
Intervju – Nenad Džoni Racković, umetnik
Nisam odmetnik, umetnik sam
"Posle iskustva sa snimanja filma Marble Ass, Želimir Žilnik je za mene bio jedno od najvećih čuda koje sam imao prilike da vidim, večita inspiracija, obrazac da umetnik mora da bude spreman na sve, da nema stvari u životu koju ne može da izdrži. To je smisao i suština umetnosti. Davanjem takvog primera on kao čovek i kao umetnik ima validnost. Bez toga, sve je sviranje kurcu. Mislim tu i na sebe, istrajao sam trideset godina"

Slikarstvo – Mihajlo Đoković Tikalo
Izbacivač iz Pakla
Niko ne zna šta se na Tikalovim slikama događa. Ko su ljudi-prilikovi i utvare na njima? Šta traže, koga traže, kuda idu, šta nameravaju? Kada gledam te slike, osećam se kao da čitam Gogolja: vidim sklepane zapurnjale prostorije pune spodoba, poluljudi, hermafrodita, naopakonasađenih, zvjerova, zombija i homunkulusa, rupara i ostalih sektaša, zlih duhova, inkvizitora, rusalja i babetina našeg života, letećih mrtvih duša, sumnjivih lica, revizora i izvršitelja poslednjeg suda... Tikalov svet razumem kao nekakve donje radove koje izvode kamuflirani likovi suludim alatima, presipajući ništa u ništa i mereći ništa ničim nekakvim alhemijskim atanorima, potpomognuti pometenim i sipljivim arhivarima...

Intervju – Ljubomir Simović, akademik
Kako koji izbori, mogućnost izbora sve je manja
"Posle raspada Jugoslavije neki narodi su definisali, organizovali i stabilizovali svoje države. Mi spadamo među one koji to nisu uradili. Srbija se pretvorila u zemlju koja uvozi pasulj i beli luk, a izvozi odlikovanja. Kafana ‘Šargan’ je šezdesetih godina bila ostrvo odbačenih na periferiji Beograda, a danas je cela Srbija postala kafana ‘Šargan’. Kafana puna poniženih ljudi bez perspektive i nade. Jedino je onaj periferijski politički aktivista Mile, u međuvremenu, verovatno postao ministar, ako ne i nešto veće od toga"

Intervju – Tatjana Mandić Rigonat, rediteljka
Dajte Vučiću da čita Vilhelma Rajha
"Ovo naše vreme je vreme Gazda Riste i familije Živke ministarke. Ali: šta da se radi sa tim podatkom? Pa da se ide u pozorište dok ga još ima, dok ga ne zatvore, da se šire vidici i hrani duša delima naših umetnika, a ne, kako Vučić poručuje građanima, da promene svest tako što će naučiti da poštuju novac. Žao mi je što Vučiću neko od njegovih intelektualnih udvorica ne donese na čitanje Vilhelma Rajha ili Bukovskog, ili Tarika Alija, Markuzea – ko zna šta bi nam onda poručio u kom pravcu da se menjamo. Stvarno je horor kad političar narodu poruči da menja svest. Ako nam političari, njihovi mediji i psiho-gurui kroje predstavu o stvarnosti i čoveku u jednoj dimenziji, umetnost i pozorište su najdivniji način da sve to dovedemo u sumnju i shvatimo da čovek nije jednodimenzionalan, da nije samo politička životinja već nešto mnogo šire"
Lisica i ždral
Zakasneli manifest
Ravnodušan sam prema izborima i prema njihovom ishodu, ali mi nije svejedno što ću otrpeti još jednu kampanju, još jedno večno vraćanje istog, što ću opet biti ktitor toga karnevala

Dansko, a svetsko – Borgen
Hamletova praunuka i druge priče
Danska serija Borgen nesmiljeno je lucidan prikaz funkcionisanja savremene politike, odnosno parlamentarne demokratije u svim njenim i banalnim i uzvišenim aspektima
Intervju – Alexander Nikolić, austrijski umetnik
Nagoveštaj slobode
"Budući da sam rođen u Beču, ovde sam tokom školovanja učio da za izbijanje Prvog svetskog rata krivicu treba tražiti među srpskim nacionalistima. Zatim, učio sam da su i za nacionalsocijalizam krivi drugi, koji su od Austrije načinili svoju prvu žrtvu. Međutim, bio sam inspirisan i člankom Muharema Bazdulja, koji govori o sudbini table posvećene Gavrilu Principu. Tekst opisuje primer podizanja jednog u osnovi utopijskog spomenika, i svu različitost ljudi koji su za to zaslužni – Muslimani, Jevreji... Tu je i ugravirani natpis sa datumima prema starom i novom kalendaru... Sve to dođe do Hitlera lično, u vozu negde u Štajerskoj... Osim toga, taj zapis – ‘Gavrilo Princip navijesti slobodu’, nagovestio je slobodu – dugo sam razmišljao kako bi to uopšte moglo da se prevede na nemački... Zatim, to pokreće mnoga pitanja. Iako je tematika Hitlera, inače Austrijanca, ovde već obrađena na sve moguće načine, sem u pornografiji – a ni to ne smem da tvrdim, čitava ova afera činila se ipak kao nešto neistraženo. Još je bitnije pitanje nestanka table – kada bi, na primer, neko u Nemačkoj pronašao tablu i rešio da je vrati, kome bi je vratio?"

Intervju – Tijana Kojić, umetnica
Neobjašnjivost optimizma
"Znamo da je naše podneblje periferija u odnosu na svetska umetnička dešavanja, da uslovi u kojima radimo nisu dobri. U našem društvu, umetnost ili kultura nikada nisu u žiži interesovanja. Ali interesantno je kako umetnost ipak i uvek opstaje i postoji. Šta god da se dešava umetnost i umetnici postoje, a na osnovu nekog neobjašnjivog optimizma i neugasivog entuzijazma"

Izložba
Detinjstvo i polovna budućnost
U Muzeju istorije Jugoslavije u toku su dve izložbe posvećene detinjstvu. Jedna govori o odrastanju u Kraljevu tokom prethodna dva veka, a druga o odrastanju u socijalističkoj Jugoslaviji

Ličnost godine – Branko Kukić, izdavač, urednik, pisac
Nema razloga za optimizam
"Uzroke srpskog pada vidim u jednom nezrelom, bandoglavom i sebičnom društvu, društvu koje dva veka nije uspelo da se uspostavi i da napreduje u bilo kom pravcu. Ovde su državna rukovodstva za ova dva veka više ličila na skup ludaka, a narod je postao sitničav, neiskren, nezbrinut, pun mržnje i odsustva smisla za drugog i za drugačije, narod pod raznim varijantama bensedina. Države kao što je ova nemaju nikakvog smisla, svrhe, značaja i perspektive u svetu. To je razlog što nas ne uvažavaju i ne priznaju. Da nesreća bude veća, ovde su se bili naklatili i komunisti koji su upropastili sve čega su se dotakli. Prosto je neverovatno šta se sve ovde sručilo i survalo. Zbog toga sam ubeđen da izlaza nema, jer ovaj narod se ne obuva u istoj pameti. Ovde pamet uglavnom služi za muvanje, mračne poslove, sulude ideje, i za zajebanciju. Budući da je Srbija u odnosu na razvijeni evropski svet na samom dnu, ako bi kojim čudom i krenula u nekom dobrom pravcu, kada dođe na pristojan nivo, ko zna da li će svet postojati u ovom stanju, i da li će uopšte postojati"

Intervju – Slaviša Grujić, pokrajinski sekretar za kulturu i javno informisanje
Evropa u Vojvodini
"Višenacionalnost, višejezičnost i multikulturalnost u Autonomnoj Pokrajini Vojvodini su prirodno stanje, realnost, svakodnevica i kvalitet životnog i kulturnog prostora Vojvodine. Kultura u Vojvodini treba biti, a to i jeste, kultura različitosti. To ne znači samo različitost jezika i nacionalnih tradicija, već razlika koje vode u bogatstvo izraza"
Reč autora
Zašto Srbija nema muzeje?
Početkom decembra, na utakmici poslednjeg kola jesenjeg fudbalskog šampionata, navijači Crvene zvezde su na tribinama razvili transparente sa porukama do sada neviđenim u navijačkoj ikonografiji. Na njima je, naime, pisalo: "Zašto Srbija nema muzeje?" i "Otvorite Narodni muzej i Muzej savremene umetnosti!" Ovakav postupak navijača izazvao je veliku pažnju medija i mnoštvo komentara u javnosti. Ono što se, međutim, do sada nije znalo jeste činjenica da navijači nisu sami došli do ideje za transparente sa ovakvim sadržajem. Na ideju su došli beogradski umetnici Vesna i Nikola Božović, koji su smislili i na ovaj način realizovali svoj umetnički projekat. Jedan od autora ovog projekta, Nikola Božović, za "Vreme" piše o tome kako je došao na ovu ideju i šta je želeo da postigne

Reč ilustratora
Šta crtam, a šta mi se dešava
Ima ona dubokomislena da crtež menja hiljadu reči. Ono što je važno je – kakvih hiljadu reči? Ako je od onih književnih, vredelo je crtati. Ako je od onih koje čujemo u rijalitiju ili raznim (a)socijalnim mrežama, šteta potrošenog vremena

More, zemlje, ljudi
Nedosanjani Mediteran
Muzej evropskih i mediteranskih civilizacija (MuCEM), otvoren u junu ove godine u Marseju, jedan je od najuspelijih muzeoloških projekata realizovanih u Evropi u skorije vreme

Intervju – Jene Hajnal, direktor Zavoda za kulturu vojvođanskih Mađara
Traganje za identitetom
"U očuvanju kulturnog identiteta mađarske nacionalne manjine bitnu ulogu imaju ustanove i manifestacije kulture, kao i udruženja za očuvanje kulturnih posebnosti. Prema našim podacima, registrovano je više od 300 takvih udruženja za očuvanje nacionalnih, kulturnih i drugih posebnosti"

TV manijak, godišnji pregled 2013.
Devet krugova srpskog medijskog pakla
Kako studenti Fakulteta za medije i komunikaciju vide medijsku scenu u Srbiji
Izložba – Akt u savremenom srpskom slikarstvu
Oslušni me očima
Ljuba Popović se zapitao da li bi današnji slikari mogli nešto da urade na temu akta. Tako je nastala ova izložba otvorena nedavno u Modernoj galeriji Valjevo, svojevrsni "slavoslov telu i erotizmu"

Politički život opozicije
Hapšenja i igara
Zašto u Demokratskoj stranci tvrde da je politički sistem u funkciji kanalisanja frustracija i usmeravanja mržnje kao i u vreme kada se upiralo prstom u narodne i državne neprijatelje

Ponovo pročitati
Hose Ortega i Gaset – danas i ovde
U izdanju "Gradca" i prevodu Branka Anđića upravo se pojavilo novo izdanje kapitalne knjige španskog filozofa Hosea Ortege i Gaseta Pobuna masa. Preporučujući je čitaocima "Vremena", u ovom broju donosimo dva poglavlja iz ove knjige koja je prvi put objavljena 1930. godine i koja se i danas ispostavlja kao zastrašujuće aktuelna

Teatarska scena danas
Najprominentniji pozorišni centri Vojvodine danas su Novi Sad, Subotica, Sombor i Zrenjanin. U ovim gradovima ne samo da je koncentrisan najveći broj relevantnih teatarskih institucija nego su i tamošnja pozorišta najuspešnija – u pokrajinskim okvirima i kontekstu teatarskog života Republike Srbije. Ne računajući Beograd

Jesenji običaji
Sve od svinje
U pravom seljačkom kazanu, oraniji, na vatri od suvih drvaca založenoj nekoliko sati ranije, krčkali su se oni manje popularni delovi svinje: glava, papci, kolenice, bela i crna džigerica, slezina. Kasnije, kada je sve skuvano tako da meso samo otpada s kostiju, vešte domaćinove ruke umotaće ih u švarglu i džigernjaču kakve se ne mogu kupiti, no samo napraviti

Intervju – Mrđan Bajić, vajar i profesor
Iz komunističkog u konzumeristički raj
"Moja generacija je propustila tri krucijalne šanse 1990, 2000. i 2008. godine. Najpre da spreči ogromno krvoproliće, a zatim da izvede svoju zajednicu u red organizovanih i uređenih država. Malo smo na ivici da bi nas trebalo lustrirati daljeg petljanja u politiku. Možda se i htelo, al’ se nije umelo. A ništa gore od dobronamernih, a ne previše sposobnih"

Srpsko narodno pozorište
Status i ugled
Osnovano 1861. godine, Srpsko narodno pozorište u Novom Sadu najstarija je profesionalna teatarska institucija u Srbiji koja kontinuirano radi od svog osnivanja

Pozorište na tlu Vojvodine
Kratak izlet kroz istoriju
Vojvođanska istorijska vetrometina na kojoj su političke interese imali Mađari, Nemci, Rusi, Francuzi, a na kojoj su se našli Srbi, Hrvati, Slovaci, Rumuni, Bunjevci, Rusini i drugi, tokom vekova je postala svojevrstan alhemičarski kazan u kojem je nastajala teatarska legura dovoljno moćna da iznedri stožernu pozorišnu instituciju srpskog teatarskog života, ali i da van Vojvodine širi kreativne uticaje

Književnost u Vojvodini
Panonski splin i odmetništvo od kanona
Vojvođanska književnost kao "nacionalna" ne postoji niti će postojati jer nema vojvođanske etničke nacije, a pogotovo ne vojvođanskog jezika, tako da nema sumnje da se u Vojvodini stvara srpska, mađarska, slovačka etc. književnost, ali istovremeno i sasvim nedvosmisleno postoji i izvestan "značenjski višak", izvesna jaka – istorijski i kulturološki uslovljena – specifičnost koja čini suvislom i opravdanom priču o vojvođanskoj književnoj sceni kao o fenomenu za sebe. Fenomenu koji, dakako, živi prožet sa drugima kojima ravnopravno pripada, a ne u izolaciji od bilo koga ili čega, sa bilo koje obale bilo koje reke. Ne bi ni valjalo da je drugačije