
Bioskop: Zvezde u podne, Noćni putnici, Zločin je moj i Maskarada
Atmosferičnost, možda i manirizam… pourquoi pas???
O kvartetu francuskih filmova viđenih na Festu, a sada udomljenih na našem bioskopskom repertoaru
O kvartetu francuskih filmova viđenih na Festu, a sada udomljenih na našem bioskopskom repertoaru
Srbija je prenapučena političarima i drugim javnim funkcionerima koji obilato seju nepoverenje i antagonizam prema drugim narodima, a Kosovo je njihova dežurna meta i deluju kao neki vid strašila za sve konstruktivne napore da se poverenje obnovi i saradnja konačno uspostavi na nizu važnih i korisnih područja
Predstavnici opozicije imali su nedavno sastanke sa specijalnim izaslanikom Evropske unije za dijalog Beograda i Prištine Miroslavom Lajčakom i specijalnim izaslanikom SAD za Zapadni Balkan Gabrijelom Eskobarom u kontekstu ohridskog verbalnog sporazuma. Kakva je komunikacija dela proevropske opozicije sa predstavnicima Zapada? Šta im Zapad poručuje? I koliko je svestan problema koje imaju Vučićevi protivnici? Koliko su njihovi predstavnici zaduženi za Balkan kompetentni? S obzirom na prirodu tih komunikacija, koja podrazumeva i poverljivost, imena naših sagovornika nećemo otkrivati, ali ističemo da smo razgovarali sa bezmalo svim relevantnim opozicionim partijama sa građanskog spektra
Zaista bi parlament svake demokratske države trebalo da bude ozbiljna institucija, ali Skupština Srbije je prilično daleko od takve kvalifikacije, a kako vreme odmiče od dolaska SNS-a na vlast – sve je dalje i dalje
Za Rusiju i Vladimira Putina poseta Si Đinpinga bila je značajna jer pokazuje svetu da Moskva, izolovana i pod sankcijama zbog agresije u Ukrajini i neposredno nakon podizanja optužnice protiv Putina u Hagu, ima moćnog saveznika na Istoku. Reč “saveznik” treba, međutim, shvatiti uslovno
Istina je da sporazum iz Ohrida obavezuje bez ikakvog potpisa, s čime se predsednik Srbije složio, ali je istina i da nije potpisao sporazum koji se ne mora potpisati da bi bio obavezan, te tako nepotpisan sporazum ne vredi ništa jer on ga on nije potpisao, iako nije potrebno da ga se potpiše da bi bio obavezan. Zar nije tako? A ko kaže drugačije taj je izrod, lažov, izdajnik, homoseksualac, plaćenik i mrzi njegovog sina. Nije vladavina koja počiva na protivrčnostima ništa novo, praktikovao ju je i drug Staljin
„Vreme“ je svoju prvu iz nove serije javnih debata o stanju demokratije u Srbiji organizovalo u Vranju koje je postalo grad kriminala i straha, u kome se Dejan Nikolić Kantar namerio da uzme prostorije OK radija. Osim kolega, na tribinu je došao samo jedan obični građanin. Ostali nisu smeli
Predsednik Makron će sutra na TV kanalima govoriti o društvenim i političkim tenzijama, posle konačnog usvajanja zakona o reformi penzija. France 24 javlja da su u trećem arondismanu Pariza demonstranti blokirali ulice i da su zapalili gume i kante za smeće. Novi protesti zakazani su za četvrtak
Mađarski Parlament će glasati o članstvu Finske u NATO-u, a turski predsednik Erdogan je najavio da će i oni pokrenuti proces ratifikacije. Kandidatura Švedske je još uvek neizvesna
Organizatori večerašnjeg protesta održanog uoči odlaska Aleksandra Vučića u Ohrid, rekli su da predstavlja „nadstranačko patriotsko ujedinjenje“ svih koji su protiv sporazuma EU. Miloš Ković je rekao da je ovo „svesrpski skup“ i da se Rusija probudila
Tek što je u javnost izašlo da je tužio dve novinarke zbog svog „osećanja straha visokog intenziteta“ i „povrede visoko rangiranog ugleda i časti“ u serijalu „Vadalac“ koji se emitovao na televiziji N1, predsednik Srbije je najavio da će tužbu odmah povući
Ako se danas uopšte može govoriti o klasama u razvijenim kapitalističkim društvima, potčinjene klase izgubile su stvarnosnu supstanciju (izrabljivanje) iz doba industrijske revolucije, supstanciju koja ih je činila političkom silom
Mnogo je vlasti prešlo preko glava Roma. Mnogo ih je dobrano zaradilo od romskih glasova. Mnogi su svašta obećavali, a niko ništa ili gotovo ništa nije dao. Ova vlast što se toga tiče nije ni bolja ni gora od drugih. A kada kaže da Romi ne žele da žive civilizovano i da je njihov izbor da prose, Aleksandar Šapić zapravo ponavlja opasne koncepte koji su Rome vodili na giljotinu i u gasne komore
Ovo nisu samo predsednički izbori. Ovo su izbori čiji će procenti dominantno odlučivati o rasporedu uticaja na predstojećim parlamentarnim izborima, sigurno i o daljem razvoju događaja vezanih za tehničku vladu Dritana Abazovića i posledicama neuspeha mandatara Miodraga Lekića. Oni će biti ključ razrešenja međusobnih odnosa političkih grupacija koje stoje naspram Demokratske partije socijalista
Zaista, malo je šta strašnije od tišine i ćutnje na nedela svojih, odnosno svoje zajednice. Ali problem je što svi oni koji to izgovaraju najpre misle na ove druge. Odsustvo pogleda u sebe i svoje postupke izostaje, osude svoje zajednice takođe. Jednako kao kada se kritikuje instrumentalizacija religije u političke svrhe – ali samo kada to radi onaj drugi
S punim pravom treba oštro kritikovati poslednjih deset godina vladavine Srpske napredne stranke, koja nas je dovela ovde gde jesmo. Svoj deo odgovornosti imaju i prethodne vlasti, koje su u poslednjih 30 godina propuštale priliku da se reši ovo pitanje, svaki put uz sve gore pozicije Srbije i srpske zajednice na Kosovu. Međutim, naše nezadovoljstvo prema tome kako se ova zemlja vodi, sa sve manje demokratije i sve više zarobljenih institucija, sa cvetanjem korupcije i kriminala, ne može biti razlog da se evropsko-američki Sporazum o putu ka normalizaciji odnosa Srbije i Kosova ne prihvati
Džajić je četvrti izabrani predsednik Fudbalskog saveza Srbije nakon razlaza sa Crnom Gorom pre 17 godina, uz dvojicu vršilaca dužnosti u poslednje dve godine, a nije teško primetiti da je na početku, a i danas, u prvom planu bio Zvezdan Terzić – 2006. godine kao prvi predsednik samostalnog FSS-a, a od utorka, nakon izbora Džajića, kao neformalni šef srpskog fudbala. Možda će sa završetkom ovog mandata biti zatvoren taj krug i otvoriti se novi, u kojem će šansu dobiti Nemanja Vidić i ljudi koji dele njegove poglede i vizije
Da li je osnovano stavljati i sposobne i one malo manje sposobne u isti koš? Da li se zaista zapošljavanjem penzionera utiče na veću nezaposlenost mladih ljudi? Da li penzioneri moraju živeti u klišeima – igrati šah, šetati, ne raditi ništa do sudnjega dana (i uglavnom finansirati svoje potomke – u skladu sa mogućnostima)? Ne otpisujmo starije da nas ne otpišu naša deca
Neverovatno je da se 2023. godine razgovara o Miloševiću i Đinđiću kao žrtvama, pa se onda meri čija je žrtva veća, čije nasleđe značajnije i čija uloga važnija “iz današnjeg ugla”
Novi politički blok će pokušati da potpuno okupira nekakav državotvorni, patriotski, najširi centar, a svi oni koji budu izvan njega biće predstavljeni, manje ili više, kao ekstremisti koji rade po stranim nalozima, bilo da su im šefovi, kako se to obično kaže, u Briselu, Vašingtonu, Moskvi, Pekingu ili Kinšasi. Dakle, oni koji nisu u njemu po definiciji će biti antidržavni elementi i izdajnici, uz izvesnu gradaciju
“Svi ljudi koji iz raznih razloga pričaju kako treba da se ratuje i kako ratova mora biti, trebalo bi da se savetuju s nama koji smo rat živeli. Jer rat je strašan, i to ne samo u pogledu toga da možeš da izgubiš glavu ili da možeš da izgubiš nekog bližnjeg, kao što sam ja izgubio nekolicinu ljudi koje sam mnogo voleo... Ali zamislite trenutak: moj brat ide sa svojim tastom na razmenu leševa. A taj je njegov tast izgubio sina od 23 godine, i kaže mom bratu: ‘Da mi je neko pričao da ću se obradovati mrtvom sinu...’”
Gruzijci su uspešno izvršili pritisak na vlast da povuče zakon koji je ugrožavao civilno društvo i medije. To je velika pobeda za protivnike vladajuće partije, na čijem čelu je proruski orijentisan milijarder koji je na vlasti više od decenije
Ishod borbe sindikata u Francuskoj može imati i šire posledice u Evropi gde je već duže vreme sindikalni pokret obezglavljen, a praktično sve vlade sprovode neoliberalnu politiku koja ide naruku interesima krupnog kapitala. Ukoliko francuski sindikati “pobede”, nije isključeno da u čitavom nizu država (u Velikoj Britaniji je već počeo niz štrajkova) dođe do pobune ugroženih slojeva protiv mera koje pogađaju najširu populaciju, a pravdaju se ekonomskom efikasnošću ili “zelenom agendom”
Dragoslav Mihailović se u svojoj – recimo to tako – apartnosti čitavog života nosio sa sablastima prošlosti bez ikakvog kompromisa, ali Mihailovićeva beskompromisnost počiva na supstanciji pravednosti, a s pravedničkom beskompromisnošću nemoguće je nositi se ukoliko ne postoji filter umetnosti
Čitajte Boru Šnajdera: Dođite u Jugoslovensko dramsko pozorište (ja sam Jugosloven po srodstvu...): nasmejaće vas, zaboleti. Ostaće vam od smeha knedla u grlu. Prepoznaćete tvoj mentalitet, mentalitet građana Beograda, građana Srbije. Primera srpskog mentaliteta u dramama Aleksandra Popovića ima napretek: “Moral u prahu... Strugana ekonomija... Mleveni humanizam... Zidamo i raziđujemo... Po srpskoj formuli: ćar plus fajda jednako šteta... Smežurao se narod kao da je prokuvan u ceđi... Svi složni od poslušnosti... Ostalo je mrtvo more i duša se u njemu prokurvala, i časti se užegle, i dostojanstva uskisla, i korota popala po njima kao inje...”