Vreme solidarnosti – Pandemija i najugroženiji
Nemam kuću kojoj mogu da odem
Gde da sa ulice i javnih prostora odu oni koji nemaju krov nad glavom, a zavise od aktivista "Krova nad glavom" i sugrađana
Gde da sa ulice i javnih prostora odu oni koji nemaju krov nad glavom, a zavise od aktivista "Krova nad glavom" i sugrađana
Vlada Srbije hoće da podupre posrnulu privredu sa 5,1 milijardu eva. Pitanje je da li je to dovoljno i da li će pomoć stići pravovremeno
Pandemija u mnogim zemljama još uvek nije dostigla vrhunac, a globalna privreda je već upala u duboku krizu. Srpskoj privredi je pomoć potrebna odmah, svako odugovlačenje bi za mnoga preduzeća moglo da bude pogubno
Svim sagovornicima u ovom tekstu pre svega nedostaje sloboda, i onima koji zabranu kretanja doživljavaju kao kaznu i onima koji su se prilagodili situaciji
"Kad prođe varedno stanje", valjalo bi utvrditi i ko laže o situaciji u Valjevu: "Komandant Conrad", Vrhovni komandant ili, možda, obojica
Domovi zdravlja moraju da organizuju ambulante – ambulante nisu obavezne. Uključiti sve zdravstvene radnike u specijalne ambulante – raspoređuju se samo izabrani doktori opšte medicine. Domovi zdravlja uvode 24-časovno dežurstvo – odluka suspendovana iste večeri. Spot na televizijama sa nacionalnom frekcencijom šalje poruku: "Nikako ne idite kod lekara" – državni sekretar zdravstva na televiziji poručuje: "Odmah se, bez čekanja, javite u kovid ambulante domova zdravlja"
Neka neko pita doktora Kona ili nekog drugog medicinskog stručnjaka da li je normalno da na jednom mestu, usred pandemije, na malom prostoru 24 sata bude zatvoreno 1200 za sada još uvek zdravih ljudi
Naša novokomponovana "elita" ne kupuje i ne donira respiratore, ne volontira, ne obilazi stare ili ugrožene, već banči i, kad se obeznani, juri se sa policijom u doba policijskog časa
Kako je famozni kovid-19 postao "moralni arbitar" i "pravedna kazna", baš kao nekada AIDS, mada sa prividno suprotnih pozicija
Oni koji u SAD razmah pandemije kovida 19 procenjuju preko broja obolelih i umrlih porede je sa Perl Harborom, 11. septembrom (9/11) i sa španskom groznicom 1918, a ekonomisti sa Velikom depresijom 1929.
Građani Niša, Leskovca, Pirota, Vranja i brojnih drugih gradova pišu medijima i pitaju da li respiratora ima dovoljno ili nema, jer i one sa visokom temperaturom, upalom pluća i respiratornim problemima koje lekari iz Doma zdravlja upućuju na bolničko lečenje iz bolnice šalju kući uz terapiju antibioticima
Za lekare i sestre naročito je teška nega najtežih bolesnika, ne samo zbog težine bolesti već i zbog toga što kada jednom uđu na intenzivnu negu, sledećih šest sati nema izlaska. Dakle, nema odlaska u toalet, nema hrane, nema vode, a toplota prostorije u kombinaciji sa toplotom koju skuplja zaštitno odelo posao čine – paklenim