroman, krupan čovjek u nekim razvaljenim papučama, magistar ekonomije, govori četiri strana jezika – pobunio se kada su ga izveli: ‘Ja sam Jugosloven!’, rekao je. ‘Neću sa vama!’ Nije pomoglo; kao i nas, i njega su odvojili na srpsku stranu. Odveli su nas na Vrace, iznad Grbavice, gdje su bili smješteni srpski magacini i komanda. Zadužili smo puške. ‘Napunite ih!’, naredili su. Kako da ih napunimo, bog te vidio! Pokazali su nam i komandovali: ‘Pucaj!’ Na Sarajlije, na komšije, na prijatelje, na braću... ‘Samo prebacujte preko Miljacke!’, vikali su"

Nadzor nad službama bezbednosti

01.avgust 2012. Miloš Vasić

Prepakivanje Udbe, i novi Leka

Treba li svaki put kad neko napravi vladu u Srbiji donositi nove zakone, sve ne bi li se tajne službe stavile isključivo pod kontrolu vladajuće koalicije? To da je značaj policije i službi bezbednosti u Srbiji tradicionalno precenjen političkoj klasi ne znači ništa: oni bi da budu sigurni, za svaki slučaj. To je porazno za demokratiju i politički život, ali je i dalje neizbežno – ko zna dokle

Trinaest godina od Kumanovskog sporazuma

06.jun 2012. Momir Turudić

Lažne mete, pravi rat

Na uglu ulica Kneza Miloša i Nemanjine u Beogradu petogodišnja devojčica gleda zgrade Generalštaba, razrušene u bombardovanju 1999. godine. Iza ograde se vidi iždžikljala šuma, drveće je poraslo čak i na gornjim spratovima. "Tata, ko je ovo porušio?", pita devojčica. "Bio je rat, pa su neke čike bacale bombe." "Jesi ti bio tada rođen?" "Jesam." "A hoće li opet da bacaju bombe?" "Neće, ne brini"

Trinaest godina od Kumanovskog sporazuma (ceo tekst)

06.jun 2012. Momir Turudić

Lažne mete, pravi rat

Na uglu ulica Kneza Miloša i Nemanjine u Beogradu petogodišnja devojčica gleda zgrade Generalštaba, razrušene u bombardovanju 1999. godine. Iza ograde se vidi iždžikljala šuma, drveće je poraslo čak i na gornjim spratovima. "Tata, ko je ovo porušio?", pita devojčica. "Bio je rat, pa su neke čike bacale bombe." "Jesi ti bio tada rođen?" "Jesam." "A hoće li opet da bacaju bombe?" "Neće, ne brini"